Zajednica Emanuel - Hercegovina
29.11.2008., subota
Ti me zavede, o Jahve… (Jer 20, 7-9)
|
……Ti me zavede o Bože moj, Ti me zavede svojom ljubavlju, svojim nježnim osmjehom, svojim dubokim pogledom, svojim tihim pozivom. Ti me zavede o Bože moj, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me, ……a nisam ni znala, ni vjerovati mogla nisam da može biti ovako, da sve moje misli, sve moje želje, sva moja htijenja su s Tobom, u Tebi, po Tebi i za Tebe. I ništa više nije važno………samo TI… O zar ja da sam mogla nekome darovati sebe, svoje biće, sve što jesam i što želim biti? Zar ja? A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava….. ……ismijavaju me mnoge napasti i kušnje i govore nećeš moći, nećeš uspjeti….jer težak je to put i on je za svete, a ti nisi sveta, ti si tako obična, tako mala… I ljudi oko mene čudno me gledaju i podsmjehuju kad govorim jer ne vjeruju u promjenu…jer sam bila kao oni i Bog kojeg oni ljube ne radi tako….ta svi smo samo ljudi i ne mijenja se nitko baš tako lako….jer smo robovi svijeta, tijela, požuda… Bog kojeg oni ljube ima nekog važnijeg posla… Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. (Jer 20, 8) …….a ja želim svima reći: Bog kojeg ja ljubim nema važnijeg posla od mene, od tebe…On je tu! Živ i čini sve novo! Moguće je! To se može! Brate! Sestro! Možeš biti bolji, biti drugačiji, dopusti Isusu da uđe u tvoj život i s Njim možeš sve, promijeniti i sebe i cijeli svijet….možeš prestati mrziti, možeš prestati osuđivati, ogovarati, možeš se osloboditi okova zla….možeš oprostiti, ljubiti, radovati se svakom novom danu…. Ali ne čuju, ne žele da čuju jer su srca njihova priklonjena ovom svijetu i svemu što on nudi…a on im nudi mnogo i previše…. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime (Jer 20,9) …….i rekoh: O Bože kako da govorim više kad su se usalila njihova srca, kad su se zatvorile njihove uši…tko će me čuti….kome ću govoriti…gdje su srca pripravna? I obuze me tuga i srce mi klonu jer ismijaše moju ljubav…i odlučih šutjeti… Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više …….ali Tvoj osmijeh me obasja, dade mi snagu i odnese klonulost srca moga i opet ću govoriti, opet ću vikati, opet ću zvati, opet ću ići….jer želim, jer hoću biti Tvoje noge, Tvoje ruke, Tvoje oči, Tvoj osmijeh, Tvoje srce, Tvoja ljubav u ovom svijetu…..jer….Ti me zavede moj Bože i dadoh se zavesti. Ljiljana |
- 08:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #
28.11.2008., petak
RASTI VIŠE U MOLITVI
|
NACRT POUČAVANJA Uvod: Važnost molitve 1. Moliti u Duhu 2. Neprestana molitva 3. Različitost molitve 4. Ustrajna molitva 5. Zagovornička molitva Važnost molitve Molitva je disanje duše. Ona je naša duhovna pupčana vrpca što dovozi Božju hranu i kisik. Evo kako s. Ivan Krizostom, jedan od crkvenih otaca iz V stoljeća, opisuje molitvu. "Riba izvan vode ne može živjeti. Za kratko vrijeme umire. Tako niti čovječja duša ne može postojati bez molitve: stupnjevito će postati ravnodušna i umrijet će. Uvjerimo se, dakle, da je ne moliti i izgubiti život duše – tj. milosti Božje – jedna te ista stvar". A sveta Tereza Avilska kaže ovo, glede molitve i posljedica ravnodušnosti prema njoj: "Duše koje nisu navikle moliti su kao hromo i paralizirano tijelo, koje unatoč što ima ruke i noge, ne može ih koristiti. Stoga zapostaviti molitvu, izgleda čini mi se kao napustiti glavni put; kao što su molitva vrata kroz koja ulaze sve Božje milosti, ne znam kako bismo drukčije imali ijednu". Ako je molitva bitna stvar za kršćanski život, toliko više ona ima najveću važnost u životu svih onih koji vrše službu voditelja. Isus je obećao da ćemo ako budemo sjedinjeni s Njim donijeti plod. "Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti". (Iv 15,5). Prije mnogo stoljeća Bog nas je opomenuo: "Ne silom niti snagom, već duhom mojim! - riječ je Jahve nad vojskama" (Zah 4, 6b). Razlog zbog kojega više puta uspijevamo učiniti tako malo je taj što ne idemo zajedno s Bogom. Moć naše službe proizlazi iz naše duhovnosti, koja se na svoj način rađa iz naše osobne intimnosti s Kristom. Molitva je prava limfa našeg služenja drugima. Prema tome, voditelj ne bi smio biti ispred onih koji ga slijede osim u prakticiranju molitve. Kako možemo nastaviti rasti u molitvi, da možemo rasti u sličnosti Kristu (svetost) i našem služenju drugima (poslanje)? Samo Sveto Pismo opisuje način kako postići taj rast: "Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete" (Ef 6,18). Kako mi se čini, opomene ovog retka su mi pomogle da rastem u molitvi. 1. Moliti u Duhu "Molite u jedinstvu s Duhom..." Molite u Duhu Kako se obavlja molitva u Duhu? Rim 8,26-27 nam objašnjava: "Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima. A onaj koji ispituje srca zna koja je želja Duha; zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete". Duh Sveti moli za nas i istovremeno nas sjedinjuje sa svojom molitvom. Juda u 20 retku svoje poslanice nas potiče (izaziva) da razvijamo i rastemo u ovom svetom uzajamnom djelovanju s Duhom: "Vi se, ljubljeni, naprotiv uzdižite na temelju svoje presvete vjere; molite se uz suradnju Duha Svetoga". Duh Sveti nam govori za što moramo moliti, kako moramo moliti i kako ući u dublji i znakovitiji odnos s tri osobe Presvetog Trojstva. Razum i shvaćanje (intuicija) ograničavaju našu molitvu. Uz pomoć Duha Svetoga, oni su nadahnuti od Neba. Osim toga mi smo Njegov Hram. On prebiva u nama i stoga možemo moliti u Njegovoj moći i s Njegovom snagom. Kroz Karizmatsku Obnovu Bog daje nama, članovima Svoga Tijela, dar jezika. U biti ovo je dar molitve. Naš molitveni život je blagoslovljen ovim darom. Živimo ga uvijek više i dajmo prostor Duhu Svetom. Posredstvom ovog dara On može moliti uvijek više kroz nas i s nama. 2. Neprestana molitva "Bez prestanka se molite...". (1 Sol 5, 17) Ovo je ono što karakterizira praksu prvih kršćana; "Svi su ovi bili jednodušno ustrajni u molitvi zajedno s nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i braćom njegovom" (Dj 1,14). Isus nam je preporučio da uvijek molimo. On sam je molio neprestano. Pavao govori Solunjanima "Bez prestanka se molite" (1 Sol 5,17). Molitva nije povremeni rad niti za jednog kršćanina. Ne postoje dvije kategorije kršćana, oni koji mole neprestani i oni koji mole povremeno. Ipak moramo postaviti pitanje: "Je li moguća neprestana molitva?". Odgovor je: "Da i ne!". Naravno da je nemoguće imati neprekinuti razgovor s Bogom u svakom trenutku. Ali možete živjeti na neprestan način u Njegovoj svetoj nazočnosti, biti "uprljani" od Njega. Živjeti u Njegovoj nazočnosti nije neka dužnost, nego pravo po rođenju. Za osobe koje rastu u molitvi i svetosti, ovo je prirodna stvar kao i udisanje zraka. Srednjovjekovni redovnik Lorenzo je govorio o svom iskustvu neprestane molitve u klasiku: "Iskustvo Božje nazočnosti": "za mene vrijeme posvećeno svjetskim brigama ne razlikuje se od onoga posvećenoga za molitvu; u žamoru moje kuhinje, dok se neke osobe bave istom brigom, zanimajući se raznim stvarima, ja posjedujem Boga s unutarnjim mirom skoro kao kada klečim". Neprestana molitva nije samo ideal koji se ne može dostići, nego je nešto što je moguće. Svi možemo iskusiti neprekinuti unutarnji dijalog s Bogom. 3. Raznovrsnost molitve "Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete…" Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Ako molimo neprestano, različite situacije koje susrećemo zahtijevaju raznovrsne načine molitve. Mislite na razne okolnosti koje moramo susresti u svakodnevnom životu, na našem odgovornom položaju, u služenju drugima; molitva da se odupremo napastima, da postignemo mudrost i moć duha, za duhovnu borbu; zahvalna molitva i molitva pohvala, za postizanje zaštite, duhovni rast, uvjeravanje i ona za posredovanje u teškim situacijama, itd. 4. Ustrajna molitva "Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete…" Ohrabrivati na neprestanu molitvu bijaše česta tema Isusovih poučavanja o molitvi: "Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!" (Mt 7, 7). U Getsemaniju Isus potiče svoje učenike: "Bdijte i molite da ne padnete u napast" (Mk 14, 38). Kao odgovorni, molimo li ustrajno za naše skupine, naše službenike i razne službe? Za naše obitelji? Za Crkvu? Postoje li teške osobe, odgovorne situacije, idealni poticatelji za koje bi morali neprestano moliti? Rastimo u ustrajnosti. Gospodin odgovara na našu ustrajnu molitvu. 5. Zagovornička molitva "Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete…" "Sveti", koji su vjernici u Krista moraju imati veliko mjesto u našoj molitvi. Nekoliko puta Pavao hrabri Crkvu "molite također za mene"; Pavao je poznavao koristi od molitve. Zagovornička molitva donosi milost u naš život, proizvodi zaštitu, ima za posljedicu duhovni rast. Molitva za naše skupine i zajednice otvara vrata velikom broju znamenja i čudesa. Stvara jedinstvo gdje je podjela; donosi život gdje je apatija, mlakost i ravnodušnost. Na koncu, ako želimo nastaviti rasti u molitvi, moliti u Duhu posredstvom neprestane molitve "u svakoj prigodi"; raznovrsnim molitvama, sa "svakovrsnom molitvom i prošnjom" i zagovornom molitvom "za sve svete", osjetit ćemo se potaknuti, motivirani i nikad nećemo izgubiti duh. "Kada počnem moliti", pripovijeda jedan poznati kršćanin, "nalazim da je moje srce neraspoloženo ići prema Bogu, a kada je s Njim, tako se opire ostanku". Upravo u ovom trenutku moramo sami sebe naložiti disciplinu: "Kada se osjetite neraspoloženi za molitvu, ne odustajte", savjetuje on "nego se natjerajte moliti, također i onda kada mislite da to nećete uspjeti". Ne postoji drugi način da naučimo moliti i rasti u molitvi, osim kroz samu molitvu! Pitanja za razmatranje: 1. "Molitva je prava limfa našeg služenja drugima". Koju važnost dajete molitvi na vašem putu s Gospodinom? 2. Koji prostor dajete Duhu Svetom u vašem molitvenom životu tako da vam On može reći za što biste trebali moliti i kako moliti? 3. "Molitva nije povremeni rad niti za jednog kršćanina". Molite li povremeno ili neprestano? 4. Molite li ustrajno za vašu službu, vašu obitelj, Crkvu itd.? Nikol Baldacchino Preuzeto s dopuštenjem iz ICCRS Newaletters svibanj/lipanj 1999 |
- 16:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Biti bližnji
Daj mi da prihvatim znance i neznance,koje si odredio da budu moji bližnji. Istrgni me iz ravnodušnosti, a obdari željom za suradnjom i ljubavlju. Daruj mi strpljivost da ustrajem gdje nitko drugi ne bi ustrajao. Daj mi da imam vremena, kad se svi drugi budu žurili. Daj mi sluha za ljude, koji su naoko posve obični. Daj da ostanem vjeran, iako me budu zapostavljali. Daj da budem mjesto gdje će svatko naći zaštitu. Pomozi mi – biti bližnji. B.M |
- 16:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #
24.11.2008., ponedjeljak
Kad bi znala dar Božji
|
„Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti' ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive“ (Iv 4,10). Gledam Te Isuse, dok sjediš na zdencu i govoriš ove riječi ženi koja je došla zahvatiti vode i ne sluteći da će joj susret s Tobom promijeniti život. Došla je sama jer nikome nije bila omiljeno društvo. Došla je u doba dana kada nitko ne dolazi na zdenac po vodu. Bila je odbačena od svih. Ali ne i od Tebe…. Gledam Te, dok joj nježno odgovaraš na sva njena pitanja i svojom ljubavlju i nježnošću liječiš rane njenog srca. I u mojim mislima to više nije ona - to sam ja. To sam ja koja Ti dolazim, Isuse na zdenac Tvoje ljubavi i milosrđa. To sam ja, Isuse koja sam se toliko puta osjećala odbačeno, neshvaćeno. Toliko puta bila povrijeđena, ali i druge povrijedila. Nosila gorčinu u srcu, nosila terete života……a sada dolazim Tebi da Ti sve to predam. Mislim kako ću Ti sve to kazati….hoću li biti iskrena i hoću li bar malo pokušati opravdati sebe? Ali ne…..Ti me dočekuješ sa smiješkom i pružaš svoje ruke prema meni. Ne pitaš ništa, samo me nježno gledaš. Svojim pogledom prodireš duboko u moju dušu. I moja duše se raduje jer je Tvoj pogled liječi. Tvoj pogled odnosi svaku težinu. I dok se tako odmaram na Tvome pogledu čujem Tvoje riječi: Dođi, kćeri moja, dođi i pij sa Izvora Žive Vode. Dođi i nasloni glavu na Moje Srce i slušaj što ti Ono govori. Moje Srce kuca za tebe. Ljubavlju vječnom te ljubim i zato ti sačuvah ovu milost. Milost doći Mome Srcu i piti sa Izvora Žive Vode. I dopusti da rijeke Moga Milosrđa poteku u tvoj život jer te silno ljubim. O hvala Ti, Isuse! Hvala Ti za Tvoju silnu ljubav! Otvaram Ti, Isuse svoje srce i dopuštam Ti da uđeš u moj život u potpunosti, da ispuniš moje srce svojom ljubavlju da i ja mogu tako ljubiti. I u mislima Ti me vodiš do zelenih pašnjaka, livada prepunih cvijeća, visokih drveća i snježnih planina. Pokazuješ mi let orla u visinama. I sve se raduje i klikće sloboda, sloboda, sloboda. Hvala Ti, Isuse za slobodu - slobodu odabira. Hvala Ti što mogu slobodno odabrati LJUBAV. Iako znam da trebam živjeti onu istu svakodnevnicu, znam i to da ništa više neće biti isto. Jer koračajući u Tvojoj ljubavi i pijući svakoga dana sa Izvora Žive Vode otvara se novi život. I ja izabirem da ga živim… o hvala Ti, Isuse! Ljiljana |
- 12:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #
KRALJ KRALJEVA
|
Tražim te Kralju siromašnih u hramovima i knjigama, a ti me čekaš spokojno u mojim strahovima i brigama. Dok uzaludno, ko razmažen pas tražim tvoj kraljevski skut, siromah, gubavac i razbojnik dolaze na moj put. Duha mi svoga pošalji, srce mi čisto daj, oči mi ljubavlju otvori da s njima dođem u Raj. Jasna |
- 08:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #
10.11.2008., ponedjeljak
SUZA ZA ISUSA
|
Na tvome licu trag krvi i znoja, huk smrti među stablima, ni sata nisam probdjela, tri sam te puta zatajila. Na križni put pođoh za tobom, sa strahom sam patnju gledala. U milosrđu i ljubavi pretekoše me Šimun i Veronika. Kad vidjeh prazan grob, i na njem dva bijela anđela, ote se jecaj iz srca, poteče suza za Isusa. Imenom si me pozvao: Ne plači, ne budi žalosna! U ljubavi s braćom i sestrama navještaj uskrslog Gospodina. Jasna |
- 18:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #
06.11.2008., četvrtak
UČENJE NA VLASTITIM POGREŠKAMA
|
Kad pogledam unatrag, vidim sve one čudesne stvari koje je Gospodin učinio preko Karizmatske obnove. Svjestan sam da su mnogi od nas očekivali i više. Naviještali smo milost Obnove po kojoj bi bilo očigledno da je svatko žedno prihvaća, upravo onako kao što smo je i mi prihvatili, ali to se nije dogodilo. Ponekad Bog ne djeluje kada mi sa sigurnošću očekujemo da će djelovati. Nekoliko puta smo napravili pogreške i u vjeri uradili stvari koje su nam već na samom početku izgledale pogrešne. Istina je da smo napravili mnoge pogreške i većina od nas su doživjeli i razočaranja. Kako smo izašli na kraj s tim? Kako možemo biti sigurni da od sebe nismo napravili zarobljenike zbog vlastitog osjećaja krivnje zbog učinjenih propusta u prošlosti, zbog nedostatka hrabrosti i pouzdanja da poduzmemo nove korake u slučaju da ponovno pogriješimo? Može li obnova i novi život riješiti naše propuste? Neispunjena očekivanja Nedavno sam slušao dobro poznatu voditeljicu kako govori o tomu što je gledala dok je putovala svijetom. Da, dogodile su se mnoge divne stvari zbog kojih je bio zahvalan, ali mnogi kršćani su proživljavali teška vremena dok su se suočavali sa stvarima za koje su mislili da Bog želi da im se dogode, umjesto onih koje se nisu dogodile. Dok je ona govorila ja sam prepoznao neispunjena očekivanja, razočaranje, pogrešnosti, obeshrabrenosti u svome vlastitom životu. Pomislio sam na vrijeme kada sam toliko mnogo vjerovao a tako malo vidio. Sjetio sam se vremena kušnji i iskušenja - koja su često za posljedicu imala slabost i pogrešku. Pitao sam se zar je grijeh pasti? Mislio sam na ljude u koje sam se i sam pouzdavao, ali koji su se nakon svega opredijelili da budu samo ljudi i ništa više. Prisjetio sam se svih svojih nada koje su u meni rasle, a onda su se slomile i nestale. Mnogi od nas se vjerojatno mogu identificirati sa dvojicom apostola koji razgovaraju s Isusom na putu za Emaus: "A mi se nadasmo da je on onaj ..." (Lk 24, 21). Ali, u stvarnosti naše nade često ostanu neostvarene. Zašto, pitao sam se? Sjetio sam se 1 Pt 1, 3-4: "Neka bude hvaljen Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista, koji nas po svome velikom milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih ponovo rodi za živu nadu, za neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baštinu koja vam stoji sačuvana u nebesima". Kako ćemo mi to naslijediti? Po svojoj vjeri (5. redak). Stoga, ako ću i ja to naslijediti po vjeri, ja moram proći i kroz svoje pogreške s Vjerom u nepogrješivoga Boga. Malovjerni, zašto ste posumnjali? Petar je bio čovjek vjernik, ali i on je također znao pogriješiti. Sjetio sam se razgovora između Isusa i Petra dok je on sav iznenađen hodao po vodi (Mt 14, 22-33) Znamo da je bilo teško more i puhao je jak olujni vjetar dok je Isus išao prema lađi, hodajući po vodi. "Gospodine, ako si to ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi." U ovim okolnostima Petrov zahtjev je ishitren, ali odvažan. Odgovor je jednostavan: "Dođi." Pouzdajući se u njegovu riječ, Petar relativno sigurno korača prema lađi po uzburkanome moru. Shvatio je da doista i radi ono što mu je Isus zapovjedio. Ali, pošto osjeća snagu vjetra i shvaća nemogućnost svega toga, on počinje tonuti. "Gospodine, spasi me!" I njegov Gospodin još jednom pruža ruke prema njemu, pomažući mu da se popne na lađu. Jedini komentar koji Isus čini jeste jedna blaga, gotovo smiješna, kritika: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" Ja znam što je Isus htio reći, ali zar Petar nije već svojim iskorakom na uzburkanom more iskazao svoju vjeru? Kako sam ja shvatio ovu scenu? Sigurno je i pasti Ja trebam naučiti lekciju koju je i Petar naučio. Može se biti poslušan Gospodinu kada on od mene traži da uradim stvari koje su ljudskom rodu nemoguće. I može se sa sigurnošću i pasti - onoliko dugo koliko se s pouzdanjem okrećem Gospodinu molim ga da me izbavi. "Gospodine, spasi me!" to je vapaj čovjeka koji tone. Nakon što je Isus ispružio ruku i pridržao ga, Petar je naučio da njegova slabost ne utječe na Gospodnju ljubav i brigu za njega. Sigurno je ponekada i pasti zato što je sigurno potpuno se pouzdati u Boga koji nas ljubi dubokom i osobnom ljubavlju. Ja se ne trebam ispričavati za sve moje padove i slabosti. Trebam se pokajati i promijeniti. Ali, iznad svega moram se okrenuti potpunoj vjeri, neprestano se pouzdavati u Boga. To je upravo ono što je i Isus pokazao Petru. Najvažnija stvar nije da provedemo sate analizirajući razloge koji su me doveli do pogreške. Ono što moram uraditi jeste ponovno čvrsto prikovati svoj pogled na Gospodina i s povjerenjem i pouzdanjem odgovoriti na njegovu sljedeću zapovijed. Razlog zbog kojega padam je obično u mome slabom pouzdanju u Boga - ne u nedostatku napora ili predanosti ili odvažnosti. Nikada se ne smijem bojati pogrešaka. To me neće povrijediti ako dopustim Bogu da vlada. To je lekcija koju je Nehemija već naučio kada se suočio sa sličnim nemogućim zadatkom oko izgradnje zidova oko Jeruzalema. On se pouzdao u Boga - ne u sebe samoga niti u svoju mudrost ili sposobnost. Pogreške vode do ispunjenja Ako želim služiti Bogu moram naučiti da se svi moji resursi nalaze u Njemu. Sam po sebi ja ne mogu učiniti ništa. To je početak novoga života. Isus je to ovako formulirao: "Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod." (Iv 12, 24). Pavao to izražava na drugi način: "S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene." (Gal 2, 19-20) Božja milost i snaga mogu u meni učinkovitije početi djelovati kada se prestanem pouzdavati u svoju vlastitu prikladnost i samodostatnost i kada shvatim da se moram okrenuti Njemu jedinomu. Petar je sasvim upoznao ovaj teški put kroz pogrešku kada je zanijekao Gospodina iako Ga je dobro poznavao. Ali uskrsli Isus se ukazao svome slomljenom učeniku: (Lk 24, 13). Nama nisu poznate riječi koje su tada izgovorene, samo da je Petar otkrio da ga Isus još uvijek ljubi i da mu je oprošteno. Nekoliko dana kasnije, Isus će javno potvrditi svoje pouzdanje u njega, "Pasi ovce moje." Što se tiče Isusa, ništa nije podsjećalo na Petrov propust - samo nježno insistiranje na javnom izražavanju njegove predanosti. Kada je Bog s nama ništa nam više nije potrebno, jer On nam je dovoljan. Kao i Petar, većina nas ovu istinu nauči na težak način. Mi također moramo naučiti kako drugima dokazati da je sigurno nekada i pasti. Mi moramo na njihove propuste odgovoriti isto onako kako Isus odgovara na naše. Pogreške nas ne diskvalificiraju i ne udaljavaju od Božje službe. Naprotiv, to je često vrlo važan korak u ostvarenju vizije koju nam je On dao. Snaga Duha Svetoga Petru je bila potrebna jedna vrlo velika stvar - snaga Duha Svetoga. Njegova nova vjera kojom se pouzdavao u svoga Gospodina bila je stijena na kojoj će Isus izgraditi svoju crkvu. Vjera je nadvladala pogrešku i slabost - dvije stvari koje mnogi od nas dobro poznajemo. Pedesetnica bi sada upotpunila stvaranje novoga Petra. To isto vrijedi i za nas. Kada smo u bliskom odnosu s Gospodinom, svjesni svojih slabosti, ali ispunjeni njegovim Duhom Svetim i kada ovisimo samo o njegovoj snazi, naš život će također biti obilježen prisustvom i snagom živoga Boga. I pored pogrešaka može nastupiti novi život vjere, možemo živjeti u snazi Duha Svetoga. Ali najprije se moramo osloboditi svih onih pogrešaka iz prošlosti. I tek tada se možemo uputiti prema novim zadacima. Charles Whitehead Preuzeto iz ICCRS Newsletters svibanj/lipanj 1993 |
- 19:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #
03.11.2008., ponedjeljak
POUZDANJE
|
Na tvome jarbolu pobjednički stijeg vijori. U tvom šatoru vječito svjetlo gori. Moje je ime urezano u tvoj dlan. Križem sam tvojim za vječnost opravdan. Ti znaš da nisam ni svet, ni bezgrešan. Ti znaš da slab sam, grijehu podložan. Ipak me zoveš ovako beznadna. Nudiš mi baštinu Boga živoga. Idem za tobom, u vjeri ,radostan, Ostavljam mreže i život isprazan, Slijedit te želim, jer nemam što izgubiti Kao Ti s križa, nitko me neće ljubiti. Jasna |
- 11:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
