U ove vruće ljetne dane svi razmišljamo o godišnjem odmoru. Na ulici, u susretu s poznanicima i prijateljima, najčešće je pitanje: Kada i gdje ćeš na odmor?
Iscrpljeni i umorni, ne samo od napornog rada, već i od buke i galame, od užurbanosti života i tereta vremena u kojem živimo, htjeli bi pobjeći nekamo i naći istinski mir.
I sama u tim razmišljanjima umorna i opterećena dolazim na Svetu misu i slušam u Svetom Evanđelju spasiteljski poziv: „Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti!“ (Mt 11, 28-30)
Čujemo li mi doista ovaj poziv?
Čovjek – kršćanin je danas umorniji i opterećeniji čini se više nego ikada prije. Živimo u vremenu sve užurbanijeg života. Jedni trčimo za materijalnim dobitkom kako bi što više stekli, a drugi su u trci i borbi za golu egzistenciju ili opstanak. Rastrgani između vremena koje neumitno prolazi i onoga što smo u životu ostvarili – stekli, opterećeni problemima koje nosimo kao težak teret, nametnut od nas samih ili drugih, gubimo se pomalo u vremenu i prostoru. S druge strane bombardirani smo svaki dan informacijama o nasilju, ratovima, okrutnim ubojstvima, kriminalu, drogi i zlostavljanjima, tako da je naš mir istinski uzdrman. Stalno smo pred novim izazovima tzv. „slobode življenja“ i u raskoraku smo s onim što je iskonski u nama od Boga kao darovani mir i s onim što nam današnji „moderni“ svijet nameće i od nas očekuje. Sve ovo stvara strašan umor duše, nemir duha a onda i iscrpljenost tijela.
A nama se „nudi“ ili bolje reći očekuje se od nas da kao osobe koje slijede tokove života i nametnuta pravila svijeta, pobjegnemo od stvarnosti, pa i od sebe samih, uživamo u ljepotama mora ili planine, u slobodi i provodima „noćnog života“ da maksimalno uživamo (kao da poslije odmora nema više života) i vratimo se puni radosti, elana, opušteni i raspoloženi za nove izazove i radne pobjede.
Iskustvo je pokazalo da čovjek – kršćanin tako ne nalazi odmora svojoj duši, a ni tijelu, jer je duhovno biće koje žudi za nečim višim. I kad to dostigne ojača i odmori duh, a onda lako odmori i tijelo. Mislim da je ovo vrijeme kad moramo ozbiljno razmotriti ovaj Isusov poziv iz Mt 11, 28-30.
Hoće li i ovaj naš odmor biti bijeg od nas samih a i od Isusa?
Želimo li se „odmoriti“ baš od svega, pa i od Svete mise, čitanja Svetog pisma, molitava, razmišljanja o Bogu, a zauzvrat u izlascima i uživanjima tražit zamjenu za mir i tišinu duše?
Hoćemo li se tako istinski odmoriti i vratiti sretniji i zadovoljniji?
Gdje je tu moj Bog, moj život kao Božji dar, gdje sam tu ja kao kršćanin i vjernik?
Sveti Augustin kaže: „Nemirno je moje srce dok se ne smiri u Tebi Gospodine!“
A Isus poziva: Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni. Kako je blag i umirujući ovaj Njegov poziv. Spasitelj nas poziva da dođemo k Njemu i predamo sve: sve umore i terete, sve grijehe, ovisnosti, sve zablude i krive putove, sve bolesti i žalosti, sve promašaje i zarobljenosti vlastitog života. On će uzeti sve na sebe, skinuti teret našeg života, otrti svaku suzu i donijeti istinski odmor i mir. I čitamo u Svetom Evanđelju: mnogi su došli k Njemu, rasteretili se, ozdravili, pronašli mir i preobrazili svoje živote.
Čeznemo li mi danas za tim istim Bogom?
Čeznemo li za trenutkom tišine u kojem ćemo doći u Njegovu blizinu, predati Mu se i odmoriti se u Njemu? A On nam nudi besplatan odmor samo po svojoj milosti i ljubavi. On nam nudi novi početak, oslobođen od predrasuda i zarobljenosti današnjeg svijeta. Žudimo li da naslonimo glavu na Njegove grudi kao onaj ljubljeni učenik, tu pronađemo mir i ljubav koja okrepljuje duh i nadahnjuje za nove radosti življenja? Žudimo li za Njegovom blizinom koja će oživjeti sve naše obamrlosti i unijeti novu radost u našu bezvoljnost i zamor?
Nemojmo se godišnjim odmorom još više udaljavati od Boga i upadati u apatiji u umornost duha. Bolje upitajmo se što je izvor našeg zasićenja i umora? Gdje je naše srce? Komu pripadamo: Bogu ili svijetu?
Ako smo već planirali svoj odmor neka to bude odmor – s Bogom! Odmarajmo se s Njim uz Sveto pismo, Svetu misu i molitvu. Uzmimo hranu života sa stola riječi i gozbe ljubavi! Odmarajmo se u hladu Duha Svetoga! Ako se želite istinski odmoriti – odmarajte se u Kristu! Dogodit će se nešto čudesno, vratit ćete se svakodnevnom životu preobraženi i novi, s vjerom i nadom, s novim smislom života i rada. Imat ćete lakoću življenja u svim teretima života i kroz sva trpljenja, jer Njemu ste predali sve. On je nova snaga koja pokreće vaš rad i život. Tako ćete donijeti radost i mir u svoju okolinu, na svoje radno mjesto, kao i u živote ljudi koje susrećete i s kojima živite.
Od srca vam to želim, jer odmor je samo s Kristom!
Neka vaš odmor urodi novim početkom! Bog vas blagoslovio!
Branka
Post je objavljen 24.07.2008. u 12:39 sati.