Zajednica Emanuel - Hercegovina
04.12.2009., petak
MILOSRDAN JE I MILOSTIV GOSPODIN!
|
Svaki dan u našem životu Gospodin nas obilno dariva i čini velika djela. A mi slijepi i nezahvalni. No, Bog nas ne kažnjava, nego po svojoj milosti i neizmjernoj ljubavi nastavlja činiti velika i čudesna djela u našim životima. Mnoge moje osobne molitve Bog je uslišao i duboko vjerujem u Njegovu moć i zaštitu. No, još više vjerujem u moć molitve drugih ljudi za naše potrebe. Imam svjedočanstvo za to. Mojoj sestri Jadranki, koja živi i radi u Austriji, prije godinu dana dijagnosticiran je tumor na glasnicama. Ona ima četrdeset i dvije godine, muža i troje djece. Doktori su oklijevali s odlukom za operaciju bojeći se da će ostati bez glasa i utvrđujući da je tumor dobroćudan. Međutim tumor se povećavao i operacija se morala izvršiti. Još od samog zakazivanja operacije preporučila sam fra Nikoli i molitvenoj zajednici, svoju sestru i njenu obitelj da hrabro to izdrže i prihvate sve ishode. Pred samu operaciju koja je bila 4. studenoga 2009. godine ponovno sam je preporučila u molitve. Na molitvenom susretu 25. listopada 2009. okupilo se i dosta članova naše uže i šire obitelji koji su također molili za nju. Operacija je bila duga i teška, ali uspješna. Moja sestra može pričati. Već se dobro oporavila i rana joj je zarasla. Svi smo sretni i zahvalni svemogućem Bogu. Hvala Bogu, fra Nikoli, molitvenoj zajednici i svima koji su molili za nju! Hvala i slava Bogu! Bez Tebe, Bože Hodala bih ovim svijetom, ali ne bih živjela. Smijeh bi bio na licu, ali ne bi bilo radosti u srcu. Suze bi tekle, prestale ne bi, da nisam našla utjehu u Tebi. Hvala Ti, Bože, što živim! Samo jedno Te molim, da sretno stignem do cilja, do TEBE!!! Ljuba |
- 16:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #
02.12.2009., srijeda
Umnažanje kruha (Mt 15, 29-37)
|
Dok je Isus kao Čovjek živio na zemlji, kud god bi išao i gdje god bi dolazio uvijek ga je pratilo mnoštvo svijeta. Svojim riječima i svojim djelima izazivao je pozornost. Evanđelist Matej nam i danas donosi jedan takav događaj. Isus je na jednoj gori pokraj Galilejskog mora. K Njemu dolazi silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogim drugima. Polažu mu ih do nogu, a On ih liječi. Gledajući kako svi ti bolesnici ozdravljaju mnoštvo se divi Isusu i daje slavu Bogu. Oni su bili sretni zbog ozdravljenja, a Isus im želi dati mnogo više... Isus im želi dati istinsku hranu za život. Gleda taj silan narod koji je kao ovce bez pastira i sažali se nad njima: „Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putom". Sva ta ozdravljenja ne znače ništa bez „istinske hrane za život" (usp. Iv 6, 54). A Isus im želi dati upravo to - život u izobilju jer On, Pastir Dobri došao je da njegove ovce život imaju, u izobilju da ga imaju (usp. Iv 10, 10). On im želi dati hranu od koje nikada više neće ogladnjeti (usp. Iv 6, 33.) Učenici ne shvaćaju što Isus govori. Nije im jasno kako On misli sa nekoliko kruhova nahraniti toliko mnoštvo. Oni gledaju svjetovnim očima, tako i razmišljaju i zato i ne vide nikakvo rješenje. Koliko smo puta i sami bili u sličnim situacijama? Koliko smo puta u mnogim našim teškim životnim prilikama ili neprilikama (kako god hoćete), i sami razmišljali kako nema rješenja ni izlaza? A Isus ima rješenje. On uvijek i za svaku situaciju ima rješenje. Uzeo je sedam kruhova i ribe, zahvalio, razlomio i davao učenicima da oni daju mnoštvu. Svi su jeli i nasitili se. A još im je i preteklo. Ono malo što su imali u Njegovim rukama postaje neizmjerno mnogo. Isus daje pravi „kruh s neba" (usp. Ps 78, 24) i s Njim imamo upravo onaj „kruh svagdanji" za koji molimo u Gospodnjoj molitvi Oče naš. On se brine za sve naše potrebe u životu. Ali na žalost mi tako često posumnjamo u to. Zar često ne postupamo upravo onako kako postupiše i učenici? Sa sumnjom i u nevjerici? Oni su se pitali otkud im u pustinji toliko kruha da bi mogli nahraniti silan narod. Iako su do tada vidjeli mnoga Isusova čudesa oni i dalje mozgaju i sumnjaju? Zar i mnoge naše molitve nisu izrečene sa sumnjom da će biti uslišane? Koliko puta smo pogrešno postupali cijeneći upravo okolnosti onako kako ih vidimo očima tijela i uzdajući se samo u sebe, a bez vjere i pouzdanja da Bog može u našem životu „učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti i zamisliti" (Ef 3, 20)? Dopustimo sebi ući u vlastito srce i iskreno tražiti odgovor na ova pitanja. Možda se nad odgovorima i te kako zamislimo. Isus ne samo da daje pravi „kruh s neba", nego je On sam taj „kruh života" (usp. Iv, 6, 35) koji primamo u Euharistiji. On je Izvor Života i hrana koja krijepi i daje snagu na životnom putu. Klonemo li pak na tom putu On je tu da nas čudesno podigne. Ako uistinu susrećemo Živog Isusa u Euharistiji....i ono naše malo postat će neizmjerno mnogo. Ljiljana |
- 17:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.12.2009., utorak
Izvor objave (Lk 10, 21-24)
|
'U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom:"Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima"' čitamo danas u Lukinu Evanđelju. Isus govori da se Kraljevstvo Božje objavljuje malenima. Objavljuje se onima koji žele čuti i imaju jednostavno i otvoreno srce za primiti taj nezasluženi dar Božji. Bog se otvara malenima i od nas zahtjeva novo postajanje djecom (usp. Mt 18, 3) i postajanje siromašnima u duhu (usp. Mt 5, 3). Isus kao uzor onima koji žele ući u Kraljevstvo nebesko postavlja malo dijete: „Zaista kažem vam tko ne primi Kraljevstva Božjega kao malo dijete, taj sigurno neće ući u nj" (Mk 10, 15). Dijete je uzor i primjer onog što je malo i slabo. Gospodin obećava Božje Kraljevstvo upravo onim malenima, siromašnima, slabima i jednostavnima, grešnicima i onima koji malo znače. To su oni koji s vjerom i otvoreno primaju Isusove riječi o Kraljevstvu. U tom smislu dijete je uzor za sve vjernike. Djeca simboliziraju istinske učenike „jer takvima pripada Kraljevstvo nebesko" (Mt 19,14). U biti radi se o tome da Kraljevstvo primimo poput malog dijeteta u potpunoj jednostavnosti, kao dar od Oca. Bog svojim blagom daruje ljude jednostavna srca. Njima otkriva tajne svoga srca skrivene od mudrih i umnih. Ljudi „mudri i umni" su uvjereni da su sami po sebi netko, da mnogo znače, da ih njihovo znanje i ono što posjeduju čini boljima od drugih. Isus se oštro suprotstavljao farizejima i pismoznancima koji su pripadnost Kraljevstvu vezali uz ljudsku pravednost i smatrali da spasenje dolazi slijepim izvršavanjem Zakona. Jednostavno nisu mogli shvatiti da je Kraljevstvo slobodan dar Božje ljubavi. Kraljevstvo i spasenje su dar i milost. Izvor istinske veličine i mudrosti jedino je Bog. Sve što imamo primili smo od Boga. Kad sve od Boga primismo što se ponosimo i ponašamo kao da nismo primili - pita Apostol naroda (usp. 1 Kor 4, 7). Kako se samo često osjećamo kao gospodari darova dobivenih od Stvoritelja. Kako smo često preponosni na vlastitu "veličinu". Zaboravljamo da je tvorac i darovatelj svega Bog. I tada nismo više u stanju opaziti da nas On stalno dariva posebnim milostima. I zato: „lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom" (1 Kor 1, 27-29). U Iv 3, 16 stoji: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni". Ljubav Božja se ne može zaslužiti. Ona je nezasluženi Božji dar čovjeku. U Božju ljubav treba povjerovati. Treba je prihvatiti. Bog u svome Sinu Isusu Kristu oprašta čovjeku svaki grijeh ma kakav god on bio: „Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna" (Iz 1, 18). „Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ" (Kol 2, 13-14). Ali svoju slabost i svoju ništavost moramo priznati i svoj grijeh ispovjediti. Priznajući se malima pred Bogom i vidjevši vlastitu ništavost polažemo svu svoju nadu u neizmjernu Božju ljubav i beskrajno Njegovo milosrđe. Farizeji i pismoznanci zbog tvrdokornosti svoga srca i vlastitog umovanja i svjetske mudrosti nisu mogli prihvatiti Božju ljubav i spasenje kao nezaslužen i besplatan Božji dar. Za razliku od njih „maleni i ludi svijeta" u jednostavnosti srca poput malene djece primiše Božju ljubav i oproštenje. Neka tvoja mudrost bude jednostavnost i prihvaćanje! Neka tvoja mudrost bude u jednostavnosti srca prihvatiti da si ljubljeno dijete Božje kome je milosrdni Otac nebeski spreman neprestano opraštati i podići ga nakon svakog pada. Ljiljana |
- 21:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
