Slavko Kukec - PiPi
04.05.2009., ponedjeljak
XXXIII
|
Iskrao se nisam iz tvojih snova, nit` tiho il glasno rekao zbogom! Možda u snovima nema glasova i lica što pronašla si pod dugom, al tu sam; nerazumljiv poput slova, i zauvijek obilježen žigom crvenih čežnji da lutam iznova tamo gdje ti ne možeš kročit` nogom. Prostranstvo beskonačnosti je moje to plavetnilo spokojnih daljina tu sam i slušam otkucaje tvoje. Nek` ne umire u tebi istina jer sve su tvoje nevidljive boje zov kojim me zove tvoja nutrina. .................................................................... |
