Slavko Kukec - PiPi
22.09.2009., utorak
Soneti: Medinea & PiPi
|
.....Nastavak..... Medinea: SAMO LJUBAV ĆE NAM BITI NAVIKA Samo ljubav će nam biti navika, A ti i ja - dva srca začarana I duginim bojama prošarana - Dora Maar i Picasso što ju slika! Što li je ljubav bez ljubavnog trika? Nebo bez oblaka, čovjek bez mana! Ljubav je slijepa, ne zavarana, Svagda u pratnji Kupidova lika. Stoga, ljubavniče, uzmi riječi Satkane u pjesmu, prožete snom Da se poljupcem veselimo sreći. Sagradit ću ljubav na imenu tvom I most pod kojim će stihovi teći Ako me primiš u svoj požudni dom. PiPi Ako me primiš u svoj požudni dom Ako me primiš u svoj požudni dom! To mile su riječi, najmilija, od sretnog mene, ti bit ćeš sretnija jer noći svake, zvat` ću te zvijezdom. O, častit te neću samo besjedom jer rad` ljepote bit ću noćobdija u koga ruka nježna bi nježnija, tragat kad krene za tijela skladom. U mostove ljubavi vjerujemo, obale, rijeka vazda razdvaja al gradimo i kadikad rušimo. A ti i ja; tko nam srca razdvaja? Ko najduži dan samo opstajemo, ti si mi sunce a mjesec tebi, ja! Medinea: TI SI MI SUNCE, A MJESEC TEBI - JA Ti si mi Sunce, a Mjesec tebi - ja! Tamu obasjavaš, meni se smiješ, Dok te noću pratim sjenom me griješ, A jutrom - ljubiš me, svijet to ne zna! K'o zvijezde istog neba, istog sna: Jutrom se budim dok lice mi miješ, Noću mi najčudesnije otkriješ; Pogled ti kroz tamu kao Luna sja. Tvoja Kasiopeja, duge kose! Ispleti mi pletenicu sa strasti, Ukrasi ju tragom mjedi, rose. Poput slavnog kralja odaj mi časti Ljubeći mi besramno noge bose. Na nebeskom svodu ljubav će rasti. PiPi Na nebeskom svodu ljubav će rasti Na nebeskom svodu ljubav će rasti; dok u oku i srcu žudnje traju, dok se usne zadovoljno smješkaju, dok je u prstima nestrpljivosti, dok u dušama nema sebičnosti, dok nas zle, crne sumnje ne kopkaju, dok nam se tišine ne gomilaju rad` kojih svod nebeski može pasti. Stihovi ove pjesme nisu naši, mi smo samo promatrači beskraja, dvije duše koje ništa ne plaši. Pusti uzdah jer samo nas on spaja i stihom samu sebe sad nadmaši, tišina nek nije ta; što razdvaja. Bilo je to davno Bilo je to davno, još djevojčica si bila! Sjećaš li se; „Djevojčica od plastelina“ Oh, riječi ti bijahu tamom nadahnute U očima beskrajno vrelo kristalnih suza. Bilo je to davno, dok je u meni gorčine bilo! Sjećaš li se; u „Prokletnicima“ krv se lila. Oh, riječi mi bijahu tamom nadahnute A u oku bezbroj neisplakanih gorkih suza. Bilo je to davno, kad mi smo se sreli! Sjećaš li se; prvih noćnih razgovora? Oh, riječi nam bijahu prepune nade, Od tad` nam oči više nikad nisu zaplakale. Nitko ne može izbrojati sve te dane, Niti se mogu ispričati naše uspomene, Al` jednog dana kada me netko upita: Zar ti sjećanje ne blijedi, bilo je to davno? Osmijeh ću mu dati, veliki osmjeh i sve naše ljubavne pjesme napisane! „Dragoj pjesnikinji i prijateljici Aidi“ Medinea: TIŠINA NEK' NIJE TA; ŠTO RAZDVAJA Tišina nek' nije ta; što razdvaja Već zbližuje naš poljubac u tami. Žudnja je san u duševnoj galami No ona nas spretno u vječnost spaja! Ljubavna zaslada! Nek' nema kraja. Razigrana čuvstva u našoj drami Doliče dvama janjeta u slami, Dvama anđela na oblaku Raja. A kad nastupi pravo zatišje Na dvoru oluja i nevremena, Ti tad' ljubiš me tiho, pa najtiše. U tvom naručju sniva duša snena - Zagledana u radosnu kap kiše - Kao predivna i najljepša žena. PiPi Kao predivna i najljepša žena Kao predivna i najljepša žena, ti jesi slika mog` oka vječita, duša je tobom dok spava ovita kao nježnim dodirom pokorena. Ljupkost još stihom nije dorečena, ko kad je svilenim velom pokrita ljepota žene što je uzorita; skriva se, da ne bude opažena. Otkrit ni ja neću kol`ko si divna, osim da ne vidjeh ljepšeg stvorenja, ostalo neka bude vazda tajna. Da glasno zborim sad su iskušenja; kol`ko zaljubljena a kol`ko nježna, može biti žena u doba zrenja. Medinea: MOŽE BITI ŽENA U DOBA ZRENJA Može biti žena u doba zrenja Ona koju ti dražestima nudiš, Uz ljupka milovanja zorom budiš Ne odvajajući se od nje trena! Dopusti da budem plava sirena Zbog čije krasote noćima ludiš, Pak grješnica, da me zbog žudnje kudiš! A opet, vjetar grije poput fena I znoj uzbuđenja teče k'o Rajna Stapajući se sa grudima pustim. (Sam' ) voljenoj ženi kosa je sjajna, Oči joj blistaju odsjajem gustim, Tjelesne kušnje više nisu tajna, Sve strasti bujaju pod Suncem žutim. PiPi Sve strasti bujaju pod Suncem žutim Sve strasti bujaju pod Suncem žutim a sve se više zlate, lokne plave kao da nisu dio ove jave što ih gledam očima zelenkastim. O, kako žudnju svoju da prešutim kad maštu hrane misli golicave ti pramenovi što mi sjenu prave dok usne ljubeći ko vatra plamtim. Vilom, nimfom il sirenom ću te zvat` boginjom, princezom il djevom bajnom, al` u ponoć poljubac mi moraš dat` , krunom te okruniti, zvat` kraljevnom, ako li ćeš od tih riječi zasjat` , kad zagrlim te i zovnem imenom. Medinea: KAD ZAGRLIM TE I ZOVNEM IMENOM Kad zagrlim te i zovnem imenom, Šapatom, poput izvora što šumi, Bit ću (divljena) u vjenčanoj kruni, Ti - moj vitez u oklopu srebrnom. Za prvu noć u krevetu svilenom Neka tijelo nevinost ne glumi - Srce što skače k'o jelen u šumi - Kada me prozoveš svojom milenom. Zora je nepoželjna, jer kad svane Nestat će divota, nestat će moći - Tuga će grijati samotne dane. K'o da vidim rat kroz Zmajeve oči, Ja, Elizabeta, ćutjet ću rane Dok hladne kušnje hlapit će po noći. PiPi Dok hladne kušnje hlapit će po noći Dok hladne kušnje, hlapit će po noći, ja dalek, vidjet neću tko to kleči jer srce mi se svijetom junači, a tvoje tuguje noću bdijući. Nek ti nisu dani dugi moleći, čak ni onda kada se dan smrači kad u daljini vidiš lik, potrči, jer rane ljute tvoj dodir lijeći. Čemu ljubav, ljepota bez smijeha, il hrabrost što se prikazuje lažno, kad u zao čas vitez ne odjaha. Zmaja što usnulo je srce nježno meni je lovit` do posljednjeg daha da spavat može moja ljubav brižno. ......................................................... |
18.09.2009., petak
Soneti: Medinea & PiPi
|
Medinea : MIRISNA KREMA VJEČNOSTI I STRASTI Mirisna krema vječnosti i strasti Miriše pupoljkom Rajskog cvijeta. Bez njena mirisa hvata me sjeta, Obilje žudnje uz silne napasti. Opojne sile krepost će ukrasti, Čistoću - duši od dvadeset ljeta! No ubrah tebe na polju svijeta Jer tvoje krivice meni su časti. Kušnja je zamirisala na vratu, Osjetim udahe i krv mu vrutku! Kazaljka zastaje na zidnom satu. Mlade suze u duševnom kutku Nestaju bez traga u kišnom blatu - Nesta čarobni miris u trenutku. PiPi : Nesta čarobni miris u trenutku Nesta čarobni miris u trenutku u čas onaj kad stihovi utihnu; jedino željet mogah nju mlađahnu i radovat` se njoj kao cvijetku. Od sonetnog stiha pletem krletku, riječi ove neka ju nadahnu, daleko da se čuje gdje uzdahnu, taj slavuj, što raduje se početku. Razvedrit ću nebo širom svijeta, da ti ugrije obraz, sunca zraka pa da na putu tvome nema blata. Želiš li vjetar blizu uvojaka, k`o u mašti da budeš dodirnuta, jednom na obroncima brežuljaka? Medinea: JEDNOM, NA OBRONCIMA BREŽULJAKA Jednom, na obroncima brežuljaka Divnoj ljubavi skladala sam rime, Neznanom pejzažu birala ime, Ćutila miris prvih pupoljaka. Tada, kao u zemlji patuljaka Malene ručice želje mi prime I daruju me težnjom - k'o sred zime Oblak bez snijega - duša mi laka: Na mom tijelu haljina od lana, A sreća se rasipa poput praha U rukama duše koja te sanja. Plešem u ritmu, bez imalo straha, Kao ruža rukom tvojom ubrana Dajem ti ljepotu ljubavnog daha. PiPi : Dajem ti ljepotu ljubavnog daha Dajem ti ljepotu ljubavnog daha, s usana crvenih, poljubaca željnih sva u bijelom poput vila bajnih; šaputala si tiho, povrh uha. O, duša ti bi prepuna smijeha kad nestade svih misli zimogroznih i kad dodir usana zaljubljenih nekad bi čeznuće a sad utjeha. Pronađeš li ikad snove sanjane na obroncima mirisnih livada sjeti se ove pjesme otpjevane i mene; kad za te je dičan sklada, pjesnik što od pastira postane, bez ljubavi prepun tužnih balada. Medinea: BEZ LJUBAVI PREPUN TUŽNIH BALADA Bez ljubavi prepun tužnih balada Bješe časni Amor na koncu ljeta. Moje biće, njegova željna meta, Obuzda se ipak ljubavnog slada. Ljubav - ta velika radost srca mlada, Uvijek slavna, zauvijek sveta! (Moje su pjesma Ahilova peta.) Amore, uzmi luk u ruke sada! Hitro posjećujem zaljubljeni gaj Pjevajući dragom najdraži stih: "Imam želju oćutjeti sočni Raj." Na poziv odazove se šapat tih U liku žudnje, a odjeven u sjaj Poput ljubavnika najljepšeg od svih. PiPi : Poput ljubavnika najljepšeg od svih Poput ljubavnika najljepšeg od svih, Amor će strijelom načinit moj lik, da likuje kao tvoj izabranik u sred srca, želja neugasivih. Ah, poljubaca strasnih nebrojivih, na usnama tvojim tražit će drznik ljepotom očaran taj zaljubljenik što sja iz krupnih očiju garavih. Tiho ću ti šapnuti bezbroj puta dvije svete riječi ljubavnika, ljubeć` ti čelo obraze i usta. Cvrkut i žamor u sjeni vrbika utihnuti će rad` našeg zavjeta; samo ljubav će nam biti navika. ....................................................... |
13.09.2009., nedjelja
Zapis o miloj gospi....( nastavak )
|
Ko list na vjetru Pjesme su tvoje topli povjetarac, ja, ko list otrgnut s grane letim i ovih snova nemirnih si tvorac, svoju žudnju ne mogu da prešutim. Amor tvoj saveznik koga spominješ sad me uvjerava; da od najljepših s bićem ljepšim, ti se dopisuješ nek ti nije; kazuje, onih bivših! Sluga sam vjerni Amoru i gospi onoj što mi srce tišinom slama. A on hoće da stara ljubav zaspi pa očarat me želi boginjama. Rekoh; ko list sam što vjetar ga nosi, letu kraj nek bude u tvojoj kosi. Potreba mi je velika da pokušam objasniti ovaj sonet i vrijeme u kojem je nastao kao pisamce na pragu za gospu u to doba još nepoznatu. Teško je objasniti tu žudnju koja pjesnika vodi k nepoznatim očima i strast koja ga obuzima dok čita stihove ljubavne za njega sročene. U prvoj strofi upravo to pokušavam dočarati kad kažem da sam ko list ponesen toplim povjetarcem i za snove moje nemirne okriviti želim njene pjesme ljubavne. Druga strofa donosi razgovor s Amorom u kojoj kazujem da me Amor pokušava uvjeriti kako je vrijeme da zaboravim gospu voljenu i okrenem se k novoj gospi koja je ljepša i od najljepših a koja mi svoju ljubav kroz stihove pokazuje. Nadalje u trećoj strofi kazujem kako gospa koja mi ne uzvraća naklonost nanosi veliku bol mome srcu, ponovo spominjem Amora kao onog koji je jedini krivca za to moje stanje jer sada pokušava u meni probuditi neku novu ljubav. Na kraju donosim zaključak kako sam nemoćan i da ću se prepustiti tijeku događaja s namjerom da prije vremena ne povrijedim onu koja mi stihovima ljubav dočarati želi. Namjera mi bi skriti duboko u stihovima izrečenim istinu o vremenu kada sam pred kušnjama Amora popuštati stao, varajući i sebe kako smisla nema ljubav ona što u svojim čežnjama ne da naslutiti sretnog kraja. Da su dvojbe bolne bile u tom trenutku i da mi je srce razdijeljeno bilo pokazati mogu napisanim slijedećim sonetom. Pošto sam napisao pjesmu mladoj gospi u kojoj s puno opreza priznajem da sam u vlasti Amora, pišem sonet upućen onoj obožavanoj i u tom sonetu jadam se miloj kako vlast Amora jača te ju molim da mi pomoć pruži svojim ljupkim pogledom…pjesma ide ovako: Mila moja, utjeho moja Mila moja, potužiti se moram, kopni žudnja a u srcu mi tuga svoga lica, mene sve je više sram jer u oku tražim lika nježnoga. Utjeha nisu dani što blijede, nit pjesme što ih napisah za tebe. Ne tješi Amor srce što zavede kad dadne drugim usnama da ljube. Misao u beskraj k tebi hita rad` utjehe srcu mi razuzdanom da obuzda ga gospa plemenita samo jednom gestom za me zavjetnom. Nemoćan sam pred silinom Amora kad rad druge moje srce izgara. I dok su se sajamski dani približavali, ostade tek nekoliko dana do zakazanog susreta, gospa mi mlada novu pjesmu pošalje iz koje vidjeti jasno mogu da Amor njenim srcem uistinu vlada, rime te naslovila je „Nek me Amor za te spremi“. U nastavku sam ovdje uvrstio još nekoliko pjesama koje su nastale do već prije spomenutog sajamskog dana a bila je to zadnja subota u mjesecu rujnu. Nek me Amor za te spremi Pusti da budem ti stih sa usana pa da živim u tvojim pjesmama nek budem ti jedna noć besana dok izgubljen si u mojim strofama. Nek me Amor što ljepšom učini nek me zagrne u zvjezdani prah nek ljepota moja tijelo ti opčini barem na kratko uzet ću ti dah. Susret je sudbine mudre djelo i poljubac što dat ću ti krišom, možda i voljeti ćeš me smjelo ili ću sama plakati sa kišom? Fortuna nek` sudi… Kada bi Fortuna i Amor dični udesit htjeli da subota svane, al ne da su idući dani plačni, rad` mene mlakog što srce ti gane. Slave radi kad ime ti otkrijem, dok mjesec blješti ulicama pustim, u tren onaj kad uzdah ljuven čujem na usnama ti nježnim rumenkastim. Nek ti nije briga što bit će sutra, nakon dana što želimo ga već sada jer; Sada! Stiže u dan prekosutra žudnja u srcu nek bude ti nada. Nek sudi ona što udesa je Bog, U pratnji Amora; tvojega i mog`. ........................................................... |
08.09.2009., utorak
Grad anđela ( Draženu B.)
|
Grad anđela Jao! Vidjeh oči tugom razderane, jauk čuh što i sad mi dušom ječi jao, bol matere svako srce gane kad pred plodom utrobe svoje kleči. Trpjeti tko li može s onim ocem kad se zemlja spoji s plavim nebom pa mu sjeme roda pred Božjim licem u vječnost otputova nekom žurbom? Triput nam jao! Svakom rodu živom utjehe nema, svidio se Bogu stasit mladić da ga časti prisustvom te napusti roda svog` , bosih nogu. Vjeruj, nego više u vjeru raspela, postoji tamo gore, grad anđela. .......................................................... |
06.09.2009., nedjelja
soneti s "posvetom"
|
Život u svijetu bez tebe Nekoć sam bio poput crne vrane, istinu zboriš, rad` tog sad se kajem dok u životu samoći robujem, proganjaju me tvoga srca rane. Pamtim tvoje korake u budućnost, trenutak odluke bez lažnih suza bila si ljupka al tužna princeza što zaboravit` želi našu prošlost. Nema zlobe u crtama mog` lica već molitve grč, neka te Bog čuva, pod Suncem poleti ko golubica. Nek je pred tobom svijet bez strahova, pored mene bila si sirotica izgubljena na raskrižju putova. Pjesnik piše pjesnikinji Pjesme su tvoje ko soneti čitke I za svaki slog dobro mjesto nađeš, Pa uvijek do kraja strofe dođeš. Inspiracija su ti misli britke. Pisati prije negoli pak pođeš Imaš li žar dočarat` ljubavnike Što glasi ih biju za besramnike, Eh, ko kad u rajske vrtove uđeš? Molim te ako mogneš dočarati Eden u kom ljubav bestidno buja Dvoje, rad` toga spremnih umirati, Izreci takav stih dahom oluja, Nek te ništa ne mogne utišati Erotičnost nek tom pjesmom prohuja. (Imaš li za sonet takav hrabrosti?!) Dajem ti osmijeh Dar, Neven ka nebu ja sretan dižem A osmijeh ni pred kim ne želim krit` Jer cvijet će ona, samo za me bit`, Eh, to svima vama ja na glas kažem. Mladost i mudrost u njoj će zorit` Tiho poput nebeske sile! Nižem I ove spise,da ne bude; lažem! O, svjedoci ste, da može se desit`. Sunce nek ti obraze vječno grije, Mjesec nek obasja pero što piše I nek rime slažeš najiskrenije. Jedno te molim, dok srce uzdiše Ep o ljubavi nek se sad izlije; Hvalospjev da ljubav stvarno miriše. ................................................................ |
