namjer42naznacenja

U subotu ujutro sam bila na danima Orisa. Predavanja o arhitekturi u Lisinskom. Bilo je predobro, naravno. Jedan od predavača je bio i moj profesor projektiranja. Izvrstan. Vratila sam se navečer i zaspala.
U nedjelju u osam sati ujutro sam počela raditi program koji je trebalo napraviti do sutradan. Radila sam ga dvadeset četiri sata. Gotovo bez prestanka. Crtanje od osam ujutro do osam ujutro, bez hrane i odmora. I maketa izabranog rješenja.
Ni drugi nisu spavali tu noć (Neka cura je rekla da je spavala šest sati. Onak curo, nemoj lagat.). U osam u ponedjeljak sam dakle završila i otišla na faks. Prvo tri sata crtanja. Nije bed. (Stvarno nije bed, dapače, tak se ufuraš da je zabavno, pogotovo ako je crtanje rukom, a ne najtanjim rapidogrofom. Najtanji je jer je najtanji najfancy.) Onda tri sata projektiranja koji su se produžili sat i pol. Bilo je predobro. Zadovoljan profesor :))) nije često zadovoljan, dapače. Zatim engleski sat i pol. Kad sam se spuštala stepenicama s četvrtog kata sam se skoro onesvjestila s velikim kovčegom za mape, dvije kutije za makete i ruksakom. Više nisam imala koordinaciju.
Utorak je bio mirniji. Izvadila sam međunarodnu iskaznicu jer idem u Veneciju na bijenale :))) s kolegicom (Obrazujemo se :D). Jele smo u SCu. Skoro smo se ispovraćale jer kada tri dana ne jedeš nije pametno jesti odmah normalno, čini mi se.
Suzdžale smo se od povraćanja.

Noćas opet neću spavati, upravo sam završila s Photoshopom i PowerPointom za primjenu računala i sada idem projektirati, opet. Ovo je samo mali predah. Ne znam koliko je pametno to što sam ga uzela. Valjda je. Nadam se. Nije trinaest minuta puno.

--
Je li gore biti bez ruke ili bez noge?
Bez ruke. *širi ruke* Trebaju ti ruke za sve što radiš. Ne krećemo se baš toliko.

Najšokantnija stvar, trenutak ili činjenica?
*pokriva se jaknom i grije se*
Sad vidim koliko mi je život isprazan i nezanimljiv.
Kad sam dobio poruku "I ja volim tebe" umjesto "I ja tebe volim". Mislim, šokantno mi je i vidjet kak netko na cesti pregazi čovjeka. Mislim, ništa osobito.

Geometrijsko tijelo i geometrijski lik?
//..Sfera je tijelo.?.//
Ali opet, kakvo je to tijelo koje ima dvije dimenzije. Prije bih rekao da je prostor zakrivljen. Zakrivljena dvodimenzionalnost.
Iako je kugla savršena, odabirem kocku. Krug mi je malo jadan pa se dvoumim između kvadrata i ... Jednakostraničan trokut.
U osnovnoj sam se kupao s kuglama.
Vjerojatno su u smeću.

Najgora ljudska navika?
Ruganje drugim. Od svega najviše utječe na druge. Svatko sa sobom ima pravo radit što hoće.

Najveća ljudska vrlina?
Misao.

Tange ili gaće?
Muške ili ženske?
*nije potrebno stavljat odgovor*

Hvala.
Pričinjalo mi je zadovoljstvo.
Pričinjalo?
Šta nikad nisi čula da to netko govori?
Ne.
Pa kad nitko tak ne govori.

--
Nisam nikad u životu probao sok od kruške.
To sam htio reći čim sam ga vidio.
Hoćeš sok?
Ne, ne.
Nekak mi je nezamislivo da netko jede kruške.

Jelda da ova krilata riba izgleda ko slon!?


Nije mi plan bio napisati post, ali evo da iskoristim dio razgovora s genijalnom osobom, koji sam zapisivala. Nije trebao imati svrhu uvrštavanja u post. Ali znam da je osoba znala da će barem djelovati na post. Osoba je genij.
:

Što misliš o zabrani za nastupanje mršavih manekenki?
Kad gledaš kakva je situacija u svijetu, imaš krajnju mršavost i krajnju debljinu. Mršavost je tabu i štetna samo u ekstremnim situacijama, a kad pogledaš koliko je debelih, to je puno opasnije i puno normalnije. Ekstremna mršavost je vezana uz neke krugove, a debela mogu biti i djeca i starci, što nažalost nije rijetko. U Americi je to obilježje kulture čak. Debele manekenke nitko ne bi gledao. Općenito su mi debeli puno gadniji, naravno. Ne koja kila previše. Sto kila previše možeš imati, sto kila manjka ne mođeš, imao bi negativnu težinu. Mršavost se više primjeti. Za petnaest kilograma manjka kažu da je loše, za petnaest kilograma više kažu da si u top formi. Pogotovo vrijedi za starije ljude. Ful stariji bolje izgledaju mršavi, iako kad su deblji izgledaju kao da još ima života u njima. Znaš, da umireš, ne bi se prežderavao.

Jel ti privlačnija debela djavojka ili mršava starica?
*počne pjevišit Modernu djevojku i smješit se*
Djevojka. Ne gledam baš starice.

Bi li ti smetalo da pušiš?
Pa ja odlučujem o tome.
Da ti je već navika?
Da mi smeta dovoljno bih je se riješio. Da mi ne smeta dovoljno je se ne bih riješio. Smeta mi što moram jesti i spavati da bih preživio.

Bi li volio biti plesač u Moulin Rougeu?
Ne bih. Ne bih volio plesati za novac. Pogotovo ne na tom mjestu. Volim biti slobodan. Općenito su mi jadni takvi poslovi gdje radiš dok se drugi zabavljaju.

Bi li volio sada prisustvovati fashion zabavi?
Ne bih, ali da sam tamo, znam da bi mi bilo zabavno. Kao kad odeš s nekim na kavu s kim ti se neda ići i bude ti super.

Celia: „Reci mi nešto prosto. O, Ross! Reci mi nešto prosto!“
Ross:“..um....vulva“
:D Prvi humor je iz prošlog vremena, ali Prijatelji su veliki.

Nestare osobe koje boluju od teške bolesti ljudi često nazivaju hrabrima i jakima.
One koji trpe njihove potrebe i nesreću ljudi uglavnom ne spominju. U najboljem slučaju kažu: „Nije ni njima lako.“
Ne mislim da su bolesni hrabri i jaki samo zato što trpe. Trpio bi svaki čovjek kada nema izlaza. (Samoubojstvo nije izlaz, ni ne pokušavajte uvjeriti me da su oni koji se očajnički grebu za život hrabriji.)
Hrabri su oni koji trpe sranja bolesnih.
(Ne možeš mi se žalit na bolest i mislit da si hrabro stvorenje. To je kukavički i bijedno. Nemoj svoj jad prenositi u mene, pogotovo opravdavati se njime. Nemoj se hvaliti njime stavljajući se u položaj žrtve. Nemoj ga, molim te, koristiti zato da budeš u centru pozornosti. Većina zna što znači biti bolestan.)

Hvala Šumarima iz Siska što su moje prijateljice i mene povezli svojim busom sa Sljemena. Na Sljemenu je bilo lijepo.

Kimi me tak razveselil, baš je pravi :D

To je kao rekao Oscar Wilde zadnje, na samrti. Il nešto slično, svašta mu se u usta stavlja.

A moja majka mi je na pitanje zašto se stalno spominje odlazak u Austriju, uglavnom zbog kupovine onoga što u Hrvatskoj nema, odgovorila da je u Austriji bolji standard.
Razgovor je išao ovako:
"Zašto svi idu kupovat u Austriju?"
"Zato što je u Austriji bolji standard."
"Zašto mi nemamo dobre gulilice za krumpir?"
Nije mogla odgovorit jer bi odgovorila kao i na prethodno pitanje, što nije u duhu jezika.

Začuđena činjenicama koje mi je iznjela prijateljica čija je majka stomatolog, morala sam nazvati oca.
"STARI STARI!! ZNAŠ ŠTA?!?!"
"Šta, zaš me zoveš, šta? Jesi dobro?" Mi se baš ne čujemo, ali vijest je bila prevažna.
"TI NE ZNAŠ KORISTIT KONAC ZA ZUBE, JELDA?!"
"Pa znam."
"Kak?"
"Pa ljepo." kaže sa lj.
"Krvari ti meso, kad to radiš, ne?"
"Pa da. To tako treba bit."
"NE!! Možeš dobit paradentozu!! Trebaš ga vuć po zubima, a ne prek mesa! I znaš šta još? Nije zdravo prat zube više od dvaput dnevno! (neka kiselina se razvija..)
"Ma ozbiljno?!"
"Da!"
"Pa dobro, ionak perem zube svaka dva dana."
*kraj razgovora*
Hvala stari, baš sam to trebala znat.

**Mi, mi po strani moga oca, mi volimo kad nam zubno meso krvari jer nas to uzbuđuje, orgazmično. Neseksualno, ali jednako dobro. I imamo oštre zube pa kad si zagrizemo jezik, on krvari. To boli. To nije ugodno. Ugodno se ubost s čačkalicom ili si koncem razvalit meso. To je ugodno. Al ak to ne znate sami, nemojte ni probat.

--
Hvala!

U rupama punjenim kišnicom!
Bila je jedna!

Danas smo napokon dobili iksicu!! Već su nam ljudi prestali vjerovat da studiramo. Naravno da se za obavijest čuje samo oko faksa, na njemu ni traga informacije.
Tako sam danas prvi put mogla odlučiti peglat iksicu (Oh! - uzvik oduševljenja te užarene zadivljene oči kao popratna pojava). Pozvala sam majku na ručak :D Nije bila u SCu trideset pet godina (od 1972. dakle. i za život je mnogo, kako ona kaže). Baš sam sretna!! Gleda red od stotinu ljudi i kaže: "Nevjerojatno, ovdje više nema nikoga." "Kako?" Mnogo veći redovi, mnogo manje mogućnosti nekad.

Danas sam prvi put bila na yogi. Katastrofa. Protivi se mojim uvjerenjima. Osjećam se silovano na svakom dijelu tijela koje žena, koja govori da yoga nije samo sport nego način života, spomene da ga opustimo :S fujić. I osjećam se kao da gubim vrijeme, jer naravno, upravo to i radim iako se pokušavam prilagoditi sasvim neudobnom položaju ležanja na leđima na ravnom. Imam nekakvu skoliozu, otkrila sam prošli tjedan kad sam dobila rezultate snimanja kralježnice. Što naravno znam, jer bol koju osjećam nije normalna, što sam već rekla prije negodujući. Dakle gubim vrijeme. A zašto? Zato što ovako nakon predavanja gubim samo dva sata na čekanje, a da idem na nešto drugo, gubila bih pet sati na čekanje nekog sporta.
Svi vi koji baš volite yogu, primjetila sam da visokoobrazovani ljudi nekim čudom padaju na to dosta. Oni koji su umjetnici :) bravissimo.
Ne volim je jer se osjećam kao da sam u nekoj sekti zadrtoj. I oči te žene, kao da ti gleda lubanju (kroz oči do centra mozga) Preodbojno.

Potreslo me to danas.

*već se deset minuta pokušavam sjetiti nečeg lijepog*
..
Moji zidovi su bijeli.

Pročitala sam Portret umjetnika u mladosti (James Joyce: A Portrait of the Artist as a Young Man) i U očekivanju Godota (Samuel Beckett: En attendant Godot) jer mi nedostaje obrazovanje. Naslov je najpoznatija rečenica tog djela (Portreta, naravno, na irskom engleskom je.), mislim da jest. Za Joycea sam očekivala da bude dobar, za Godota nisam (jer je drama) i opako sam se iznenadila. Nevjerojatno dobro. I J.J. je wow, al to, kažem, je normalno.

Dosta o lijepom :)
Majka je prekjučer držala predavanje koje je trajalo dva sata. U ta dva sata je netko otključao njen kabinet, otključao ormar i uzeo njenu torbu. Kasnije su je našli na fakultetu, no unutra nije bilo novčanika i rokovnika. Najviše joj je bilo žao zbog brojeva koje skuplja od srednje škole, ali u novčaniku su joj bili svi dokumenti, kartice i dvije tisuće kuna. Naravno, zvali su policiju, banke etc. I kartice su poništene. Sva sreća da American Express ima izvrsno osiguranje (Zaslužili reklamu jer iako je članarina skupa, pokrivaju troškove ako se ubrzo prijavi nestanak kartice - dakle ako netko na American kupi auto, a vi ubrzo javite da ste okrani, ne naplaćuju vam taj auto nego taj trošak pokriju oni. Što ne znači da možete lažirat, al eto. I njihovi se pinovi teže probiju.) jer joj je s kartica skinuto preko trinaest tisuća, dakle sve skupa joj je uzeto preko petnaest tisuća kuna!! Koje još treba zaraditi. A dok ih ne zaradi će kamate rasti.
Fakat jadno.
Dobro da sam par dana prije potrošila dva soma kn na knjige za faks jer ne znam čime bih ih sada platila. Majka se uglavnom brine za financije oko školovanja. Ipak nije u redu.
I još ne zna što je s deviznim računom. I što je najbolje, bilo je organizirano. Netko ju je morao naravno pratiti danima da bi znao njen dnevni raspored. Dio novca je podignut s bankomata, a dio iz banke čak!! Nemam komentara za zemlju. Oh da. Rekli su policiji da uzme otiske. Policajci su pitali je li tko ozlijeđen. Nije. "Onda nećemo, pa kuda bi mi došli." Nije to stvar glupih policajaca nego glupog ustrojstva države. Nažalost.

Diana Frances Spencer (Lady Di), princeza od Walesa
Rođena 1. srpnja 1961. u Norfolku u Engleskoj, poginula 31. kolovoza 1997. u Parizu.
Charles, princ od Walesa i Diana, kći grofa Spencera, vjenčali su se 29. srpnja 1981. u katedrali svetog Pavla u Londonu. I nakon razvoda 28. studenog 1996., za Britance je ostala 'Princeza naroda'. Njen ljubavnik, Emad Mohamed al-Fayed, i ona umiru u automobilskoj nesreći bježeći od novinara.
Lady Di nije bila ni po čemu toliko poznata kao po svojoj ljudskosti. Ona je bila prva osoba 'plave krvi' koja je javno govorila o svom životu, o svim problemima unutar kraljevske kuće, o ljubavnicima i ljubavnicama, o drogama i sl. Bila je jednaka kao i 'obični' ljudi i zbog toga je jedna od najteže prežaljenih tragičnih smrti upravo njena.

Audrey Kathleen Ruston (Audrey Hepburn), glumica
Rođena 4. svibnja 1929. u Bruxellesu u Belgiji, umrla 20. siječnja 1993. u Tolochenazu kod Lausanne u Švicarskoj.
- dobitnica Oscara za Praznik u Rimu
- do kraja života je bila humanitarka, a umrla je kaoUNICEFova ambasadorica dobre volje
Osim njene šarmatnosti i skromnosti, jedina je osoba tog doba čiji je privatni život bio uzoran u svakom pogledu. Najpoželjnija žena među visokim društvom svog vremena je prije početka svoje karijere, još kao djevojčica, imala velik doprinos u pokretu otpora. (I za razliku kako se prikazuje u filmovima, nije ju tata ignorirao jer je gad već jer je bio pristaša nacizma te je znao da bi štetio karijeri njegove kćeri, a i da se zna gdje je, ubili bi ga.) (Moram spomenuti da joj je najpoznatija uloga ipak u Breakfast at Tiffany's)

Margaret Hilda Thatcher (Iron Lady), britanska političarka
Rođena 13. listopada 1925. u Granthamu.
- prva predsjednica konzervativne stranke (1974.)
- prva predsjednica vlade Ujedinjenog Kraljvstve (od 4. svibnja 1979. do 28. studenoga 1990.), što je najduži mandat jednog predsjednika vlade Ujedinjenog kraljevstva od 1827. godine.
Po struci je biokemičarka, ali nije bila zadovoljna odvjetnicima svoje stranke te je upisala pravo. Studij koji je tada trajao četiri godine je završila za dvije. Kao predsjednica vlade je počela zatvarat rudnike ugljena zbog čega su je neobrazovani ljudi mrzili, a intelektualci obožavali, jer je znala da će ugljen propasti (prestao se koristiti za nekoliko godina) i sve je uložila u obrazovanje i zdravstvo. Najveći napredak Engleske je bio, naravno, za njenog vremena.

Agnes Gongea Boiagi (Majka Terezija), časna sestra
Rođena 27. kolovoza 1910. u Skoplju, umrla 5. rujna 1997. u Calcutti.
- s osamnaest godina je ušla u katolički red irskih sestara, specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji
- 1950. je osnovala družbu Sestara misionarka ljubavi koje djeluju među siromašnima, bolesnima i umirućima
- 1979. dobila je Nobelovu nagradu za mir
- u listopadu 2003., papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom.
Njen doprinos čovječanstvu je možda bio najveći. Nije ni ona sama čak bila toliko religiozna, koliko je bila svjesna svoje sposobnosti da pronađe sponzore koji će davati milijune za pomoć zabačenim zemljama. Velika zdravstvena revolucionarka prije svega.

Elizabeth Mary Alexandra Windsor (Elizabeta II.), kraljica Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske
Rođena 21. travnja 1926.
- 1947. se udala za Philipa, vojvodu od Edinburgha s kojim ima četvero djece – princa Charlesa (1948.), princezu Annu (1950.), princa Andrewa (1960.) i princa Edwarda (1964.).
- nakon očeve smrti 1952. postaje britanskom kraljicom
Kraljica nad kraljicama. Treba izdržati pedeset i pet godine na prijestolju uz sve probleme koje jedna država može imati u toliko godina (Lady Di, Thetcherica, Tony Blair, Sex Pistols ..ccc:) ), uz probleme s današnjim prinčevima i ostalo. Inače je najsposobnija žena kraljevstva, naravno, poznata po svim vojnim školama koje je završila, po upravljanju avionima i sudjelovanju kao vozač u pomoćnim teritorijalnim snagama u Drugom svjetskom ratu.

Kog zanima što volim, a što ne volim, nek pogleda po blogu na više mjesta. Ne želim sad pisat čega me sram. Napisat ću što me fascinira i što želim, to može. Hvala Tanja:

Pet stvari koje me fasciniraju:
* Ljudi kao prvo. Nisu stvari ali ljude strašno jako volim i mnogi mi prigovaraju zbog moje posvećenosti ljudima i moje velike ljubavi njima upućene. To se rijetko vidi. :)
* Kvantna fizika.
* Simetrične fizičke anomalije.
* Dosada, kako nešto može biti dosadno i kako, do vraga, nekom može biti dosadno?!
* Kamenje. Nije toliko fascinantno koliko bi mi trebalo. Svejedno, drago kamenje, grl. (Drago kao nešto voljeno.)

Pet stvari koje želim:
* Visoko obrazovanje naravno, sreću, zdravlje i sav taj shit.
* H olovku
* Neufert, Neufert: Arhitektonsko projektiranje, 2002. koje košta 500 kuna
* Dobit okladu za FIFA 2012. od strane Eugena
* Da Hamilton ne pobijedi.

Znam da svi mislite da sam zapostavila blog, ali ne, to nije točno! Nisam mogla pisati jer nisam dugo bila u Zagrebu, a kasnije jer nisam imala kompjutor. Crko je. Zato sad mogu jer je zamijenjen hard. Odu svi podatci i sva sreća da sve radim dvostruko, tj. sve podatke imam i na cdu jednako kao što sve telefonske brojeve pišem u bilježnicu jednu. Sklona sam internet virusima i gubljenju mobitela. Jedino su mi se neke perverzne stvari, za koje nisam imala cd dovoljnog kapaciteta da ih pohranim, izbrisale. Sada ću ljubazno morat slušat priča pervertita od kojih sam ih dobila da ih možda dobijem ponovno.

Znam da vas strašno zanima pa ću vam napisat kakve krasne predmete imam:
Povijest arhitekture I
Hrvatski prostor i arhitektura - Zagreb
Crtanje I
Osnove nacrtne geometrije
Uvod u primjenu računala
Matematika
Nosive konstrukcije I
Arhitektonske konstrukcije I
Osnove arhitektonskog projektiranja
Arhitektonsko projektiranje I
Engleski jezik za arhitekturu I
Tjelesna i zdravstvena kultura I
.
Totalni sam sucker pa imam dvanaest predmeta u jednom semestru.
Dobro je na faksu. Iako je danas bio tek drugi dan. Ima se zadaća i treba se trudit, ali nije dosadno. To je najbitnije.

Sjetila sam se sada taksija na Malom Lošinju. Brojevi su 8, 9 i tak to. I kažu ti da čekaš drugi obično. I vidjela sam preseksi ženu taksisticu. I slušaju Thompsona.

Zašto ljudi kad idu pišat iza neke zgrade ili drveta izađu pred ljude prije nego zakopčaju šlic do kraja? Ste primjetili?
Imam tri teorije: da se bude brži, da se izgleda više kul, da se pokaže spontanost.
Iako mislim da to baš niste primjetili.

I super je kako ljudi s jednog broda uvijek mašu onima s drugog broda, onako u prolazu. Je li to samo na Jadranu?

Otkrila sam da u svim restoranima imaju maslinovo ulje koje obično nikad ne poslužuju. Ali ako ga tražite, donesu bez pogovora 8)
Jedine zdravo. A ne kao ja dok nemam iksicu.