ponedjeljak, 31.07.2006.
DOK VJETAR PUŠE .....
|
Noć je, vjetar puše.
Doći ćeš, osjećam to..... Na balkonu stojim i ime tvoje dozivam. A ti hodaš gradskim ulicama i osjećaš kako vjetar prolazi kroz tvoju smeđu kosu. Osluškuješ puhanje vjetra i čuješ moj poziv koji ti donosi. Dolaziš k meni, jer znaš da te čekam ove noći, dok vjetar puše ..... Dolaziš napokon k meni, u moj stan na trećem katu. Otvaram ti vrata. Sretna sam jer si mi došao, ljubavi moja. Ulazimo u moj stan. Primam te za ruku i vodim te do balkona. Tamo zagrljeni stojimo, promatramo bezbroj zvijezda što svjetlucaju na nebeskom prostranstvu. I neka te zvijezde budu svjedoci naše iskrene ljubavi. A onda se prepuštamo osjećajima i ljubimo se , uživamo jedno u drugome, snažno zagrljeni, svojim tijelima grijući jedno drugo, te prohladne jesenje noći, dok vjetar puše..... |
srijeda, 26.07.2006.
MOJEM ANĐELU ...
|
Tebi ću, dragi, ljubav svoju dati.
I bit ću sretna u zagrljaju tvom. Tebe ću ljubavi svojom zvati. I zauvijek ćeš biti u srcu mom. Tebi posvećujem svaki svoj stih, Jer ti si prava ljubav života mog. Meni si najdraži čovjek od svih. I ne mogu živjeti bez poljupca tvog. Anđele, znam da i ti voliš mene. I zato ti kažem veliko hvala. U tvojim je rukama život ove žene, Za tebe bih sve na svijetu dala. |
ponedjeljak, 24.07.2006.
MOJOJ LJUBAVI
|
Ti si jedina ljubav moja
I moj najljepši san. Bit ću uvijek samo tvoja, Jer uljepšavaš mi svaki dan. Ti si moje zlato sjajno. Ti si ljubav života mog. S tobom mi je uvijek bajno, I nema mi dražeg od dodira tvog. . I još ću ti nešto reći: Samo tebe svim srcem volim. Uz tebe nema kraja mojoj sreći, Ne zaboravi to, sad te molim. |
petak, 21.07.2006.
VOLIM TE, MOJA LJUBAVI ...
|
Ti si onaj kojeg volim.
Ti si onaj kojeg želim. Za tebe živim i postojim, I zbog tebe se veselim. Tebe sanjam svake noći. Kad nisi tu, čekam te dok prolaze sati. Sretna sam jer znam da ćeš doći I da ćeš mi bezbroj toplih poljubaca dati. Ti si najbolje što mi je život dao. Ti si mi pokazao što prava ljubav znači! Da te izgubim, bilo bi mi žao, Jer muškarca poput tebe nije lako naći. Volim te, moja ljubavi! |
četvrtak, 20.07.2006.
*******
|
Biti ili ne biti? - pitao se jednom Shakespeare.
A ja kažem da to uopće nije važno. Što je život? Život je samo put kojim koračamo laganim koracima prema svojem konačnom cilju. A ja sam sretna, zato što svojim putem ne idem sama. Uz mene si ti, dragi moj Fabrizio. Uvijek si uz mene, držiš me za ruku, a je se osjećam potpuno sigurno, zaštićeno, voljeno .... A to je najvažnije u životu. Sudbina nam često na put postavlja prepreke koje teško možemo svladati, ali ja ih se ne bojim... Ja znam da imam tebe, ljubavi moja, i da ćeš mi pomoći da riješim svaki svoj problem. Znam da ćeš mi uvijek biti podrška. Hvala ti što si tu, ljubavi. |
srijeda, 19.07.2006.
LIJEPO JE.....
|
Lijepo je kada nekoga voliš,
A još ljepše je kada i on voli tebe! Lijepo je kada se raduješ susretu s nekim, A još ljepše je ako se i on raduje susretu s tobom. Lijepo je kada nekoga poljubiš, A još je ljepše ako ti on uzvrati poljubac. Lijepo je kada čovjeka kojeg voliš možeš zagrliti, A još je ljepše ako on zagrli tebe. Lijepo je kad sanjaš dragu osobu, A lijepo je i kad ti ta osoba kaže da je tebe sanjala. Lijepo je kada kada osjećaš da je on ljubav tvog života, A još je ljepše ako i on za tebe osjeća isto. Lijepo je nekome reći: «volim te!» A još je ljepše ako ti on odgovori: «I ja volim tebe!» |
utorak, 18.07.2006.
NEKA LJUBAV SVIJETOM VLADA
|
Neka ljubav svijetom vlada.
Neka svaki čovjek voli. Nek´ ljudi otvore srca sada. Jer ako si sam, duša boli. Neka kuca srce tvoje Za čovjeka kojeg ljubiš. Reci mu «zlato moje». I pazi da ga ne izgubiš. Nek´ nam ljubav cilj bude. To je sada moja nada. Neka se za nju svi ljudi trude. Neka ljubav svijetom vlada! |
ponedjeljak, 17.07.2006.
JA SAM VOLJENA ŽENA
|
Hej, ljubavi, anđele moj kojeg volim. Dok pišem ove riječi, pred sobom imam tvoju sliku. Svaki čas moj pogled skrene na tvoju fotografiju, i tada se na mom licu pojavi osmijeh. Znam da ovog trenutka nisi tu kraj mene, već marljivo radiš u svojoj firmi, no kad te gledam na slici, sretna sam jer barem tako mogu vidjeti tvoje lice. A još sam sretnija kad se sjetim da ću te večaras vidjeti, da ću prespavati pored tebe, i da ću ujutro kada se probudim moći poljubiti tvoje fine usne. To je najljepši početak dana koji mogui zamisliti. Dragi moj Fabrizio, zaljubljena sam u tebe svom svojom dušom, svim svojim srcem. Ako je istina kada kažu da čovjek samo jednom u svom dragocjenom životu doživi pravu ljubav, onda ja znam da se moj jedini put ostvario. A moja najveća želja u životu je upravo da pronađem tu pravu ljubav, tog čovjeka mog života. Moja želja se ostvarila, zahvaljujući tebi, ljubavi moja. Ništa me ne usrećuje više nego kada sam uz tebe, kada te slušam kako govoriš, kada te promatram kako se smiješ, kada promatram tvoje pokrete, kad te gledam kako piješ kavu.....
Dok te nisam upoznala povremeno sam razmišljala kako ovakva ljubav postoji jedino u meksičkim sapunicama. Dok te nisam srela, nisam bila ovako sretna. Ponekad sam bila pesimistična i mislila sam kako nikad neću pronaći svojeg idealnog muškarca. Dragi moj Fabrizio, ti si mi pokazao da istinska, vječna ljubav postoji. Ti si mi pokazao koliko snažna može biti iskrena ljubav jednog muškarca. Zahvaljujući tebi ja danas znam kako se osjeća voljena žena. |
petak, 14.07.2006.
POSJETITELJ MOJIH SNOVA
|
Volim te danju, volim te noću. Neprestano si u mojim mislima. Uvijek si u mojem srcu, a redovito si posjetitelj mojih snova! Postoji teorija koja kaže kako kako noću, dok spavamo, naša duša napušta naše tijelo i odlazi na drugi, spiritualni svijet. Nakon nekog vremena ona se vrati u svoj ovozemaljski dom, u ljudsko tijelo, i tada se čovjek probudi i sjeća se svojih snova. A prema toj teoriji, ti snovi zapravo su istiniti. Kroz snove, mi se sjećamo onoga što je naša duša radila na spiritualnom svijetu, a ljudi koje smo sanjali, zapravo su duše onih osoba koje je naša duša tamo susrela. Dragi moj Fabrizio, ako je to istina, onda je svaki moj san u kojem sam bila s tobom istinit, jer naše duše su bile zajedno, voljele su se, tamo negdje na tom drugom svijetu.
Svakog jutra kad se probudim u tvom stanu presretna sam jer si uz mene i jer te mogu zagrliti, poljubiti.... Znaš i sam koliko te volim poljubiti nježnim poljupcima. I ti to voliš, i zato je meni još slađe, jer znam da te to raduje. Volim te promatrati kako spavaš, a onda, kada dođe vrijeme da te probudim, volim nježno ljubiti tvoje slatke usne, tvoj vrat, tvoja lijepo oblikovana, mišićava prsa. Volim čuti kad mi poželiš dobro jutro. Volim kad mi kažeš da želiš da vodimo ljubav, i kada to učinimo, a ti si tako nježan da mislim da sam u raju. Volim kada ustanemo i zajredno ispijamo slatku jutarnju kavu. Ti mi pričaš o tome što ćeš sve danas obaviti, a ja te slušam i gledam tvoje lijepe oči, tvoje lice .... gledam te, dragi moj Fabrizio, i radujem se što si moj, samo moj! A onda, razilazimo se. Zajedno ulazimo u tvoj auto. Odvedeš me u ured u kojem radim, i tad odlaziš na svoj posao na drugom kraju grada. I dok sjedim u uredu i obavljam poslove koje mi je zadao moj šef, vrlo često na mom licu pojavi se osmijeh, jer sam tog trena pomislila na tebe. Znam da se danas više nećemo vidjeti, jer ti radiš cijeli dan. Znam da ćemo se vidjeti tek sutra, u subotu, kada smo oboje slobodni. Ali nisam tužna, jer vidjet ću te i danas, jer i ove noći bit ćeš posjetitelj mojih snova. |
četvrtak, 13.07.2006.
KAD ŽENA VOLI .....
|
Kad žena nekoga voli,
Osjeća se kao u najljepšoj bajci. Odbija vjerovati da ljubav boli. I jedva čeka da se povjeri majci. Kad žena muškarca iskreno ljubi, Ona mu baš uvijek vjeruje slijepo. Vječno se trudi da ga ne izgubi, I kad je s njim, uvijek joj je lijepo. Kad netko uđe u srce njeno, I kad joj taj čovjek ljubav uzvrati. Ona je sretna jer se osjeća voljeno, I želi da ju dragi do kraja života prati. |
srijeda, 12.07.2006.
|
Frula je svirala melodiju naše pjesme!
Ah, kako je lijepo slušati taj zvuk i misliti na tebe! Blago meni, jer znam da me voliš. Radosna sam jer te sudbina dovela u moj život! Istina je samo jedna: ti si moja jedina ljubav. Znaj da ćeš uvijek imati posebno mjesto u mojem srcu. Ići ćemo uvijek zajedno, istim životnim putem. Obećajem ti da ću te vječno voljeti. ...... pročitajte ponovo samo prva slova u svakome stihu, i tada ćete znati za koga sam ove riječi napisala..... Svima vama koji čitate ono što pišem na ovom blogu, želim da i vi pronađete pravu ljubav, osobu koju silno volite, i koja jednako tako voli vas. Netko je jednom rekao, prava je ljubav onda kada ne voliš čovjeka samo zbog njegovih vrlina, već kada jednako tako voliš i njegove mane. To je istina, jer nitko nije bez mana. I nemojte nastojati promijeniti svojeg dragog / dragu. Prihvatite tu osobu baš onakvu kakva uistinu jest, volite njegove / njezine vrline i mane jednako, u dubini duše, i tada ćete biti sretni, kao ja i moj Fabrizio ........ I ne zaboravite ovo: Da budeš ljubljen, ljubi! Da budeš voljen, voli! Da budeš sretan, usrećuj druge! |
TI SI....
|
Kad sam kraj tebe osjećam prekrasan mir. Vrijeme koje provedem s tobom lijepo je poput najljepše fantazije koju čovjek može zamisliti. Kad god si tužan, ja plačem zajedno s tobom. Kad god si sretan, ja se smijem zajedno s tobom. Kad god te nešto muči, ja sam kraj tebe i pokušavam ti pomoći da pronađeš rješenje. Ti si najljepša zvijezda na noćnom nebu. Ti si sve što mi je potrebno. Ti si razlog zbog kojeg ja živim. Ti imaš osmijeh koji će me uvijek razveseliti. Ti si toplina, koja će me ugrijati kad mi je hladno. Ti si čovjek mog života, bez tebe ne bih mogla živjeti. Ti si onaj koji moje najljepše snove, moje najveće želje pretvara u stvarnost.....
Ma koliko god se trudila pretočiti svoje emocije na papir, ne postoje riječi toliko snažne da točno mogu opisati koliko te volim, i koliko si važan dio mozaika mojeg života. Jer, ako je život roman, onda si u mojem romanu upravo ti glavni junak! Ti si mi sve, dragi moj Fabrizio! |
TEŠKO MI JE KAD GA NEMA....
|
Toga sam dana šetala plažom, žalosna, jer nije bio uz mene. Dok je snažan vjetar nosio moju dugu plavu kosu, dok je moja bijela haljina lepršala u smjeru kojim je vjatar puhao, razmišljala sam kako bi bilo lijepo da i mene otpuhne, da me vjetar na svojim snažnim krilima odnese k mojem Fabriziu. Moja najveća želja tada je bila da ga vidim, da osjetim ugodan dodir njegove ruke, da osjetim slatki okus njegovih usana. A on je bio daleko, daleko, daleko...... Moj Fabrizio je otišao na poslovni put, a ja sam ostala sama. Prijateljice su me tješile, zvale me u šoping, no s njima je bilo samo moje tijelo. Moja duša i moje misli bile su na drugom kraju ove naše planete, tamo gdje je tog trena bio moj Fabrizio, u dalekoj zemlji koju su davno neki ljudi nazvali Amerika. I tako sam neprestano mislila na njega, pa i tog vjetrovitog dana dok sam šetala uz obalu mora. Neobične misli i ideje motale su se po mojoj glavi. Razmišljala sam da odem do najbližeg aerodroma i da kupim povratnu kartu za Los Angeles, i da ga iznenadim, da odem u tu Ameriku i bacim se u snažni Fabriziov zagrljaj. To bi bilo predivno, ali sam znala da nije moguće, jer bismo se mimoišli. Moj Fabrizio se idući dan trebao vratiti k meni, u ovu našu zemlju u kojoj smo se upoznali, u ovu zemlju u kojoj se rodila naša ljubav. Moj Fabrizio mi se trebao vratiti za manje od dvadeset i četiri sata, a meni je to izgledalo kao vječnost. Kad očekuješ sreću, kad očekuješ osobu koju ljubiš, osobu koja ti je važnija od tvojeg vlastitog života, svaka sekunda izgleda ti kao minuta, svaka minuta izgleda ti kao sat, svaki sat izgleda ti kao dan, a svaki dan izgleda ti kao vječnost. Znala sam da će se uskoro vratiti, moj Fabrizio, ali bilo mi je teško toliko ga čekati. Moje je srce izgaralo od želje da ga vidim, da ga zagrlim, da ga poljubim, da mu kažem koliko ga volim i koliko mi je nedostajao tih nekoliko dana što ga nisam vidjela. Svakoga dana čuli smo se putem telefona, slali smo si romantične esemesove, dopisivali smo se putem interneta, no jedan zagrljaj vredniji je od milijun riječi koje netko može izgovoriti ili napisati olovkom na običnom listu papira.
Gledala sam u more i pitala se što moj dragi sada radi u domovini milijuna Amerikanaca. Stoji li on uz ocean, kao što sam ja tog trena stajala pred ovim našim plavim Jadranom? Skinula sam svoje bijele sandale s visokom petom i ostavila ih na pješčanoj plaži. Napravila sam nekoliko koraka i osjetila kako su moja stopala ušla u to beskrajno plavo more. Valovi su polako smočili moju bijelu haljinu, no mene to nije spriječilo da uđem dublje u morsko plavetnilo. Ušla sam u vodu do koljena i nasmijala se. Zamišljala sam da i moj Fabrizio, tamo negdje u dalekoj Americi, sada stoji u oceanu. Ako je tako, onda smo i nas dvoje povezani, jer stojimo u beskrajnoj vodi koja nas veže iako smo bili na različitim krajevima naše planete. Tako sam se tješila. Možda se nekom to čini kao glupost, no to je bila moja mala, slatka glupost, koja je u veliku čežnju koju sam osjećala unijela nekoliko kapi zadovoljstva. A onda ..... odjednom sam čula ugodan muški glas iza svojih leđa kako izgovara moje ime. Okrenula sam se i nisam mogla vjerovati da ga vidim. Nisam mogla vjerovati da se moj Fabrizio vratio dan ranije iz Amerike i da sada stoji ispred mene. U prvi tren pomislila sam da je to samo iluzija, poput oaze koju iscrpljen i žedan putnik vidi usred pustinjskog pijeska, iako je tamo nema. No, ovo nije bila iluzija. Moj Fabrizio se stvarno vratio. Znala sam da je stvarnost onog trena kad sam ga zagrlila i poljubila u njegova fina, meka usta..... Dragi moj Fabrizio, volim te, ljubavi moja jedina! |
šTO AKO GA ZABORAVIM???
|
Probudih se noćas nakon neobičnog, uznemiravajućeg sna. Usnula sam da sam dobila njegovo pismo u kojem me ostavlja zbog druge ženske i tada sam se probudila. Srećom, bio je to samo san, tek obična noćna mora koja nije vrijedna ni trunka pažnje. Jer ja znam da je on uz mene, da leži pokraj mene i spava s predivnim osmijehom na licu. Moj Fabrizio, tako ga volim. Volim svaki trenutak koji provedemo zajedno. Volim svaki naš zajednički razgovor, svaki njegov pogled, svaku riječ koju mi uputi, svaki njegov dodir. Volim kad me ljubi, kad me miluje, kad mi šapće nježne riječi. Volim svaku njegovu romantičnu gestu, svaku šalu koju mi kaže, svaki sms koji mi pošalje. Volim njegovu kratku smeđu kosu, njegove predivne zelene oči, njegov očaravajuć osmijeh, njegovo atletski građeno tijelo.... Volim ga, mojeg Fabrizia.
Ipak, znam da život zna ponekad biti okrutan! Znam da Sudbina ponekad zna biti "zločesta" i poigrava se sa našim životima. Tko zna što će se dogoditi? Hoće li moj Fabrizio uvijek biti uz mene, ili će se naši životni putevi jednoga dana razići, bez ikakve najave..... A što će biti onda, ako se to dogodi? Ostat će samo sjećanja, uspomene na predivne dane koje smo zajedno proveli ja i moj Fabrizio, moj dragi slatki Fabrizio. A što ako ga zaboravim? Što ako dobijem Alzheimerovu bolest i izgubim sva sjećanja, sve uspomene? Što ako više neću znati tko je moj dragi Fabrizio? Što ako prođem ulicom kraj njega, i ni ne pogledam ga jer mislim da je on tek obični stranac koji se našao na mom putu, u istoj ulici kojom koračam laganim koracima jedne dame? Što ako ga zaboravim..... Strašne su to misli koje su me mučile nakon sna kojeg sam usnula. Ustala sam da popijem čašu hladne vode iz svoje kristalne čaše. Tako je ukusna, osvježavajuća. Vratih se u krevet kraj svojeg Fabrizia. Zagrlio me i poljubio i rekao mi: "Volim te, ljubavi moja! Nikada to ne zaboravi!" A ja mu odgovorim: "Neću zaboravit! Nikada! Nikada, pa ni onda!" |
