Slavko Kukec - PiPi

04.05.2009., ponedjeljak

XXXIII


Iskrao se nisam iz tvojih snova,
nit` tiho il glasno rekao zbogom!
Možda u snovima nema glasova
i lica što pronašla si pod dugom,

al tu sam; nerazumljiv poput slova,
i zauvijek obilježen žigom
crvenih čežnji da lutam iznova
tamo gdje ti ne možeš kročit` nogom.

Prostranstvo beskonačnosti je moje
to plavetnilo spokojnih daljina
tu sam i slušam otkucaje tvoje.

Nek` ne umire u tebi istina
jer sve su tvoje nevidljive boje
zov kojim me zove tvoja nutrina.

....................................................................

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.