SONGFORDEAD

Prišla si mi, očekivala još. Željela si da plovim tvojim morem, ljubičastim, vlažnim. Naslonim ti tijelo golo na stol. Upletem se rukama u kosu. Krutošću svoga poriva probijem tišinu koju si skrivala. U tebi pronađem draž kojom si me osvojila. Uzela, zalijepila na zid. Hvalila se podvizima jednog pustinjaka. Krao sam te vrućim noćima. Odavao ti tajne života. Ulazim, čeznem, ljubim. Trgam sa tebe uzničku košulju. Sada se ne želiš sjećati teških trenutaka. Godine ako su i bile uokvirene u blijede slike, sada iz njih se naziru moji prsti. Stjenke razvratnosti ti otvaram. Nagon zvijeri je u meni. Sjedaš na barsku stolicu. Rasplićem maglu oko nas. Širim te još više. U tebi pronalazim razlog svoga postojanja. Opčinila si me pokretima bokova. Slatko, me zanosiš. Ne posustaješ, do kraja, do kraja, ne uzmičeš. Ostavljam ti sluzav trag u bijelo obojan. Cvjetaš, moj si pupoljak dame. U boli se grcaš, na koljena padaš. Vučeš me za sobom.
Ponekad nije dovoljno jednom biti romantik u mraku. Za sve služi jezik kojim klizim kroz granice samo meni dostupne. Tvrd sam. Zubima ti zadirem preko međice. U dubinu gdje se spajaju nečija mašta i moje Ja.