Škotski viski
utorak, 26.04.2011.
Master blender - posao iz snova
Dizanje oko 7, lagani doručak, brijanje... Odijelce, fina makina, pravac - destilerija. Dobar dan šefe, dobar dan, kako smo, evo ide, što je danas po rasporedu? „Pa prema rasporedu,“ reći će tajnica, „trebate isprobati stotinjak viskija, devedeseto godište, e ne bi li možda neki od njih, nedajbože, pokazao koji znak kvarenja. Ili nešto nelogično, krivo, drukčije.“ Nakon testiranja, sjesti, staviti na papir svoja razmišljanja i fino doma.
Budite se iz sna i pokušavate shvatiti je li moguće da postoji takav posao. E pa postoji. Zove se Master blender, ali nije tako jednostavan kao u priči iz uvoda...
ROBERT HICKS, MASTER BLENDER BALLANTINE'SA
Na primjer, u jednom od najpopularnijih viskija na svijetu, Ballantine's Finestu zajedno sazrijeva 50 različitih viskija, a uloga Master Blendera je da sačuva jedinstven okus i kvalitetu po kojoj je ovo piće prepoznatljivo. Tijekom 90 godina postojanja tog brenda, samo je troje ljudi imalo čast raditi kao Master Blender. Dakle, nije lako dobiti posao... Ballantine'sov Master blender Robert Hicks može testirati kvalitetu viskija iz 15 bačava u minuti. U svega par sekundi koje posveti svakoj bačvi on određuje je li viski ispunio njegova očekivanja. Hicks u memoriji ima pohranjeno više od četiri tisuće aroma viskija.
S obzirom da osjetilo okusa poznaje tek četiri bazna okusa, odnosno slatkoću, slanost, kiselost i gorčinu, Master blenderi se pri testiranju koriste osjetilom njuha. A usto, svatko tko bi probao 400 uzoraka viskija u pola sata - bio bi mrtav pijan, pa se viski kuša tek ako je to nužno. Master Blender uključen je u sve četiri faze proizvodnje, od odabira ječma, provjere kvalitete vode, destiliranja u kotlovima do procesa sazrijevanja. Iz tjedna u tjedan on treba pogoditi točnu notu i kvalitetu Ballantine's Finesta, koja mora ostati nepromijenjena. Kao što operni pjevači štite svoj glas, tako i Master Blenderi moraju štedjeti svoj nos od zagađenja. Cigarete su zabranjene, kao i aftershave te parfumirani sapuni, curry i češnjak.
COLIN SCOTT, MASTER BLENDER CHIVAS REGALA
Colin Scott sa Chivas Brothersom je više od 30 godina, a stvorio je i Chivas Regal 18 Year Old ‘Gold Signature’. „Najveći izazov za master blendera je spojiti lepezu kvalitetnih single maltova u cjelinu kako bi formirali idealnu blagu mješavinu.”
Posao master blendera je kreativan, umjetnički i tehnički, sve u isto vrijeme. On mora biti sposoban korištenjem svojih čula mirisa i okusa svakodnevno iskusiti i upamtiti, ocijeniti i prepoznati viskije i razumjeti kako međusobno djeluju. Scott poznaje sve karakteristike svakog viskija – kako stari i kakav će mu karakter biti za 12, 18 ili čak 40 godina ovisno o tipu bačve.
Na pitanje kako mu funkcionira jetra, Scott odgovara: “Savršeno. Master Blender se više oslanja na miris, iako se svaki viski mora probati. Tajna je u tome da se viski razblaži s vodom. Kad testiramo neki viski, pijemo otopinu koja sadrži točno dvadeset posto alkohola.”
Smatrate li da imate najbolji posao na svijetu?
“I djed i otac su se bavili tim poslom. To uistinu prekrasan ali težak posao, da se razumijemo. Ništa u našoj destileriji i laboratoriju nije prepušteno slučaju, pušenje je zabranjeno isto kao i upotreba after-shaveova.”
Postoje li prijelazni rokovi u svijetu Blendera?
“Da. Ali nisu ni izbliza bogati kao, primjerice, Beckhamov.”
Na internetu smo pronašli podatak da je Colin Scott osigurao svoj nos na - milijun dolara, ali nam se na to pitanje samo nasmiješio. Na kraju smo ga upitali rade li Škoti još nešto u životu osim što proizvode Whisky i igraju nogomet i curling?
"Pa, igraju golf, sviraju gajde i idu u ribičiju (smijeh)… Naravno, uvijek je s njima i boca Chivasa! Živjeli!"
Nas je zasvrbio nos pa idemo zaviriti u regal i potražiti Balić ili Chivas. A vi?
srijeda, 20.04.2011.
Vrste viskija
Dobro se sjećam jedne reklame koja se pojavila pred dobrih dvadeset godina. U nekakav opskurni američki saloon ulazi lepi mladi dečec. Da je imao bradu bio bi idealan da pomogne Frodi i ekipi pri spašavanju svijeta, ono, faca. Vruće je, zvizdan, The Kauboj sav preplanuo sjeda za šank i pogleda oko sebe. Sumnjičavi zapušteni lokalci ispod oka gledaju dođoša i nastave cuclati svoj viski, jer, pobogu, pa na divljem smo zapadu. Kauboj pogleda odokativno zlog konobara i promrmlja “Jim Beam”. Konobar žvače duhan, pogleda ga i natoči te mu vesternovski gurne čašu duž šanka. Tip pomiriši viski, gucne, ubojito pogleda i ledenim glasom kaže – “This is not Jim Beam”. Prolije ga u sudoper pred nosom konobara i ode van. Kamera lovi ljuta lica prevarenih lokalaca i užasnutu facu konobara, a naš Kauboj piči dalje u potrazi za savršenstvom…
Teško je prepoznati savršen viski. Koliko ljudi, toliko ukusa… E zato neki ljudi istančanih osjetila rade to umjesto nas smrtnika. Bitno je da svatko od nas prepozna ono što mu se sviđa i još k tome uvjeri da će od tog proizvođača garantirati kvalitetu, konstantnost i konzistentnost. Odnosno, kao u gore navedenoj reklami – da uvijek možeš prepoznati svoju cugu. A kako je naša cuga škotski viski, red je i da ga predstavimo!
I škotski whisky, odnosno irski whiskey proizvode se fermentacijom žitarica, i sazrijevaju u hrastovim bačvama. Zavisno od upotrebljene žitarice, varira i vrsta viskija. U najčešće korištene spadaju ječam, raž, pšenica, zob i kukuruz. Osim prema žitaricama, viski se dijeli i prema alkoholonom sadržaju i kvaliteti. Prvi zapis o viskiju datira iz 1405. godine i to iz Irske. Dva načina pisanja riječi "Whiskey" ili "Whisky" proizilaze iz dva govorna područja engleskog jezika - Ujedinjenog Kraljevstva i sjevernoameričkog kontinenta. Ljubitelji viskija su ovim imenicama prisvojili regionalno značenje, pa su tako “Whisky” - Scotch, Blended Scotch i sorte iz Walesa i Engleske, dok se sa “Whiskey” označavaju Bourbon i Irish te sve druge vrste proizvedene izvan UK. Pretpostavlja se da su naziv Whiskey na američki kontinent donijeli irski doseljenici - i tamo ga i zadržali.
Škotski viski se destilira dvaput, a pojedini viskiji vrhunske kvalitete - čak i triput. Svaki viski koji nosi naziv “Scotch” mora biti destiliran u Škotkoj i čuvan u hrastovoj bačvi najmanje tri godine. Viski sazrijeva isključivo u bačvi, tako da se “starost” odnosi na vrijeme koje protekne od destilacije do flaširanja. Ako je viski napravljen od više vrsta različite starosti, na boci se naglašava starost najmlađeg od njih.
Vrste viskija
Malt je najstarija vrsta viskija i proizvodi se od ječma. Malt se može dobiti iz jedne (single malt) ili više destilerija (valted malt), pa joj okus ponajviše ovisi o regiji iz koje potječe. Svi single malt viskiji su proizvod prirodnog pretvaranja škroba iz ječma u šećer, fermentiranja šećera u alkohol te na kraju destilacije.
Grain je vrsta viskija koja se proizvodi od raznih vrsta žitarica od kojih je najvažniji kukuruz. Uglavnom se koristi kao sastojak pri proizvodnji blend viskija.
Blended se dobiva kombinacijom većeg broja različitih vrsta malt i grain viskija tako da je rezultat piće konzistentnog okusa. U osnovi svakog blend viskija nalazi se jedan ili dva malt viskija koji blendu daju osnovni ukus i izvjestan broj grain viskija koji piću daju karakter i smanjuju jačinu malt viskija. Blend može sadržavati preko pedeset različitih viskija. Što je više vrsta u blendu, to je viski bolji.
ponedjeljak, 11.04.2011.
Brave Heart
Mel Gibson nema ama baš nikakve veze sa Škotskom. Ovaj zgodan, naočit, iako sitan čovac rođen je u njujorškoj državi kao šesto od jedanaestoro djece. Zbog financijskih razloga, obitelj (mama je bila Irkinja) seli u Australiju, gdje 12-godišnji Mel uskoro umjesto nogometa otkriva glumu. I tako njegova karijera raste i cvjeta do maksimuma koji ostvaruje ulogom, režijom i produkcijom filma o škotskom plemiću Sir Williamu Wallaceu. Nakon tog ogromnog uspjeha, Gibson nas više apsolutno ne zanima, ali ono kako je prikazao narod sa sjevera današnje Velike Britanije – svima nam se duboko urezao u srca.
Nešto kao Davor Šuker za Hrvate, postao je tako najednom William Wallace za one koji prije nisu ništa znali o Škotima. Naravno, pritom mislim na slavu koju je svijetom proširio jedan od najboljih strijelaca naše reprezentacije zablistavši na SP u Francuskoj, i zbog koga danas i plemena u crnoj Africi znaju za Hrvatsku i kockice. E pa tako danas većina ljudi ne zna ni koji je BDP prosječnog Škota, ni kakve aute voze, tko im je u vladi pa ni tko je pobijedio u njihovom nogometnom derbiju. Upamtili su samo jedno – da su Škoti borbena raja, face koje vole cignut viski, tulumarit i ne dat svoje. U biti, vrlo slični nama… A tome ih je podučio upravo taj veliki filmski hit, kojeg ćete zbog blagodati javne nam televizije (što filmove reprizira barem osam puta godišnje) i opet uskoro moći pogledati u nekom udarnom terminu.
Škoti, kad nisu vrijedni veseljaci i pošteni borci za slobodu, na svečanostima nose kiltove, sami rade svoje viskije i općenito imaju samo jedan problem – Engleze. Nikada neću zaboraviti posjetu destileriji Chivas sjeverno od Aberdeena kad su nas divni domaćini odjenuli u kiltove, pa smo išli na slikanje ispred dvorca u kojem smo spavali. Naš domaćin, također u kiltu, osim svih džidžica koje smo na sebi imali i mi gosti (prsluk, torbica, trakica za čarapu – ne, nisam shvatio bit), posjedovao je nešto što je odudaralo. Prišao sam mu i upitao što mu to viri iz čarape. Sagnuo se i izvadio malu čakiju, džepni nožić, te rekao da je to njegova osobna igračka. Zbunjen sam upitao što će mu to, a on me pogledao još zbunjenije i rekao:
“Kako, kako zašto? Pa za Engleze!!!!” I prasnuo u smijeh…
Hrabro srce su prihvatili i Škoti, i dobro ga koriste kao svoj današnji najveći reklamni trik - zezanciju i sprdnju s Englezima. Iskreno, meni to više izgleda kao dobar propagandni trik nego kao stvarni fajt, ali nakon toliko godina ropstva, svađe i svega… Nikad ne znate. Znam samo dvije stvari, da ću uvijek rado pogledati Hrabro srce uz čašicu dobrog starog škotskog viskija (kao i dobrog pivkana uz češku komediju, šteta što Belgijanci ne snimaju jače filmove…), te da bih jednoga dana stvarno htio pogledati s tribina utakmicu Škota i Engleza. U škotskom dresu i kiltu… Mašala.
utorak, 05.04.2011.
Old firm
Većina Hrvata upoznata je sa značenjem riječi rivalitet, i to uglavnom kada igraju Dinamo i Hajduk, pa kontinent navija za plave, a obala za bijele. Pjevaju se pjesme, pijucka viski i druga pićenca koja nas u jednu ruku opuste, a u drugu nam daju neka krila da urlamo i navijamo i u principu se sjajno zabavljamo dobra dva sata. I radimo bedarije, ofkors…
A Škoti? E pa oni rade isto to, ali na entu potenciju. Osim što su im stadioni moderniji, bolji i veći, i navijači su brojniji i luđi. Dapače, nerijetko će se neki nogometni fanatik po ne baš uvijek ugodnim temperaturama iz čistog praznovjerja, zaputiti na stadion u kiltu, jer je upravo 1954. njegov pokojni tetak baš u tom kiltu donio sreću njegovom timu u zadnjoj minuti tekme. Pa čovjek navija za svoje boje i mrzne, ali mrzne s ciljem. I to treba znati cijeniti.
Navijačke škotske repke, Tartan Army, ovom prilikom nećemo previše spominjati, jer danas govorimo o glasgowskom Old Firmu, jednom od najvećih gradskih derbija u povijesti modernog nogometa. Iako smo sjajni u toj igri, Hrvati taj rivalitet, poput nekih naših susjeda (Partizan – Crvena Zvezda u Beogradu, ili Sarajevo – Željezničar u BiH) nažalost nemaju. Pa je tako uz argentinski 'Superclasico' Boca Juniorsa i River Plate u Buenos Airesu, rimski 'Il derbi capitolino' Lazija i Rome, kao i Inter – Milan, španjolski Betis – Sevilla i kairski derbi Al Ahly – Zamalek, Old Firm apsolutno veličanstvena svečanost, igrao se on godišnje samo četiri (prvenstvo) ili više puta (kup – ako ne ispadnu prije).
Katolički, ljevičarski klub, Celtic kojeg su osnovali irski emigranti, svoje utakmice igra na Celtic parku, dok je tradicionalno protestanski klub konzervativaca, Rangers domaćin na Ibroxu. U 387 susreta kroz povijest, od onog prvoga daleke 1888., Rangersi imaju 155 pobjeda, dok je Celtic slavio 129 puta. Točno se zna koji dio grada pripada 'zelenim' Keltima, a koji dio je 'plavi', tako da nije isplativo ni mudro šetati u krivom dresu određenim gradskim kvartom. Prvi igrač igrač koji je prešao iz jednog u drugi klub bio je Alex Bennett 1908. godine, a do danas je samo 20 igrača igralo za oba kluba, što dovoljno govori o nevjerojatnom rivalstvu ove dvije momčadi.
Celtic nikada nije odbijao protestantske igrače, no puno tvrđi Rangersi 70 godina nisu imali niti jednog katolika u momčadi.
Celtic je postao prvi europski prvak s tla Britanije, pobijedivši milanski Inter u Lisabonu 1967.g. Rangersi su se tek u trećem pokušaju, pet godina kasnije domogli trofeja Kupa Pobjednika Kupova svladavši moskovski Dinamo. Sredinom osamdesetih trener-igrač Greame Souness u Rangerse počinje dovoditi inozemne igrače, a dolaskom katolika Mauricea Johnstona od slijedećih dvanaest prvenstava Celticu prepuštaju samo jedno. Kada Kelte preuzima Irac O'Neill, stvari se opet lagano izjednačavaju.
Tekuću sezonu Rangersima je spasio upravo hrvatski reprezentativac Nikica Jelavić, čijim je golom u produžetku osvojen Liga Kup. Najveću ulogu od hrvatskih nogometaša, u škotskoj je ostavio legendarni Dado Pršo, koji je zauvijek ostao heroj Rangersa. Iako i jedan i drugi klub već duže vremena razmišljaju o ulasku u Premiership, tamo ih još ne puštaju. A i što će im to kad imaju svoj Old Firm.
Što reći nego da uskoro fino upalite televizor, pripremite kokice, škotski viski i eventualno obučete kilt, i s guštom uživate u prijenosu ove velike tekme. Ili se zaletite do Glasgowa? Svejedno, bitno je da se igra! Živjeli!
Ili kako to Škoti kažu : “Slainte mhath”
petak, 01.04.2011.
Kako se kalio kilt
Odjevni predmet od vune s prepoznatljivim tartan uzorkom koji dopire do visine koljena, tradicionalna je nošnja škotskih gorštaka još od 16. stoljeća. Tristotinjak godina kasnije udomaćio se i u većim sredinama Škotske, kao i među keltskim i galskim narodima, a danas predstavlja zanimljivo, nesvakidašnje i nadasve totalno simpatično pokrivalo muških i ženskih intimnih i neintimnih dijelova tijela.
Najčešće se u povijesti nosio kao narodna nošnja prilikom održavanja lokalnih nadmetanja, nešto u rangu naših jadranskih susreta ili olimpijade starih sportova u Brođancima. Danas se također koristi u specijalnim prilikama, smotrama folklora i povodom velikih nacionalnih praznika. Čak se i u udaljenoj Hrvatskoj tako ustalila tradicija da se za svaki (doduše, irski praznik) Dan Svetog Patrika – veseli ljudi odjenu u kilt, zalete u grad na vrhunski škotski whiskey i pivo, i do dugo u noć plešu uz ritmove glazbe s britanskog otočja. Masu ljudi u kiltovima u nekom našem gradu susrest ćete i u još jednom slučaju – ako nam u goste dolaze škotski nogometni ili ragbi navijači, koji se i službeno nazijaju Tartan Army. Treća šansa je da u Hrvatsku umarširaju britanske trupe, na čelu s gajdaškim orkestrom, ali shvatite to, naravno, samo kao lošu šalu - te postrojbe nisu sudjelovale u ratu od 1940. godine).
Veliki glumac škotskih korijena, Sir Sean Connery, ponosno ističe svoje gorštačke korjene i u svakoj mogućoj prilici nosi originalni kilt. Boja i uzorak se razlikuju od kilta do kilta, ovisno o klanu iz kojeg je ponikao (najpoznatiji je Wallace tartan koji ima kod "K4 R32 K32 Y4" pri čemu je oznaka K za crni, R za crveni, a Y za žuti konac), pa je danas u International Tartan Indexu (ITI) zavedeno čak oko 14,000 različitih uzoraka.
Uglavnom se kilt pravi od platna duljine cca pet metara, koje se prekraja i spaja u faldice (nose se straga), tako da ćete za original platiti pravo malo bogatstvo. Ukucate li ime kiltovo na e-bayu, dočekat će vas šarolika ponuda u razmaku od 300 kuna do 300 i više funti. Kako je autor na sebi imao uzorak iz oba platna ranga, bilo bi idealno da nabavite oba – onaj pravi, debeli i bogami teški, kupite za zimu, a tanani lažnjak - za ljetne tulume. Nikako obratno!
Kilt bi se inače trebao nositi uz pripadajući asesoar. Visoke čarape dokoljenke presavinute na vrhu, specijalne crne cipele, bijelu košulju, prsluk, kravaticu te malu ali čvrstu torbicu u nedostatku džepova. Nažalost, cijena cjelokupne opreme premašuje 500 eura, pa bi vam bilo puno bolje se za sljedeći divlji tulum uz litre škotskog viskija, ipak opremite jeftinijim artiklom. Naravno, ispod kilta pravi Škot ne nosi ništa. I vrlo dobro zna zbog čega to radi!
U to ime, nazdravljamo jednim malim škotskim viskijem i čitamo se uskoro!
