SONGFORDEAD

Pokušao sam te osvojiti pjesmama. Nisi se dala. Pokušao sam te slomiti šetnjama po parku. Nisam uspio. Vodio sam te na putovanja po Svijetu. Nikako. Tek kada sam otkrio draži. Sjela si na prvu klupu u mome vrtu. Gledala me, zaustavila vrijeme. Razodjenula. Obrijala. U mirise noći utopila. Strasno me uhvatila za prepone. Ljubila ih. Jezikom prelazila gore do pupka. Postala si umjetnica glinom što si ju tako vješto oblikovala. Kalup si napravila. U kojem si uživala. Rukama preko njega dražila pohotu, koja je bilo kristalno jasna. U nama, u grudima skrivenim ispod crvene haljine. Sjedi na mene. Pristajem ti savršeno. Uplovit ću u tvoje purpurno more. Valovima broda rastvoriti sramežljive brežuljke. Prodrijeti. Do dna. Gdje su skrivene sve čari kojima si me zavela. U nezaboravnu ljetnu noć uvela. Purpurno more, ti i ja. Kalup kojim te dražim. Stežeš me. Smiješ se. Ohola si prema meni. Želim u tebi ostaviti snošaja trag. Škrta si, želiš po usnama. Tih sam, nag. Gutaš ga. Divlji svijete, znaj. Ja odlazim, ona me ludi. Divlji svijete, osjećaš li to. Gruba je prema meni. Volim ju. Na sebi. Voli me, sladi si obraze.