Dok sam uživala u kratkom odmoru promatrajući more i sa radošću gledala moje kako
plivaju i pri tome me uvjeravaju da nije hladno neusuđujući se još slobodno 'baciti'
u more i okupati, .....................................................................
.................................................................................
....................................................................
gledala sam i upijala, uranjala u veličanstvenu širinu i dužinu, dubinu, plavoga beskraja ...
razmišljala ..............
I dušom odmarala ...............
...........................................................
...........................................................................
....................................................................................................
... ni ove godine nisam u svome kraju tijelom, ali duhom sam prošetala noć prije samog Antunova putovima kojima smo nekada hodili, putovima koje smo molitvama zalijevali, ...
i na kojima je cvijeće nicalo kao zahvala Gospodinu za sve što nam je učinio
i svojom nas ljubavlju na pravi put izvodio.
..........................................................................
...........................................................
.............................................
...
Sveti Ante kojemu smo se utjecali je svojim zagovorom naše molitve prenosio i utjecanje njemu, moćnome svecu, je uvijek urodilo plodom. Hvala mu !!! Svetac je to kojeg Hrvati vole ...
........................................................................................................ Sv. Antun propovijeda ribama
............................................................................................................. učenik G. Tessarija –
.............................................................................................................. Bazilika sv. Antuna/
..........................................................Sv. Antun Padovanski, Svjetlo koje rastjeruje tamu
U životu sv. Franje imamo propovijed pticama, a kod sv. Antuna spominje se, ne manje dražesna i poetska, propovijed ribama. To se moralo dogoditi u Riminiju. Grad se nalazio u rukama krivovjernika. Kad je pristigao misionar, kolovođe dadnu znak: podići zid šutnje. Stvarno, Antun nije našao kome bi se obratio. Crkve su ostale prazne. Zato iziđe na trg, ali ni tu nikoga ne nađe. Nitko ne pokaza pažnje prema propovjedniku, a još manje da bi ga slušao. Antun je prolazio zamišljen, u molitvi. Kad je tako prispio do morske obale, nagnu se nad žalom i počne dozivati slušatelje:
..... "Dođite vi, ribice, i poslušajte riječ Božju, kad se ljudi ne žele udostojati približiti!" .....
Ribe su navalile u velikom broju i pažljivo slušale riječi poticaja i hvale. Kod krivovjeraca je znatiželja nadvladala preporuku vlastitih kolovođa. Uslijedili su čuđenje i zanos, popraćeni osjećajima, kajanjem i odlukom o povratku Crkvi.
..........................................
.................................... Možda je to samo lijepa legenda, ili pjesnički simbol.
.................................................... Poruka je jasna:
Antun je svojim strpljivim pouzdanjem, svojom vjerom koja premješta brda, svojim smislom za maštanjem i pažnjom, uspio probiti zid i u srcima neraspoloženih vjernika, otvrdnulih u mržnji i predrasudi.
................................... "To je pobjeda koja pobjeđuje svijet: vjera naša."
......................................................................./Veritas/
...
Gdje se rađa čovjek?
Rađa se prije svega u Božjem srcu ...
Tamo počinje život,
život koji ima smisla jer je jedinstven.
Zaveslaj na pučinu života.
Stavljen si u čamac i sad veslaš.
Čamac je tvoj život, svijet je more.
Neka tvoja vesla budu ljubav i opraštanje.
Znaj da more nije uvijek mirno.
Ponekad se dignu oluje,
ponekad te more baci iz čamca.
Ali bitno je da čuvaš svoje veslo.
/zrno gorušice/
I tako su se prije nekog vremena podigle oluje u mome životu koji ih je i inače bio prepun. Osjećala sam opet pritisak, neizdrživu bol, ne toliko od trenutne oluje koliko od svega na što me je ona podsjetila. Ah, što sve nosimo pohranjeno u svojim dubinama i kako često mislimo da smo zaboravili, da smo prebolili, a dovoljan je samo vjetrić da ponovno podigne pravu oluju u nama ... Sada već znam prepoznavati od kuda, iz kojih skrivenih zakutaka srca dolaze ... I tako znajući i kako ih umiriti, sjetila sam se sveca koji pomaže da pronađemo sve ono što izgubimo kada ga žarko, srcem, molimo. A ja sam izgubila mir ... Pa koga onda drugoga moliti nego sveca za izgubljeno – da nanovo pronađemo, da zadobijemo ... , po njegovu zagovoru ! Sveca koji se, eto, u ovo vrijeme slavi. I moli se i pjeva:
Ako čuda tražiš, gle!
Smrt i bludnja, nevolje,
Đavo, guba nestaju.
Zdrave bolesnici.
More, lanci padaju,
Uda, stvari propale
Mole i dobivaju
Mladi pa i stari.
Iščezava pogibelj,
Prestaju i potrebe.
Neka kaže tko to zna,
Pa i Padovanci.
Razne su molitve i pjesme što ih je pobožni puk sročio i ispjevao kroz stoljeća u čast svetom Anti. Mnoge su crkve, kapelice i oltari izgrađeni i posvećeni njemu u čast. Kako za života, tako i nakon njegove smrti, mnogi nalaze utjehu i zaštitu kod ovoga miljenika Božjega. Mi Hrvati smo narod koji veoma štuje svetog Antuna. On je jedan od najomiljenijih svetaca u franjevačkoj tradiciji. U molitvi koju vjernici upravljaju godinama ovom svecu mole:
Sveti Antune,
ti nisi svetac jednoga grada ili mjesta,
ti si svetac čitavoga svijeta,
Neka se tvojim zagovorom
Božje kraljevstvo
još više širi po svijetu
i donese mir,
ljubav
i spasenje
svim ljudima.
Slava Ocu...
Ta se izrazita pobožnost prema sv. Antunu vidi kroz 13. utoraka njemu posvećena,...
... a tome svjedoče ne samo građevine,
nego živa Crkva,
koja se i danas
okuplja oko Antuna
da čuje Riječ Božju,
da primi svetu euharistiju.
...................................
Svake godine uoči blagdana sv. Ante vjernici iz Metkovića i okolnih mjesta upućuju se prema Dubravici do kapelice koja nosi ime toga sveca kako bi obnovili zavjet. Ide se, uglavnom, pješice, a nerijetko i bos. Ovaj običaj postao je popularan naročito kod mlađih koji u kolonama cijelu noć uoči 13. lipnja kreću prema Dubravici. Rado se sjećam kako sam svake godine i ja pješačila sa grupom koja se noću tiho dozivala prepoznatljivim zvukovima i sakupljala na putu prema Dubravici. Dok cesta još nije bila asfaltirana bilo je puno lakše bos pješačiti nego kada su je uredili. No, koliko god peklo za tabane nismo odustajali. Puno toga je bilo za što smo trebali moliti i za što smo se preporučivali u zagovor toga velikoga sveca. I kraj školske godine je bio blizu pa smo mi mlađi najviše molitava upućivali za uspjeh u školi. Stigli bismo tako do jutra natrag umorni, ali sretni i zadovoljni, na nastavu. I nije nam bilo teško čitav dan poslije napornoga pješačanja provesti u školi ... Vjerujem da su naše molitve bile odnešene i prenešene u krilo Gospodinovo jer smo molili djetinega i iskrena srca. I čvrsto vjerovali. Daj nam Bože i danas kao odraslima, te stoga i više potrebnima, takve čvrste vjere i iskrene, srčane molitve !!!
....................................................................
Brdašce Rep pred kapelicom sv. Ante na Dubravici sa čijega se vrha - 63m n.v.- pruža prekrasan pogled na Metković i dolinu Neretve sve do Ušća. ...
... ispred kapelice se čeka u redu kako bi se obilaskom oko kipa sv. Ante obnovilo zavjet. ...
Čujmo što o svemu tome kaže prvi Antunov životopis, Assidua:
“Pošto je dakle Božji sluga Antun poceo propovijedati, vidjevši da mnoštvo – željno Božje riječi kao suha zemlja kiše – složno hiti sa svih strana, odredi da se sve crkvene zajednice u gradu povežu i izmjenično sastaju. No… kada ni sve crkve nisu više za to bile dovoljne, Antun je odabrao prostranija mjesta, usred polja… Ljudi su se dizali usred noći, pretjecali jedan drugoga i sa zapaljenim svjetiljkama i velikom čežnjom žurili prema mjestu gdje je Antun propovijedao… Oni koji bijahu vični ljenčariti u postelji, sada su se – kako sami posvjedočiše – dizali usred noći, samo da vide i čuju slavnog propovjednika. Propovijedima prisustvovahu starci, pritrčavahu mladići, muškarci i žene, ljudi svake dobi i položaja, odjeveni, reklo bi se, poput redovnika, odloživši svaki ukras… Trgovci svih vrsta, u želji da ga i sami čuju, zatvarali su svoje trgovine, ne prodavajući prolaznicima ništa sve do svršetka propovijedi… Propovijedanje Božjeg sluge Antuna pratio je i časni padovanski biskup, zajedno sa svojim klerom. Uzor svoga stada, poticao je i druge da ga slušaju, nakon što je svima dao primjer poniznosti.”
K tome životopisac još znakovito ističe:
“Tolika je bila želja da čuju što Antun propovijeda, da se nije čuo nikakav žamor ni šapat, iako je propovijedima prisustvovalo i do tridesetak pa i više tisuća ljudi. U neprekidnoj tišini, svi su – kao da se radilo o samo jednom čovjeku – zaustavili dah i napinjali uši prema propovjedniku.”
Ljudi su u sv. Antunu zasigurno prepoznavali ne samo propovjednika nego i sveca. Zato su hrlili za njim, zato su ga napetih ušiju slušali, zato je i on mogao tako spasonosno djelovati i toliko uspjeha postizati. Nije li to znak i dokaz da nisu riječi nego, kako je sam Antun govorio, djela – rekli bismo život i svetost – glavni i pravi čimbenik, posrednik Božje milosti u našem obračenju i spasenju?
Valja naglasiti i to kako je Antun, za vrijeme “velike korizme”, uspio pomiriti zavadene, uspostaviti ljubav medu neprijateljima, na put čestitosti vračati javne grješnike, otimati kradljivce nepoštenu zanatu, a razbojnike zločinstvu – da nabrojimo tek neke uspjehe koje spominje životopis Assidua. Tako je ne samo “grješnike obračao Bogu” nego je takoder uspostavljao bolje međusobne odnose, poštenje i pravednost, te prema tome i sređeniji, mirniji i napredniji društveni život. Bio je, u neku ruku, obnovitelj tadašnjeg društva. Barem u Padovi i u padovanskoj pokrajini.
U mjesecu svibnju 1231. povukao se u samoću u mjestancu Camposampiero, oko 18 km od Padove. Je li osjecao da mu se približava svršetak? U Camposampieru franjevci su imali samostan nedaleko od dvorca grofa Tisa. Prema predaji, grof Tiso je bio jedan od prvih koji se obratio za vrijeme Antunovih korizmenih propovijedi, odrekao svjetovnog života i posvetio molitvi i dobrim djelima.
Da se odmori, Antun se češce znao prošetati po obližnjoj šumi. Jednoga dana zapazi u njoj velik orah, koji mu se pričinio veoma prikladnim za sabranost i molitvu. Čim je za to doznao grof Tiso, odluči da na širokim granama tog oraha za Antuna podigne nešto poput kolibe, što je ovaj s radošću prihvatio. U njoj je, u pokori i razmatranju, boravio preko dana, a noću se vračao u samostan. Kasniji Antunovi životopisci pripovijedaju kako je grof Tiso, prolazeći pokraj samostana, zapazio da se iz jedne sobice širi neobično svjetlo. Zavirio je u nju i imao što vidjeti: Antun je na svojim rukama držao dražesno djetešce, milovao ga i s njime ljubazno razgovarao. Bio je to mali Isus, kako mu je sam Antun kasnije rekao, ali i zabranio da ikome o tome pripovijeda. Možda je to i razlog da prvi Antunovi životopisi o tome šute. Treba ipak vjerovati i drugima, jer su ih pisala – kako je poznato – njegova subraća na temelju žive predaje i još uvijek nekih živih svjedoka.
Spomen na događaj ostao je trajno živ kroz stoljeća. U 15. stoljeću pojavljuju se i prve slike sv. Antuna s Djetićem Isusom u naručju. Mnogo su starije one koje ga prikazuju s knjigom u ruci, što svjedoci da su ga dosta brzo štovali kao učitelja i propovjednika Božje riječi. S vremenom se pojavljuju i druge, na kojima je predstavljen s ljiljanom, simbolom čistoće, zatim i s plamenim srcem, simbolom ljubavi, te napokon s križem, simbolom pokore i štovanja muke Kristove.
Sve to, kao i sve što smo o Antunu do sada iznijeli, kazuje kako je Evanđelje ne samo propovijedao nego i svim svojim bićem živio. Doista, u punom smislu riječi “evandeoski čovjek”!
Neka Sveti Antun, miljenik i svetac Božji,
zagovara naš narod i sve ljude dobre volje !
Slavni Sveče, koji si toliko bliz Gospodinu,
molim te da se kod njega zauzmeš za one
koji me vole i koji mi čine dobro.
Spomeni se i svih koji su mi
i u prošlosti iskazali
svoju pažnju i ljubav
svojom dobrotom,
pomoću
i utjehom.
...
Neka Gospodin
usliši njihove molbe i želje
neka njihovu velikodušnost
preobilno naplati u vremenu
i u vječnosti.
Amen.
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...