Marketing
........
....................
............................
....................................
............................................ 
Dok sam uživala u kratkom odmoru promatrajući more i sa radošću gledala moje kako
plivaju i pri tome me uvjeravaju da nije hladno neusuđujući se još slobodno 'baciti'
u more i okupati, .....................................................................
.................................................................................
....................................................................
gledala sam i upijala, uranjala u veličanstvenu širinu i dužinu, dubinu, plavoga beskraja ...
razmišljala ..............
I dušom odmarala ...............
...........................................................
...........................................................................
....................................................................................................
..........................................................................
...........................................................
.............................................
...............................
... ni ove godine nisam u svome kraju tijelom, ali duhom sam prošetala noć prije samog Antunova putovima kojima smo nekada hodili, putovima koje smo molitvama zalijevali, ...
i na kojima je cvijeće nicalo kao zahvala Gospodinu za sve što nam je učinio
i svojom nas ljubavlju na pravi put izvodio.
..........................................................................
...........................................................
.............................................
...
Sveti Ante kojemu smo se utjecali je svojim zagovorom naše molitve prenosio i utjecanje njemu, moćnome svecu, je uvijek urodilo plodom. Hvala mu !!! Svetac je to kojeg Hrvati vole ...
........................................................................................................... 
........................................................................................................ Sv. Antun propovijeda ribama
............................................................................................................. učenik G. Tessarija –
.............................................................................................................. Bazilika sv. Antuna/
..........................................................Sv. Antun Padovanski, Svjetlo koje rastjeruje tamu
U životu sv. Franje imamo propovijed pticama, a kod sv. Antuna spominje se, ne manje dražesna i poetska, propovijed ribama. To se moralo dogoditi u Riminiju. Grad se nalazio u rukama krivovjernika. Kad je pristigao misionar, kolovođe dadnu znak: podići zid šutnje. Stvarno, Antun nije našao kome bi se obratio. Crkve su ostale prazne. Zato iziđe na trg, ali ni tu nikoga ne nađe. Nitko ne pokaza pažnje prema propovjedniku, a još manje da bi ga slušao. Antun je prolazio zamišljen, u molitvi. Kad je tako prispio do morske obale, nagnu se nad žalom i počne dozivati slušatelje:
..... "Dođite vi, ribice, i poslušajte riječ Božju, kad se ljudi ne žele udostojati približiti!" .....
Ribe su navalile u velikom broju i pažljivo slušale riječi poticaja i hvale. Kod krivovjeraca je znatiželja nadvladala preporuku vlastitih kolovođa. Uslijedili su čuđenje i zanos, popraćeni osjećajima, kajanjem i odlukom o povratku Crkvi.
U životu sv. Franje imamo propovijed pticama, a kod sv. Antuna spominje se, ne manje dražesna i poetska, propovijed ribama. To se moralo dogoditi u Riminiju. Grad se nalazio u rukama krivovjernika. Kad je pristigao misionar, kolovođe dadnu znak: podići zid šutnje. Stvarno, Antun nije našao kome bi se obratio. Crkve su ostale prazne. Zato iziđe na trg, ali ni tu nikoga ne nađe. Nitko ne pokaza pažnje prema propovjedniku, a još manje da bi ga slušao. Antun je prolazio zamišljen, u molitvi. Kad je tako prispio do morske obale, nagnu se nad žalom i počne dozivati slušatelje:
..... "Dođite vi, ribice, i poslušajte riječ Božju, kad se ljudi ne žele udostojati približiti!" .....
Ribe su navalile u velikom broju i pažljivo slušale riječi poticaja i hvale. Kod krivovjeraca je znatiželja nadvladala preporuku vlastitih kolovođa. Uslijedili su čuđenje i zanos, popraćeni osjećajima, kajanjem i odlukom o povratku Crkvi.
..........................................
.................................... Možda je to samo lijepa legenda, ili pjesnički simbol.
.................................................... Poruka je jasna:
Antun je svojim strpljivim pouzdanjem, svojom vjerom koja premješta brda, svojim smislom za maštanjem i pažnjom, uspio probiti zid i u srcima neraspoloženih vjernika, otvrdnulih u mržnji i predrasudi.
................................... "To je pobjeda koja pobjeđuje svijet: vjera naša."
......................................................................./Veritas/
.................................................... Poruka je jasna:
Antun je svojim strpljivim pouzdanjem, svojom vjerom koja premješta brda, svojim smislom za maštanjem i pažnjom, uspio probiti zid i u srcima neraspoloženih vjernika, otvrdnulih u mržnji i predrasudi.
................................... "To je pobjeda koja pobjeđuje svijet: vjera naša."
......................................................................./Veritas/
...
Gdje se rađa čovjek?
Rađa se prije svega u Božjem srcu ...
Tamo počinje život,
život koji ima smisla jer je jedinstven.
Zaveslaj na pučinu života.
Stavljen si u čamac i sad veslaš.
Čamac je tvoj život, svijet je more.
Neka tvoja vesla budu ljubav i opraštanje.
Znaj da more nije uvijek mirno.
Ponekad se dignu oluje,
ponekad te more baci iz čamca.
Ali bitno je da čuvaš svoje veslo.
/zrno gorušice/
...
..............................
........................................
.......................................................
.........................................................................
.........................................................................................
I tako su se prije nekog vremena podigle oluje u mome životu koji ih je i inače bio prepun. Osjećala sam opet pritisak, neizdrživu bol, ne toliko od trenutne oluje koliko od svega na što me je ona podsjetila. Ah, što sve nosimo pohranjeno u svojim dubinama i kako često mislimo da smo zaboravili, da smo prebolili, a dovoljan je samo vjetrić da ponovno podigne pravu oluju u nama ... Sada već znam prepoznavati od kuda, iz kojih skrivenih zakutaka srca dolaze ... I tako znajući i kako ih umiriti, sjetila sam se sveca koji pomaže da pronađemo sve ono što izgubimo kada ga žarko, srcem, molimo. A ja sam izgubila mir ... Pa koga onda drugoga moliti nego sveca za izgubljeno – da nanovo pronađemo, da zadobijemo ... , po njegovu zagovoru ! Sveca koji se, eto, u ovo vrijeme slavi. I moli se i pjeva:
Ako čuda tražiš, gle!
Smrt i bludnja, nevolje,
Đavo, guba nestaju.
Zdrave bolesnici.
More, lanci padaju,
Uda, stvari propale
Mole i dobivaju
Mladi pa i stari.
Iščezava pogibelj,
Prestaju i potrebe.
Neka kaže tko to zna,
Pa i Padovanci.
Razne su molitve i pjesme što ih je pobožni puk sročio i ispjevao kroz stoljeća u čast svetom Anti. Mnoge su crkve, kapelice i oltari izgrađeni i posvećeni njemu u čast. Kako za života, tako i nakon njegove smrti, mnogi nalaze utjehu i zaštitu kod ovoga miljenika Božjega. Mi Hrvati smo narod koji veoma štuje svetog Antuna. On je jedan od najomiljenijih svetaca u franjevačkoj tradiciji. U molitvi koju vjernici upravljaju godinama ovom svecu mole:
Sveti Antune,
ti nisi svetac jednoga grada ili mjesta,
ti si svetac čitavoga svijeta,
Neka se tvojim zagovorom
Božje kraljevstvo
još više širi po svijetu
i donese mir,
ljubav
i spasenje
svim ljudima.
Slava Ocu...
Ta se izrazita pobožnost prema sv. Antunu vidi kroz 13. utoraka njemu posvećena,...
/I ovo sam vam željela objaviti davno prije, ...
a eto, ne stigoh ... , razne obaveze i poslovi su me odnijeli ...
Trinaest utoraka sv. Antunu Padovanskom/
... a tome svjedoče ne samo građevine,
nego živa Crkva,
koja se i danas
okuplja oko Antuna
da čuje Riječ Božju,
da primi svetu euharistiju.
...................................
Svake godine uoči blagdana sv. Ante vjernici iz Metkovića i okolnih mjesta upućuju se prema Dubravici do kapelice koja nosi ime toga sveca kako bi obnovili zavjet. Ide se, uglavnom, pješice, a nerijetko i bos. Ovaj običaj postao je popularan naročito kod mlađih koji u kolonama cijelu noć uoči 13. lipnja kreću prema Dubravici. Rado se sjećam kako sam svake godine i ja pješačila sa grupom koja se noću tiho dozivala prepoznatljivim zvukovima i sakupljala na putu prema Dubravici. Dok cesta još nije bila asfaltirana bilo je puno lakše bos pješačiti nego kada su je uredili. No, koliko god peklo za tabane nismo odustajali. Puno toga je bilo za što smo trebali moliti i za što smo se preporučivali u zagovor toga velikoga sveca. I kraj školske godine je bio blizu pa smo mi mlađi najviše molitava upućivali za uspjeh u školi. Stigli bismo tako do jutra natrag umorni, ali sretni i zadovoljni, na nastavu. I nije nam bilo teško čitav dan poslije napornoga pješačanja provesti u školi ... Vjerujem da su naše molitve bile odnešene i prenešene u krilo Gospodinovo jer smo molili djetinega i iskrena srca. I čvrsto vjerovali. Daj nam Bože i danas kao odraslima, te stoga i više potrebnima, takve čvrste vjere i iskrene, srčane molitve !!!
....................................................................
Brdašce Rep pred kapelicom sv. Ante na Dubravici sa čijega se vrha - 63m n.v.- pruža prekrasan pogled na Metković i dolinu Neretve sve do Ušća. ...
... ispred kapelice se čeka u redu kako bi se obilaskom oko kipa sv. Ante obnovilo zavjet. ...
.........................
...................................................Čujmo što o svemu tome kaže prvi Antunov životopis, Assidua:
“Pošto je dakle Božji sluga Antun poceo propovijedati, vidjevši da mnoštvo – željno Božje riječi kao suha zemlja kiše – složno hiti sa svih strana, odredi da se sve crkvene zajednice u gradu povežu i izmjenično sastaju. No… kada ni sve crkve nisu više za to bile dovoljne, Antun je odabrao prostranija mjesta, usred polja… Ljudi su se dizali usred noći, pretjecali jedan drugoga i sa zapaljenim svjetiljkama i velikom čežnjom žurili prema mjestu gdje je Antun propovijedao… Oni koji bijahu vični ljenčariti u postelji, sada su se – kako sami posvjedočiše – dizali usred noći, samo da vide i čuju slavnog propovjednika. Propovijedima prisustvovahu starci, pritrčavahu mladići, muškarci i žene, ljudi svake dobi i položaja, odjeveni, reklo bi se, poput redovnika, odloživši svaki ukras… Trgovci svih vrsta, u želji da ga i sami čuju, zatvarali su svoje trgovine, ne prodavajući prolaznicima ništa sve do svršetka propovijedi… Propovijedanje Božjeg sluge Antuna pratio je i časni padovanski biskup, zajedno sa svojim klerom. Uzor svoga stada, poticao je i druge da ga slušaju, nakon što je svima dao primjer poniznosti.”
K tome životopisac još znakovito ističe:
“Tolika je bila želja da čuju što Antun propovijeda, da se nije čuo nikakav žamor ni šapat, iako je propovijedima prisustvovalo i do tridesetak pa i više tisuća ljudi. U neprekidnoj tišini, svi su – kao da se radilo o samo jednom čovjeku – zaustavili dah i napinjali uši prema propovjedniku.”
Ljudi su u sv. Antunu zasigurno prepoznavali ne samo propovjednika nego i sveca. Zato su hrlili za njim, zato su ga napetih ušiju slušali, zato je i on mogao tako spasonosno djelovati i toliko uspjeha postizati. Nije li to znak i dokaz da nisu riječi nego, kako je sam Antun govorio, djela – rekli bismo život i svetost – glavni i pravi čimbenik, posrednik Božje milosti u našem obračenju i spasenju?
Valja naglasiti i to kako je Antun, za vrijeme “velike korizme”, uspio pomiriti zavadene, uspostaviti ljubav medu neprijateljima, na put čestitosti vračati javne grješnike, otimati kradljivce nepoštenu zanatu, a razbojnike zločinstvu – da nabrojimo tek neke uspjehe koje spominje životopis Assidua. Tako je ne samo “grješnike obračao Bogu” nego je takoder uspostavljao bolje međusobne odnose, poštenje i pravednost, te prema tome i sređeniji, mirniji i napredniji društveni život. Bio je, u neku ruku, obnovitelj tadašnjeg društva. Barem u Padovi i u padovanskoj pokrajini.
U mjesecu svibnju 1231. povukao se u samoću u mjestancu Camposampiero, oko 18 km od Padove. Je li osjecao da mu se približava svršetak? U Camposampieru franjevci su imali samostan nedaleko od dvorca grofa Tisa. Prema predaji, grof Tiso je bio jedan od prvih koji se obratio za vrijeme Antunovih korizmenih propovijedi, odrekao svjetovnog života i posvetio molitvi i dobrim djelima.
Da se odmori, Antun se češce znao prošetati po obližnjoj šumi. Jednoga dana zapazi u njoj velik orah, koji mu se pričinio veoma prikladnim za sabranost i molitvu. Čim je za to doznao grof Tiso, odluči da na širokim granama tog oraha za Antuna podigne nešto poput kolibe, što je ovaj s radošću prihvatio. U njoj je, u pokori i razmatranju, boravio preko dana, a noću se vračao u samostan. Kasniji Antunovi životopisci pripovijedaju kako je grof Tiso, prolazeći pokraj samostana, zapazio da se iz jedne sobice širi neobično svjetlo. Zavirio je u nju i imao što vidjeti: Antun je na svojim rukama držao dražesno djetešce, milovao ga i s njime ljubazno razgovarao. Bio je to mali Isus, kako mu je sam Antun kasnije rekao, ali i zabranio da ikome o tome pripovijeda. Možda je to i razlog da prvi Antunovi životopisi o tome šute. Treba ipak vjerovati i drugima, jer su ih pisala – kako je poznato – njegova subraća na temelju žive predaje i još uvijek nekih živih svjedoka.
Spomen na događaj ostao je trajno živ kroz stoljeća. U 15. stoljeću pojavljuju se i prve slike sv. Antuna s Djetićem Isusom u naručju. Mnogo su starije one koje ga prikazuju s knjigom u ruci, što svjedoci da su ga dosta brzo štovali kao učitelja i propovjednika Božje riječi. S vremenom se pojavljuju i druge, na kojima je predstavljen s ljiljanom, simbolom čistoće, zatim i s plamenim srcem, simbolom ljubavi, te napokon s križem, simbolom pokore i štovanja muke Kristove.
Sve to, kao i sve što smo o Antunu do sada iznijeli, kazuje kako je Evanđelje ne samo propovijedao nego i svim svojim bićem živio. Doista, u punom smislu riječi
“evandeoski čovjek”!
“Pošto je dakle Božji sluga Antun poceo propovijedati, vidjevši da mnoštvo – željno Božje riječi kao suha zemlja kiše – složno hiti sa svih strana, odredi da se sve crkvene zajednice u gradu povežu i izmjenično sastaju. No… kada ni sve crkve nisu više za to bile dovoljne, Antun je odabrao prostranija mjesta, usred polja… Ljudi su se dizali usred noći, pretjecali jedan drugoga i sa zapaljenim svjetiljkama i velikom čežnjom žurili prema mjestu gdje je Antun propovijedao… Oni koji bijahu vični ljenčariti u postelji, sada su se – kako sami posvjedočiše – dizali usred noći, samo da vide i čuju slavnog propovjednika. Propovijedima prisustvovahu starci, pritrčavahu mladići, muškarci i žene, ljudi svake dobi i položaja, odjeveni, reklo bi se, poput redovnika, odloživši svaki ukras… Trgovci svih vrsta, u želji da ga i sami čuju, zatvarali su svoje trgovine, ne prodavajući prolaznicima ništa sve do svršetka propovijedi… Propovijedanje Božjeg sluge Antuna pratio je i časni padovanski biskup, zajedno sa svojim klerom. Uzor svoga stada, poticao je i druge da ga slušaju, nakon što je svima dao primjer poniznosti.”
K tome životopisac još znakovito ističe:
“Tolika je bila želja da čuju što Antun propovijeda, da se nije čuo nikakav žamor ni šapat, iako je propovijedima prisustvovalo i do tridesetak pa i više tisuća ljudi. U neprekidnoj tišini, svi su – kao da se radilo o samo jednom čovjeku – zaustavili dah i napinjali uši prema propovjedniku.”
Ljudi su u sv. Antunu zasigurno prepoznavali ne samo propovjednika nego i sveca. Zato su hrlili za njim, zato su ga napetih ušiju slušali, zato je i on mogao tako spasonosno djelovati i toliko uspjeha postizati. Nije li to znak i dokaz da nisu riječi nego, kako je sam Antun govorio, djela – rekli bismo život i svetost – glavni i pravi čimbenik, posrednik Božje milosti u našem obračenju i spasenju?
Valja naglasiti i to kako je Antun, za vrijeme “velike korizme”, uspio pomiriti zavadene, uspostaviti ljubav medu neprijateljima, na put čestitosti vračati javne grješnike, otimati kradljivce nepoštenu zanatu, a razbojnike zločinstvu – da nabrojimo tek neke uspjehe koje spominje životopis Assidua. Tako je ne samo “grješnike obračao Bogu” nego je takoder uspostavljao bolje međusobne odnose, poštenje i pravednost, te prema tome i sređeniji, mirniji i napredniji društveni život. Bio je, u neku ruku, obnovitelj tadašnjeg društva. Barem u Padovi i u padovanskoj pokrajini.
U mjesecu svibnju 1231. povukao se u samoću u mjestancu Camposampiero, oko 18 km od Padove. Je li osjecao da mu se približava svršetak? U Camposampieru franjevci su imali samostan nedaleko od dvorca grofa Tisa. Prema predaji, grof Tiso je bio jedan od prvih koji se obratio za vrijeme Antunovih korizmenih propovijedi, odrekao svjetovnog života i posvetio molitvi i dobrim djelima.
Da se odmori, Antun se češce znao prošetati po obližnjoj šumi. Jednoga dana zapazi u njoj velik orah, koji mu se pričinio veoma prikladnim za sabranost i molitvu. Čim je za to doznao grof Tiso, odluči da na širokim granama tog oraha za Antuna podigne nešto poput kolibe, što je ovaj s radošću prihvatio. U njoj je, u pokori i razmatranju, boravio preko dana, a noću se vračao u samostan. Kasniji Antunovi životopisci pripovijedaju kako je grof Tiso, prolazeći pokraj samostana, zapazio da se iz jedne sobice širi neobično svjetlo. Zavirio je u nju i imao što vidjeti: Antun je na svojim rukama držao dražesno djetešce, milovao ga i s njime ljubazno razgovarao. Bio je to mali Isus, kako mu je sam Antun kasnije rekao, ali i zabranio da ikome o tome pripovijeda. Možda je to i razlog da prvi Antunovi životopisi o tome šute. Treba ipak vjerovati i drugima, jer su ih pisala – kako je poznato – njegova subraća na temelju žive predaje i još uvijek nekih živih svjedoka.
Spomen na događaj ostao je trajno živ kroz stoljeća. U 15. stoljeću pojavljuju se i prve slike sv. Antuna s Djetićem Isusom u naručju. Mnogo su starije one koje ga prikazuju s knjigom u ruci, što svjedoci da su ga dosta brzo štovali kao učitelja i propovjednika Božje riječi. S vremenom se pojavljuju i druge, na kojima je predstavljen s ljiljanom, simbolom čistoće, zatim i s plamenim srcem, simbolom ljubavi, te napokon s križem, simbolom pokore i štovanja muke Kristove.
Sve to, kao i sve što smo o Antunu do sada iznijeli, kazuje kako je Evanđelje ne samo propovijedao nego i svim svojim bićem živio. Doista, u punom smislu riječi
“evandeoski čovjek”!
Neka Sveti Antun, miljenik i svetac Božji,
zagovara naš narod i sve ljude dobre volje !
Slavni Sveče, koji si toliko bliz Gospodinu,
molim te da se kod njega zauzmeš za one
koji me vole i koji mi čine dobro.
Spomeni se i svih koji su mi
i u prošlosti iskazali
svoju pažnju i ljubav
svojom dobrotom,
pomoću
i utjehom.
...
Neka Gospodin
usliši njihove molbe i želje
neka njihovu velikodušnost
preobilno naplati u vremenu
i u vječnosti.
Amen.
..................................................
Post je objavljen 16.06.2010. u 20:37 sati.