Zajednica Emanuel - Hercegovina
24.07.2008., četvrtak
ODMOR S KRISTOM
|
U ove vruće ljetne dane svi razmišljamo o godišnjem odmoru. Na ulici, u susretu s poznanicima i prijateljima, najčešće je pitanje: Kada i gdje ćeš na odmor? Iscrpljeni i umorni, ne samo od napornog rada, već i od buke i galame, od užurbanosti života i tereta vremena u kojem živimo, htjeli bi pobjeći nekamo i naći istinski mir. I sama u tim razmišljanjima umorna i opterećena dolazim na Svetu misu i slušam u Svetom Evanđelju spasiteljski poziv: „Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti!“ (Mt 11, 28-30) Čujemo li mi doista ovaj poziv? Čovjek – kršćanin je danas umorniji i opterećeniji čini se više nego ikada prije. Živimo u vremenu sve užurbanijeg života. Jedni trčimo za materijalnim dobitkom kako bi što više stekli, a drugi su u trci i borbi za golu egzistenciju ili opstanak. Rastrgani između vremena koje neumitno prolazi i onoga što smo u životu ostvarili – stekli, opterećeni problemima koje nosimo kao težak teret, nametnut od nas samih ili drugih, gubimo se pomalo u vremenu i prostoru. S druge strane bombardirani smo svaki dan informacijama o nasilju, ratovima, okrutnim ubojstvima, kriminalu, drogi i zlostavljanjima, tako da je naš mir istinski uzdrman. Stalno smo pred novim izazovima tzv. „slobode življenja“ i u raskoraku smo s onim što je iskonski u nama od Boga kao darovani mir i s onim što nam današnji „moderni“ svijet nameće i od nas očekuje. Sve ovo stvara strašan umor duše, nemir duha a onda i iscrpljenost tijela. A nama se „nudi“ ili bolje reći očekuje se od nas da kao osobe koje slijede tokove života i nametnuta pravila svijeta, pobjegnemo od stvarnosti, pa i od sebe samih, uživamo u ljepotama mora ili planine, u slobodi i provodima „noćnog života“ da maksimalno uživamo (kao da poslije odmora nema više života) i vratimo se puni radosti, elana, opušteni i raspoloženi za nove izazove i radne pobjede. Iskustvo je pokazalo da čovjek – kršćanin tako ne nalazi odmora svojoj duši, a ni tijelu, jer je duhovno biće koje žudi za nečim višim. I kad to dostigne ojača i odmori duh, a onda lako odmori i tijelo. Mislim da je ovo vrijeme kad moramo ozbiljno razmotriti ovaj Isusov poziv iz Mt 11, 28-30. Hoće li i ovaj naš odmor biti bijeg od nas samih a i od Isusa? Želimo li se „odmoriti“ baš od svega, pa i od Svete mise, čitanja Svetog pisma, molitava, razmišljanja o Bogu, a zauzvrat u izlascima i uživanjima tražit zamjenu za mir i tišinu duše? Hoćemo li se tako istinski odmoriti i vratiti sretniji i zadovoljniji? Gdje je tu moj Bog, moj život kao Božji dar, gdje sam tu ja kao kršćanin i vjernik? Sveti Augustin kaže: „Nemirno je moje srce dok se ne smiri u Tebi Gospodine!“ A Isus poziva: Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni. Kako je blag i umirujući ovaj Njegov poziv. Spasitelj nas poziva da dođemo k Njemu i predamo sve: sve umore i terete, sve grijehe, ovisnosti, sve zablude i krive putove, sve bolesti i žalosti, sve promašaje i zarobljenosti vlastitog života. On će uzeti sve na sebe, skinuti teret našeg života, otrti svaku suzu i donijeti istinski odmor i mir. I čitamo u Svetom Evanđelju: mnogi su došli k Njemu, rasteretili se, ozdravili, pronašli mir i preobrazili svoje živote. Čeznemo li mi danas za tim istim Bogom? Čeznemo li za trenutkom tišine u kojem ćemo doći u Njegovu blizinu, predati Mu se i odmoriti se u Njemu? A On nam nudi besplatan odmor samo po svojoj milosti i ljubavi. On nam nudi novi početak, oslobođen od predrasuda i zarobljenosti današnjeg svijeta. Žudimo li da naslonimo glavu na Njegove grudi kao onaj ljubljeni učenik, tu pronađemo mir i ljubav koja okrepljuje duh i nadahnjuje za nove radosti življenja? Žudimo li za Njegovom blizinom koja će oživjeti sve naše obamrlosti i unijeti novu radost u našu bezvoljnost i zamor? Nemojmo se godišnjim odmorom još više udaljavati od Boga i upadati u apatiji u umornost duha. Bolje upitajmo se što je izvor našeg zasićenja i umora? Gdje je naše srce? Komu pripadamo: Bogu ili svijetu? Ako smo već planirali svoj odmor neka to bude odmor – s Bogom! Odmarajmo se s Njim uz Sveto pismo, Svetu misu i molitvu. Uzmimo hranu života sa stola riječi i gozbe ljubavi! Odmarajmo se u hladu Duha Svetoga! Ako se želite istinski odmoriti – odmarajte se u Kristu! Dogodit će se nešto čudesno, vratit ćete se svakodnevnom životu preobraženi i novi, s vjerom i nadom, s novim smislom života i rada. Imat ćete lakoću življenja u svim teretima života i kroz sva trpljenja, jer Njemu ste predali sve. On je nova snaga koja pokreće vaš rad i život. Tako ćete donijeti radost i mir u svoju okolinu, na svoje radno mjesto, kao i u živote ljudi koje susrećete i s kojima živite. Od srca vam to želim, jer odmor je samo s Kristom! Neka vaš odmor urodi novim početkom! Bog vas blagoslovio! Branka |
- 12:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
