Bubamarcic i maslacak

Crvena, plava, zelena, narančasta, roza, žuta... nije mi jasno zbog čega se ljudi boje boja?!?!
Kad pogledam po ulici svi su obučeni u neke jednolične boje, nitko nema npr. crvene ili plave hlače i bijelu majicu, nitko ni ne nosi lijepe nijanse boja. Svi kažu da je to zato što bi time bili u centru pozornosti, a to ne žele. Neki kažu da je jesen pa da se sad nose tamnije boje. Gdje to piše??? Ok, jasno mi je da kad je snijeg i ona bljuzga ne možeš obući bijele hlače, jer bi se svašta dogodilo, ali sad dok je lijepo sunčano... Moja jakna koju nosim kad je jako zima i padne snijeg je kričavo plava i od umjetnog krzna. Moram priznati da me svi čudno gledaju, ali je baš i ne obraćam pažnju na to. Imam svoj stil i to je moje pravo. Pa što ako obućem rozu majicu i narančaste čarape, pa što ako suknja koju sam platila 400 kuna ima kombiniranu crvenu i ljubičastu boju, to je dio mene, ja volim boje i volim prelaziti granice što se odijeće tiće. Jednom mi je jedna cura rekla da izgledam egzotično, ko da nisam iz Hrvatske, nego iz nekih toplijih krajeva. Stvarno mi je svejedno. Ne volim slijediti trendove i ne zanima me ono što je sad moderno jer ja sam ja i to nitko neće promijeniti. Ljudi bi se trebali prestati brinuti što će netko reći ako oni na sebe stave nešto neubičajeno, ma, briga te, bitno je da se ti osjećaš dobro.

A što da kažem, dan je baš neki čudan i spava mi se. Ujutro sam zaspala. Nemam nikakvih inspiracija i o ničem mi se ne piše. Na poslu sam, malo mi je vruće, malo zima. Imam smeđu kosu, što je grozno. Tješi me jedino to što plavuše više nisu u modi (plavuše, nemojte se ljutit, tak sam pročitala). Jedva čekam da idem doma.

Da vi znate što se meni jučer dogodilo!!!!!!!!! Išla ja kod frizera i kak sam već dosta dugo plava htjela ja to malo promjenit. Dođem ja i dogovaram se njom i kažem joj da želim najsvjetliju nijansu smeđe koju moja kosa može primiti, da izgleda lijepo i nekoliko najsvjetlijih pramenova, tak da nije sve to jednolično. Ona je mene skužila da ja želim najsvjetliju nijansu obojano sa smeđim pramenovima. Boja ona mene i ja naravno ne mogu vidit kaj radi. Kad je ona meni oprala kosu i kad sam se ja vidla u ogledalo, ja kažem pa to je žuto?!?! Kaže ona da je to samo zbog svjetla. Kažem ja opet da mi je to presvjetlo, pa praktički sam bijela, a htjela sam bit svjetlo smeđa. Onda mi skužile da smo se krivo razumjele. Sad ja kažem da takva ne idem nikud i da mi to mora popraviti. Kaj sad????
Nakon svega toga ja sam sad smeđa, kompletno smeđa. Svaki put kad se pogledam u ogledalo čudim se sama sebi. Bila sam u salonu od 4 do 8 navečer, mislila sam da ću u jednom trenutku skočit s one stolice i počet vrištat ko luda. Onda lijepo idem doma i auto se zabije u tramvaj u kojem se vozim. Super, još sam morala pješačit.
Da ne kažem da mi se danas svi čude.

Slike moje frendice neću objaviti iz razloga jer ne želim da svijet to vidi. Onu koja će bit na naslovnici cd-a ta će biti objavljena i pjesma će biti objavljena, al pjesma mi se baš sviđa.

Ajme ponedjeljka, a baš je bio dobar vikend! Moja prijateljica snima pjesmu, točnije, snimila ju je. Neki menađer ju je nazvao, jer je čuo njene pjesme iz karaoka koje su bile na televiziji. Tako ona propjevala, snimila pjesmu, nisam ju još čula, ali prema tekstu sam zaključila da je poprilično dobra. Baš sam sretna zbog nje. No, kako mora imati i slike jer singlica i službeno izlazi, fotografirao ju je neki njen frend iz srednje. Vidjela ja te slike i kak je ona sretna, nisam htjela ništa reći, pa mi je sad bed. Dobro, te slike nisu bile retuširane, pa ako dođu u kvalitetne ruke još se mogu čuda napravit, ali ovo što sam ja vidjela mi se ne sviđa. Cilj slika je bio da budu sexy, ali meni to izgleda više vulgarno nego sexy. Ima i nekih dobrih, ali stvarno ne bih željela da mi frendica u takvom izdanju izađe na oči ionako kritične javnosti. Sve što ima na sebi je preotvoreno, nikak se ne slaže jedno z drugim. Ona inače ima stila i stvarno mi nije jasno kaj joj se taj dan dogodilo. Ne bih htjela da ju kritiziraju, ali kad je ona tak sretna, stvarno ne znam kaj da joj kažem. Ima nekih crno-bijelih i rekla sam joj da mi se te više sviđaju od onih u boji što je i istina, nadam se da će na kraju izabrati te crno-bijele.
Kada singlica službeno izađe objavit ću sliku naslovnice na blogu.

Ajme kolko dugo nisam ništa pisala, skoro da sam zaboravila ove svoje šifrice.
Tak sam sretna, jer su mi popravili komp i radi. Odmah mi je ljepše raditi.
Evo, našao se neki lumen koji je uspio naći kvar, a to je bio već treći informatičar.
Bio je neki opasan virus koji je napao mrežni sustav i sve je pomješalo s drugim kompom.
Baš sam sretna, samo ću to napisat.

Evo i nedjelja je pri kraju, sutra je novi radni tjedan, koji počinje s ponedjeljkom kojeg mrzim. Moram ići raditi i to… Gdje ja radim inače radi dosta ljudi, ali u djelu kojem ja radim radi inače troje ljudi, od kojih je jedan šef. Trenutno radim samo ja jer je kolegica dobila otkaz i tak. Kako je prije tamo radila jedna žena, koja je sada u penziji, ona navrati pomoći, inače radila je preko 40 godina u toj firmi. Pa sad smo tu ona, ja i šef. Stvari idu ovako: Volim starije ljude, stvarno nije mi teško posvetiti vremena njima, ali o ovom bi mogla pisati tri strane. Naime ta gospođa je sama, pa mi ju je zato i žao, ali kaj je previše je previše. Dok je ona radila bilo je drugo vrijeme, a među nama je ogromna razlika u godinama bez obzira koliko je tolerancije tu uloženo. Sve je ok dok smo ona i ja same u uredu, onda je to nešto sasvim drugo. Istina je da me udavi sa pitanjima jesi napravila ono, jesi napravila ovo, ko da sam mutava. Kad imam pet stvari u glavi koje trebam napraviti, ona ima neku svoju i dođe do mene i kaže da idemo to napraviti, ja jednostavno odgovorim, može, evo, za kakvih dvadeset minuta kad ovo završim. Nema toga da će na tome ostati, ona će dolaziti svakih tri minute s istim pitanjem, kak onda ne bi popizdila. Normalo da mi se digne tlak, ostavim sve svoje i živčano idem s njom to napraviti. Tak ona mene davi. Da ne govorim da tog šefa, koji je inače totalni neandertalac, jer nema pojma o poslu i o tome kaj se događa u firmi, diže u nebesa. Meni zna pričati kak je on bezobrazan i nemaran što se posla tiče, što je i istina, ali da vi vidite kak ona promjeni mišljenje kad on dođe. Onda je on zlatan. Mislim, svašta. Odmah trči k njemu, joj bilo je ovo, bilo je ono, ovaj je zvao, nekad imam osjećaj da se ona njega boji. Onda dođe k meni, i tupi mi da sad ja idem kod njega reći nešto. Koje gluposti, kaj ja njemu imam govorit ionak od nje se i ne može doć do riječi. Ja nemam takvu naviku, pa nisam mu ja tajnica, bilo bi mu pametnije da je za radnog vremena u uredu, tak bi možda i znao nešto, a ne da kupuje po placu sir, vrhnje i povrće. Briga mene, ja svoj trenutni položaj u firmi jako dobro iskorištavam, jer znam da me nema tko zamijeniti, jer da i dođe neko, netko bi ga trebao uvesti u sve to, a to znam samo ja. Što će ga ovaj učit. Savršen primjer je to da kad sam bila u njemačkoj na poslovnom putu, on i tadašnja kolegica su mene zvali, u njemačku, da bi me pitali kak da ubace attachment u mail. Jedino što sam im rekla, uz to što sam se dobro nasmijala, da me ne zovu bez veze jer mi skidaju novce s računa. Onda su išli pitati informatičara kojem je to isto tak bio vic dana. Šef firme i tajnica firme ne znaju poslat mail s attachmentom. Ili još bolje, kad me dva puta u petnaestak minuta pitala di je dvotočka na tipkovnici. Ok, znam da si došla prek veze, al mene bi to bilo sram pitat. Sad ja radi s takvim ljudima. Onda me još davi ova stara i tak osam sati, pet dana u tjednu. Ludnica. Da se vratim na temu o kojoj sam pisala, i zaključim ju, ne volim prevrtljive i dvolične ljude. Ne znam što potiče ljude na takvo ponašanje.