četvrtak, 25.08.2005.
do petka....
mislim da bi trebali zaustaviti kontakt do petka...da vidimo sta cemo i kako...
moze, ali samo ako ces mi iskreno reci da li sam ti nedostajala...postavljam ti uvjet.
'ljubavi draga, nedostajes mi sad a kamoli do petka' odgovaras...
u tom trenu odlucujem da te necu zvati...ni pisati ti poruke...ostavit cu te da razmislis o svemu...
govorim ti da me je m...pitao da hodam sa njim ali da ne zelim...
'kada pisete jedno drugom kao da pisete slova komadicima mog srca.'
ne ide mi uglavu nista ovo...
- 18:55 -
utorak, 23.08.2005.
marmelada salje poruku i pita da li sam ljuta na njega...odgovaram da nemam potrebe za to i pitam cime je to zakljucio? govori da ga nisam 'bug' dva dana...pita me da li zelim sa njim za ozbiljno ili ne.
mislim da je to vec ocigledno...mada sam mu mozda i dala pogresno misljenje. ne, ne zelim. zelim da budem sa bebe, ali to mu ne govorim. pitam ga da li odgovor zeli odmah. dat ce mi vremena, nece me tjerati ako to ne zelim...a zelim...i pitam se skime igram ovu igru? ni sama ne znam kojim putem da krenem...jedan znam i siguran mi je, a drugi tajanstven i uzbudljiv...a plasim se...
plasim se da na bebe opet ne postanem zavisna....ne zelim to, a opet se pitanje sulja po glavi...da li bi mogli se uzeti...kakav bi nas zivot bio...i da li je to jos uvijek samo ludi san? da li to uopce zelim...ili sam davno prestala? a marmelada...sta ako on ispadne neka azdaja....bojim se novog pocetka...sa bebe sam navikla na sve...znam kako spava i koliko hrce...znam kako se budi i kakav je nervozan...znam kad se sali i kada je ljut....a m....o njemu ne znam nista...bojim se saznati....bojim sve iz pocetka da ide...sva ona saznanja...tajne otkrivene...i sitnice....ne zelim da se badrujem...da pokusavam....jer...da li ce vrijediti...
- 20:03 -
subota, 20.08.2005.
adventure--that's all he was...
they make life more interesting...although sometimes painful as well..
what made me do what i did? what reasons did i have, when all i had ever wanted
was to hear all that you are telling me now? Except now, your words don't stir anything inside of me.
my soul doesn't flutter when you tell me you love me...i don't feel anything when you kiss me...
but i have wanted that for so long. i needed it and fought for your love like crazy, even when it was obvious that there is no point...i still love you...or do i? am i just so used to you that i can't go on without you being there...i need to hear your voice, even though you annoy me. i need to see you even though i don't feel anything when i do. i don't care about you loving me now. i don't care that you want to be with me or that i hurt you. I don't care that you want to take me out and spend time with me...i don't care about anything that has to do with you...and still...i'm fighting for you...for us...
even though we stopped existing ages ago...even though we experienced hell by being with each other.
i'm still here...holding on...and the scary thing is...you will still be the one who will leave me...even after all that's happened...even though you're the one who loves...you'll be the one leaving...and i...i will stay fighting...
- 19:53 -
bubice...
svako jutro poruka na telefonu od marmelade...
zeli mi dobro jutro i pita kako je posao.
moji odgovori su uzvraceni istim pitanjem.
privlaci me...ali ne zelim biti sa njim.
ne zelim razgovarati na telefon, jer nemamo o cemu.
ali njegove poruke su mi drage..
ono 'mala'...i 'seceru'...
nista od nas nece biti.
ne zelim nista. samo ono sto je bilo. kratka ali slatka avantura. bila je zestoka ona 3 dana sto je trajala.
ali ne treba mi nista vise od toga. iskoristila sam ga. kroz njega sam htjela vidjeti sta osjecam i sta zelim. mislila sam da cu saznati a sad sam samo jos vise zbunjena.
bebe me pita zasto jos uvijek kontaktiram sa njim ako nema nista medu nama. Ne razumije da ja sa marmeladom ne zelim biti-da tu sto je bilo, bilo je. ali ipak uporno pisem ono 'bubice, jesil se budio?'
- 19:47 -
volio sam te...i volim te...
tako pocinje razgovor...pitam se cemu vodi ovaj put?
pokusavanju da razjasnimo nesto??? jos jednoj vise svadi???
umorna sam...tesko mi je da slusam a kamoli da pricam...
privijam se uz tebe i zmurim...
mozda ce tako sve ovo nestati.
nastavljas pricati kako mnogo ti znacim.
kako si lud sto mi to nikada nisi prije rekao.
govoris kako si mi kupio poklon u Bosni-pitam te koja je knjiga, a ti se smijes.
nije knjiga odgovaras i grlis me.
nastavljas kako si planirao da idemo u Lake Geneva jedan vikend uskoro na par dana i da bi mi ga dao tamo...dugo smo skupa...nema potrebe da mi ga ne das...on drzi sva znacenja tvojih osjecaja.
bez ijedne rijeci.
ne zelim ni pomisliti sta je, mada znam.
nevjerovatno.
govorim ti da sutis-da ne zelim znati.
do sada bi mogli imati jednu 'beautiful baby' da smo oboje bili 'pametni'.
pitas me sta zelim dalje. odluka je na meni. ne zelim nista.
zelim da sve se ovo izbrise. da tvoje rijeci ljubavi nikada nisu izrecene.
da nastavis biti onako hladan kao sto si bio do sada.
a ipak uzivam u ovome, u pravu si.
mislis da sam drska prema tebi zato sto si rekao koliko ti znacim.
ne, drska sam jer se toga plasim...
da li zelim provesti cijeli zivot pored tebe?
razbijam mozak ali ne dolazim ni do bilo kakvog zakljucka.
financially, my life with you would be heaven,
emotionally, it would be hell.
neznam...ali umorna sam od svega...
od razgovaranja, od odluka, od slusanja,
od greski i od pokusaja...
predajem se pa neka se desi sta desi...
vise mi je svejedno...pa makar te izgubila i zauvijek.
ali ipak kad malo vise razmislim...
kako izgubitit ono sto nikada nisi imao?
- 19:38 -
utorak, 16.08.2005.
nesto sto sam posudila sa tudeg bloga--narodnjak.blog
Slavica Cukteras – Prevari me
Ostat ce trag posle nas i nase ljubavi
Mozda ce netko pricati da smo se voleli
Al jedno znam nismo uspeli
Jednom sam srecu imala nisam je cuvala
I sve za tren je postalo ogromna uvala
I sada znam bez tebe propadam
Kako cu bez tebe sutra kad mi lose krene
Kako da drustvu kazem odlazis od mene
kad znam da sam pogresila
I srusila sve do pepela
Ref 2x:
Prevari me samo me ne ostavljaj
Prevari me samo ne reci da je kraj
Prevari me samo da budem kao pre
Nedaj da bez tebe sama ostanem
Za druge bili smo mi srećni u ljubavi
Mozda ce nekada da se ponovi
Al jedno znam bez tebe propadam
Ko kaznu cekam svaki dan
Hocu da poludim
Ako je ovo san neka se probudim
I docekam da te ugledam
- 21:17 -
'markes'
uvijek si tu....
kako sam te cudno upoznala....
dosada je bila povod tome...a pretvorilo se u mnogo vise...
smatrala sam te vrlo bliskim....zeljela te pored sebe...
ne znajuci nista o tebi...
ponekad sam bila fina, a ponekad zla...
pricali smo samo preko neta...
s uzbudenjem sam otvarala mail, nadajuci se ponekoj poruci od tebe...
pisao si mi rijecima pjesnika...ponekad te cak nisam ni razumjela...
ali osjetila sam sve sto si mi zelio reci...
uvijek si me znao usreciti...naciniti da se osjecam bolje...
bio si mi prijatelj...ponekad i 'ljubavnik'.
bio si mi masta i zelja...nesto sto se krije u snovima...
pojavljujes se kao da osjetis da te trebam...i opet nestajes kad si siguran da cu biti ok...
bez tvoje blizine i tvojih rijeci....
kada si nestao prvi put i pojavio se pod drugim imenom...bilo mi je krivo...
pricali smo na drugaciji nacin--nekako otvorenije, i nisam bila sigurna da li mi se to svida...
pokusavala sam da te povrijedim svojim tonom...svojim rijecima...
a ti samo nastavljao svoje....ljubeci svaki dio mog tijela slovima...
zavoljela sam te...ono sto si mi predstavljao...
nasi razgovori su postali sirovi....nestala je ona mreza maste...
nije mi se to svidalo...i otjerala sam te od sebe....
nestali smo oboje...svako u svoj svijet....
pitam se da li sam imala pravo da te opet trazim....
pisem mail sa subjektom 'da li me se sjecas...?'
da li sam imala pravo da osjetim onu staru srecu i zadovoljstvo kada si se javio..
trazim te i nestajem....osjecam se kao da te koristim....
prokleta sam...kada si u pitanju...ne, nikada nisam bila ljubomorna...
jer uz tebe osjecala sam se specijalno...osjecala sam da ti znacim nesto...
uz tebe mi je bilo sigurno....JA sam bila sigurna....
pitas zasto sam nestala....zelim pojasniti, a ne znam kako....
to mi nesto ide slabo ovih dana sa mnogo ljudi u mom zivotu...
dajem ti adresu bloga i nadam se da ces shvatiti....
da se neces ljutiti i da ces vidjeti sto sam --kakva jesam...
u pravu sam...razumijes...u tvojim rijecima nema optuzbe...
samo ponuda za razumijevanje....i znanje da ces ipak biti tu ako te zatrebam...
pitam se da li ces citati ovo jos ponekad...
ali samo znam da ne zelim da te izgubim...
da nestanes....
a nikada necu otkriti tko si....
- 18:26 -
why do I still need you so much?
what's the point...it seems like there hasn't been one for a while...
do i love you...or is it just the fear of knowing you won't be by me...
that keeps us together....
i'm so used to you...we were 'married' for so long...that i wonder how life will be now.
not bad, i'm sure...but what do i do when i miss you?
how do i deal with the knowledge that you will never again sleep in my bed...
that we will never again take 'bubble baths' and go to the movies...
criticizing every one, even if it's unbelievably awsome...
i will miss our cuddling, and kisses at the end of the phone calls...
i'll miss the 'night-night dudek' which i heard every night...
i will even miss your yelling and constant bitching...
the talks about my past and our future which will never happen...
sjetim se kako sam te 'kostala 200 godina zivota'
u said that 3 years ago...but what now?
how many years have i cost you now???
you say you love me and that i should have known.
how? am i supposed to read your mind?
i shold've 'felt it' you say.
i'm sorry--but each time i asked if you missed you'd answer by saying
BE GOOD!!!
i began to hate those two words and stopped asking you how you feel...
i never knew...that you stayed because...that you still needed...wanted...
20 days ago...you were thinking...you won't say what...and i don't dare ask...
20 days ago, my life was different...
20 days ago i was sure i could live without you...that i am finally able to continue my life....
alone...that i would be ok with us just being friends....
20 days ago, i didn't know you cared...
20 days ago, i didn't know you loved me...
20 days ago....you told me to stop dreaming...
20 days ago....
that is just what i did...
- 18:15 -
na plafonu...
'gdje si bila? zasto nisi dosla?'
cekao sam te...cijelu noc buljio u vrata, i kad god se otvore pozelio da si ti.
zasto nisi dosla? zar te strah? kako si mogla?
da li znas da su me pijanog zbog tebe kao kralja nosili?
ti neznas kako boli...znas da sam te volio...da te volim...
kako...zasto...kada si prestala ti voljeti mene?
zar nam nije bilo lijepo? bio sam dobar prema tebi...
mozda sam kriv--bio sam hladan...
nisam znao reci...a trebala si znati...
sta cemo sad...reci mi sta zelis...zasto samo cutis...
ti ne zelis da se vise boris...kako si mogla do sada...
bit ce mi tesko...ne mogu vjerovati...
pio sam stok kao da je sok...
mnostvo drugih, a samo ti mi pred ocima...
da sam te nasao...da sam znao gdje si...
da li me volis??? ako me volis, zasto onda?
zasto nisi rekla da zelis biti sa mnom?
ostao bi tu...bili bi skupa...
a klela si se da neces...osjecam se tako jeftino...
prodala si me za sitne pare...
ne zelim da me zoves, niti da te vidim...
a ne mogu podnijeti to da nisi pored mene...
znas li da sam cijelu noc bio na plafonu zbog tebe?
- 17:33 -
ponedjeljak, 15.08.2005.
I need you...to be by me...
I need to feel you...to know that you are there...
and that is where you will stay...
To touch me as I sleep...gently caressing my body...
which will start to slowly dance beneath your fingers...
- 22:46 -
petak, 12.08.2005.
kako dalje???
opet bezbroj poziva kroz dan.
uvijek ista pitanja i isti odgovori.
pitanje 'zasto?' i 'kako si mogla?' se uporno ponavlja.
vise neznam ni sta da kazem.
nema ni potrebe ni svrhe za objasnjavanje.
pricamo 2 sata i nicemu ne vodi.
idem kuci i pitas da ti ostavim kljuc u sanduce da se mozes
'uvuci kao mis.'
dolazis ubrzo i uvlacis se pored mene u krevet.
grlis me i kazes da sam se promjenila...da sam hladna i da znas da mi nije stalo do tebe.
pitam po cemu si to zakljucio. vec mi je dosadila sva ova prica.
govoris da te vise ne zelim zagrliti a to sam stalno prije od tebe trazila.
kazes da me volis i da ti je stalo do mene...
smijem se, jer ne razumijem kako si dosao do tog zakljucka.
govoris mi da sam 'EVIL' a ja te samo gledam sa osmijehom.
odgovaram da je bolje biti 'evil' nego 'luda', jer kad sam evil tad ne osjecam-a kad sam luda tada boli.
osjecam se kao da gledam nas dvoje sa plafona, i ne ide mi samoj u glavu kako mogu biti ovako hladnokrvna? zelim sama sebe da udarim necim po glavi i da si kazem da se opametim.
to ti i govorim, a ti samo pitas 'zasto, zasto, zasto???'
okrecem glavu od tebe. ne zelim da vidim da te boli-to mi nije bio cilj niti zelja.
ne znam zasto sam ucinila ono, ni sta mi je znacilo.
molis me da ne idem na posao i govorim ti da moram.
ne razumijes da sam umorna i da samo zelim spavati--da zelim da cutis i da te ne cujem.
najzad se derem na tebe i govorim ti da me pustis vise na miru.
da nema potrebe da ostajemo oboje jer samo cemo voditi ljubav, i zaspati--sta je tu svrha?
iskaces iz kreveta i oblacis se. pitam te sta radis, dok me panika polako obuzima.
govoris da nema potrebe da ostajes kad to ne zelim. da mi vise nista ne znacis i da vidis da je stvarno medu nama gotovo.
krivo ti je.
skacem za tobom i molim te da ne ides. guras me-onako kako si navikao.
molim te i govorim ti da to ne zelim, ali da moras ostati.
pitas me drsko 'zasto, kad te mrzim?'
ne, ne mrzim te. volim te.
ljute te moje rijeci. smetaju ti. jer jos uvijek se borim. jos uvijek te hocu.
zatvaras se u kupatilo da se smiris, a ja umotana u jorgan lijezem pred vrata...
da te osjetim u slucaju da pozelis pobjeci.
izlazis nakon dugo vremena i nekoliko cigara...skoro padas preko mene...i dizes me na krevet.
tiho te pitam da li ces ostati--govorim da necu ici na posao.
pitam te da li zelis 'bubble bath'. pitas da li samo za tebe ili oboje?
oboje. cutis. ustajem i pravim vodu. ulazim pod vrelinu i cekam te.
slusam da li cu cuti vrata kako se zatvaraju za tobom. ali trenutno me nije briga.
osjetim te pored sebe. ulazis i pitas me da se naslonim na tebe.
diras me onako kako volim--pokusavas me poljubiti, ali okrecem glavu.
kazes da sada imas veliku kompeticiju. ne budi lud.
ali primjecujem da tvoje usne na mene vise nemaju utisak kao nekada.
pitam te zasto me sada ljubis kada to prije nikada nisi volio.
'nekada male puse, znace vise nego poljubci' odgovaras.
istina...ali ti si rijetko davao i te.
izlazimo iz kade kad je voda davno se ohladila...
lijezes na seciju a ja na tebe...znam sta dolazi...cemu ovo vodi...
pocinjemo ritam. ljubis me po vratu-usne ti jos uvijek ne dam.
vodimo ljubav--razmisljam da li uzivam i da li mi je lijepo...
izmorena padam na tebe...tako sam pospana...
ides se prati a ja i ne osjetim vrijeme kada sam zaspala...
budim se i trazim te u mraku...sjedis i gledas u mene...
pitam se o cemu razmisljas...sta vidis dok me sada gledas...znajuci sve...
vodis me u sobu i kazes da sam vikala u snu. pitas sta sam sanjala, jer sam se mnogo vrtila.
ne znam.
lijezemo pribijeni jedno uz drugo. ruku mi ne pustas, nasi prsti isprepleteni. tonem...
ujutro me budis da idem raditi...ustajem, a ti me vuces natrag...grlis me jako i govoris mi opet da ti je stalo...pitas da li ti mogu dati poljubac. pruzas usne, a ja ljubim obraz.
tuga ti je u ocima. a ja sam prazna.
vise nista ne znam. ni kako se osjecam, ni sta treba da cinim.
idem na posao, a na telefonu poruka od 'm'.
'pa dze si ti meni ba nema te nigdje.'
pisana sinoc u 10 do ponoci.
odmah mu pisem natrag i pitam ga da li je kuci i dajem izgovor da sam spavala jucer od pet.
ne odgovara. odmah me badruje da li je ljut ili mozda ipak spava.
pisat cu mu nocas. mozda odgovori. ili cu nazvati. vidjet cemo...
pitam se zasto mi je on vazan. zasto kada treba biti samo 'avantura'.
ali da li je? zasto onda zelim da ga cujem i zasto su mi njegove poruke vazne?
Zove me Bebe. ne zelim da se javim. umorna sam od svega sto jos ima i zeli reci.
na jednu ruku me i ne zanima, a ipak su mi svi njegovi osjecaji smjesni...
ne znam sta da odlucim. zelim da mi 'm' ostane bar prijatelj, ali po njegovom odluka je na meni.
a Bebe...sta sa njim...oboje se plasimo da ce medu nama stvari ostati po starom, a nijedno to ne zelimo...i onda se opet pitam...
KAKO DALJE???
- 19:18 -
četvrtak, 11.08.2005.
Zelio je otici bez pozdrava...da ga ne cujem...
samo se tajno izvuci iz stana...i izsunjati iz mog zivota...
osjetila sam....i nisam mu to dopustila...mada je zasluzio...
da ga pustim...ovaj put zauvijek...
Stomak me je bolio. Masira mi leda. I odlazi.
Radim, a kao da nisam tu. Cujem i vidim ljude oko sebe ali slabo reagujem...
osjecam se kao da sam u 'slow motion'...
U trenutku dizem glavu i vidim ga. Stoji ispred mene i kaze da mi je samo
zelio donijeti rucak...Sekunda treba da ga opet zavolim...da shvatim da mi ipak nitko drugi ne treba...
pa cak ni 'marmelada'...
i opet odlazi....ali zove me...
zeli da mu objasnim neke stvari...kako sam mogla? zar ne osjecam se 'sorry'?
govorim mu da ne razmislja previse...samo ce mu biti gore...
boli, znam--ali bolilo je i mene...sve one stvari koje mi je radio...
sve cure koje je ljubio, izlazke bez mene, dolazenje kuci pjan...u svako doba...
i onda podrugivanje i ponizavanje....
pitam zasto je uopce vazno sta sam ucinila....kada po njegovim rijecima samo dode
'da se naspava, odmori, i istrese'
zelim prekinuti razgovor...jer ni meni nije lahko...
imam jos par dana---Subota nam je posljednja noc skupa...
poslije toga opet postajemo stranci...dvoje ljudi koje je zivot prevario...
kazes da nece biti poziva jer ce ti biti tesko cuti moj glas...nece biti kina...kokica...
cuddling i lijencarenja...baca moje slike...i pali ih par, nadajuci se da ce sa njima izgoriti i bol...
to isto zeli uciniti i sa svim pismima sto sam mu pisala, ali njih trazim....
'ostavi to zaboravu' govori....osjecam tezinu i tugu u njegovom glasu...
i to me boli....
poslije posla odlazim njemu i spavam kod njega...a on ide vani....
saljem mu poruku da sam pukla na njega...srecno me pita da li je to istina...
'ne, samo te malo zezam' odgovaram....i smijem se...
krivo mu je...jer misli da mi je svejedno...i onda opet pocinje ista prica....
ne zelim vise prisustvovati njoj...
jer nema promjene...sto je bilo-bilo je...natrag nam nema...
i pitam se...da li je ovo bilo sudeno da se desi??
da li je ovo neki znak da nakon ove cetiri godine, ipak je vrijeme da idemo svako svojim putem?
ono sto je vec odavno tako jako zelio....
ali ako je zelio onoliko koliko je to i trazio zasto sva ova tuga...
poklaplja mi slusalicu...i osjetim kako mu je sve stalo u grlu...
kako mu se u tom trenu gadim i da sam u blizini ubio bi hljeb u meni...
samo mu saljem poruku da ipak samo njega volim...i da se na neki nacin i nakon
svega ovog jos uvijek borim za njega...
odgovara da sam sve sjebala...i da ne pokusajem vise nista...
ali u redu sam....i sama...sa znanjem da je medu nama gotovo...
i to me ubija.
pisem marmeladi poruke ali ne mogu zamisliti njegov lik pred sobom...
samo mi je ON pred ocima...sa svojom kosom koja pada preko ociju...koje su me tako lijepo znale gledati...
i onda se pitam, da li mi je stvarno ovo trebalo?
pa ja ga volim!!! Ne zelim nikoga drugog...samo njega...
marmelada moze postati i zaborav--svejedno mi je...
neka bude potpisan pod onim 'avantura'--ne zanima me...
mada je sinoc rekao da samnom zeli za ozbiljno...ali do mene je...
ali ne!!! ja samo zelim svoje Bebe...
da bude uz mene...kao i do sada...
plasim se da necu biti jaka bez njega pored sebe...
uporno razmisljam 'sta ako ga zatrebam?'
znam da ce doci i biti tu kad ga budem trebala....
ali ja ga trebam i sada....trebam ga da mi oprosti i da probamo dalje...
svi mi govore da sam luda...da sam ga se napokon rijesila i da bi trebala biti srecna...
jer marmelada je sve sto nije ON...
ali oni neznaju ko je zapravo ON....
oni neznaju da zaspimo cuvajuci se za ruke....da mi pravi bubble baths...i vodi u kino...
da mi daje poljubce--cak i zagrljaje preko telefona...
da me zove dudek, a ja njega lolek...
nitko ne zna da on mene ipak voli...cak i ako to ne govori...
ali sada znam...jer jos uvijek je tu...ne zeli me napustiti cak ni sada...
Ne moze vjerovati da sam ti bila u stanju uciniti nesto tako...
ne mogu ni ja...a opet...ne osjecam se krivom...
niti zadovoljnom...niti sjetnom...jednostavno...
mislim da je bilo onako kako je sudeno...
i uporna sam uvezi nas...mada sam 100% sigurna da vise ne zelim da budem sa njim...
ali sta ces...
'NAVIKA' je jebena stvar...
- 16:13 -
srijeda, 10.08.2005.
samo za nju...
Pjesma koju mi je ON pustao cijelu noc...
Ja nocas vino pijem
za njen pocetak novi,
ja nocas vino pijem
pijte sa mnom drugovi.
Refren:
Jos ovu noc za njene oci
jos ovu noc za njeno lice,
hej sviracu stimaj zice.
Nek se peva pesma stara
bila mi je kao vino
bila mi je ko gitara.
Ja nocas vino pijem
za njeno bolje sutra
ja nocas dizem casu
pijte sa mnom sve do jutra.
REFREN
Ja nocas vino pijem
za njenu ljubav drugu,
ja nocas dizem casu
podelite sa mnom tugu.
REFREN
- 20:05 -
dan istine...
zovem ga marmelada...nekako mi je lakse...
radim kucu... zove...zeli da se nademo...
na jezeru...'tamo gdje je lijep pogled Chicaga'
Kasnim 20 minuta...drago mu je da me vidi...
Govorim da necu dugo ostati...ne mogu...jer ON danas dolazi...
zelim mu ponuditi neko objasnjenje...znam da mu dugujem da izjasnim...
ali neznam kako...gdje poceti i na koji nacin...
setamo...sjedimo...i pricamo o oziljcima...
smijem se kad mi kaze za sjekiru...
ne grlimo se i ne cuvamo za ruke...gubimo se u tisini i razmisljanju...
idemo do moga auta gdje pravi male 'comments' o cuki na sjedistu...
nakon dva sata se razdvajamo...ostaje na jezeru sa drustvom a ja idem kod nje...
treba mi pice...zovem NJEGA i govori da je tek izasao sa aerodroma...
'moramo razgovarati...vidjet cemo se poslije' govorim....
'marmeladi' saljem poruku da zelim 'good-night' kiss....
dolazi za 10 minuta...i u autu se ljubimo kao ludi...
cujem neko lupka na prozor...ona...govori da je ON zvao....
moram ici--jer on kad zove, tada idem...
'you gotta do, what you gotta do' kaze mi m...
'i feel like a bitch to for doing this to you...but I have to...' govorim mu i opet ga ljubim...
Odlazimo svako svojim putem...m negdje a ja NJEMU...
Odlucila sam sve reci...bez laganja i prepucavanja....
Ulazim i grlim ga snazno...nedostajao mi je...shvacam to...kad osjetim njegove ruke oko sebe...
Pitam se u trenutku sto mi je trebalo da budem sa m?
idemo u sobu i tu mu govorim sve...
zasto ja placem? pa ja sam ona koja pravi kraj...a ipak suze su na mom licu...
'i'm in pain--you hurt me so much...how could you?' govori...
i tada znam da me ipak ludo voli...cak i ako to nikada ne govori....
pricamo...zeli da zna kako se desilo...i sta me je privuklo...
podsjeca me na obecanje...pita kako mogu reci da ga volim...kada sam tako nesto ucinila....
'prvo dode sok, onda razocarenje, i najzad samo praznina...' odgovaram.
'ne placi'...govori mi...a volim ga...samo kako to sada objasniti...
pita me da li se kajem...'gresnici nemaju pravo na kajanje' odgovaram...
tusiramo se...ljubav vodimo divlje...ljubi me grubo...i onda nastavljamo u sobi...
dok na kraju iscrpljena ne molim te da stanemo....
ne sjecam se kako sam zaspala...ali budim se ujutro jer osjetim kako pokrivas moje golo tijelo...
ustajemo i nastavljamo razgovor....sad si pun srdzbe...
govoris mi da ti idem iz stana...hvatas me za ruku i bacas na pod....
samaras me...ali bol ne osjetim...pitas me da li mi se to svida...a ja zelim da nastavis...
ali ostajem...i sve se zavrsava po starom...
nalazim poruke na tvom telefonu od 'cerime'
i govorim ti da nemas pravo da me krivis jer si ucinio isti grijeh...
provodimo dan skupa...saljem m poruku da mi nedostaje...
javlja se predvece...kratke poruke...ali onda zove...
drago mi je da ga cujem...zelim da ga pitam sta ce sada biti od nas...
ali cutim...vidjet cu...
i onda dolazi noc....opet divlji sex sa moje i NJEGOVE strane....
to ono kao 'oprostajno'....pusta mi pjesmu od sabana sa telefona....
i suze opet dolaze....zar stvarno nema nam druge nego kraj...
- 19:25 -
nedjelja, 07.08.2005.
I'm scared...
scared of what's gonna happen now....
scared of not wanting to stay with you....
loving the feeling of being single...
of not having to watch all I do and say...
you'll be here in less than 24 hours...
and then we go back to being the old us...
and I HATE IT!!!!!
I want it to be over....
I don't want to be with you...
I want you to leave me alone...
to stop calling me...to stop looking for me...
I want you to just disappear....
I don't love you anymore...
the only feeling that's between us is 'habit'
we're too used to being with each other not to be...
I think it sucks big time that you're coming back...
I don't like it...
but I want to see you...
I want to see if I'll feel anything when I see you walk through
those airport doors...and how will you feel?
UGGHHHHHHHHHHH
I wish that you had never gone, cuz then none of this shit
would've happened....
and now, I'm too fucking confused to even know what to write or do....
I wanna call you, but I'm gonna hate talking to you...
besides, I really have nothing to say to you....
This shit sucks ass...
and it's all YOUR fault...
I fucking hate you with a passion....
cuz I know that I am still unable to let you go....
and that I still Love you...and am gonna do
everything possible to stay with you...
and I hate even the simple thought of that!!!!
- 19:42 -
GRESKA...
Nemam pojma kako se trenutno osjecam...kao da sam u soku...
ne znam da li je sve bilo stvarnost ili samo moja zelja...
isla sam na dindin rodendan--21--trebalo je biti special...
mada na moju zalost party je bila pravljena kod kuce...
ocekivala sam dosadu...ali ipak sam odlucila da ne idem na posao...
rekli su mi da ima neki mali kome je cura srce slomila...
'tipicna prica' pomislila sam...
nije me zanimalo...isla sam da se provodim a ne da slusam price lose ljubavi...
pa i ja zivim jednu od tih...ne trebaju mi tude....
iznenadila sam se kad sam vidjela na koga misle....
vidala sam ga ponekad kada izadem...mada neznam da li sa curom ili drustvom....
cuclala sam bombone....trazio je plavu ruzu sa torte...crvenu nisam htjela dati jer znaci ljubav...
'plava znaci da dodes sjesti pored mene'
nisam mu dala ni tu ruzu...ali sjela sam....
trebali smo se slikati....nije bilo baterija...
imali smo 7 1/2 sati da kazemo jedno drugom neke stvari...
brojali smo minute skupa...ali nista nismo otkrivali...
njegova ruka na mom koljenu...osjecam vrelinu dodira cak i kroz traperice....
pa zar sam toliko zeljna muskog dodira???
ovo je ludo...osjecam se gresno...ali prstima prelazim preko njegovih....
sastavljamo prste i cvrsto me steze....
kroz mene hiljadu emocija...
mozak nece da radi....
zelim ici u auto po cd's.
'treba ti bodyguard, nemoj sama u ovo doba'
smijem se, jer auto je odma pred zgradom...
cuva me oko struka....
zelim da me poljubi, ali se bojim...
tako dugo nisam....
ali nista...
vracamo se u stan....nastavljamo sjediti...ja naslonjena na tebe...
lijepo mi je...ljubi mi celo...spava mi se....osjecam osmijeh na licu....
gleda me...ocima me pita da mu otkrijem sta taj osmijeh znaci....
ali cutim...mada....on znaci da sam srecna....zadovoljna...
cak i ako on nije ti...
ustajem i idemo na jezero...cuvamo se za ruke...
'wherever you want, whatever you want, whenever you want'
zapamtit cu to...pa kad ga sretnem negdje iskoristiti...
pita me zasto to ne ucinim odmah...
u parku nismo ni sjeli a osjetila sam njegove usne na svojima....
tako mehke...pune...bradica me malo bocka...
izgubila sam se....ljubili smo se divlje...kao da vidimo ciji poljubci su jaci...
ko ce pobjediti ovu igru...
nasli smo se na travi ni sama ne znam kako...valjali se ljubeci....
nije bilo seksa...mada smo zeljeli--oboje...
ali granice ipak postoje....pricali smo i lezali....
rekao je da me ne zeli samo za nocas....
vec...rekla sam mu da ne bude smjesan....
da me vidi nocas...i Bog zna kad opet....
pitao me je zasto sam takva...zasto hladna i zatvorena...
ustala sam i krenula kuci...
posao je za mnom i bez rijeci uhvatio me za ruku...
odmah je morao ici...posla sam i ja...nije bilo potrebe da ostajem...
medu ostalima bi se samo osjecala jos gore....
'sama sebi sam pocela kopati rupu do pakla'
rekla sam im...rekli su mi da sam luda....da ima razlog za sve ovo sto se desilo....
mozda....
ali sad se osjecam tako zbunjenjo....
ti dolazis sutra...a on zeli da se opet vidimo nocas....
zgrijesila sam...a obecala sam da necu...
trazio je broj telefona...dala sam mu...
pitao je zar ne zelim njegov...
ne, jer ako bude htjeo zvati, zvat ce...i dobit cu ga tad...
bilo mu je krivo sto mi je svejedno....
dugo me je ljubio prije nego sto smo se rastali.....
i sad se pitam 'sta dalje'???
svi mi govore da sam u pravu...da ne znam ni sta si ti radio u Bosni
svo ovo vrijeme....i znam da ima tu istine...ali...stvari medu nama ionaku vec dugo nisu u redu...
ali ne zelim da koristim to kao izgovor...
on je moja 'marmelada
a ti....ti si moja stjena...moj oslonac....moja snaga....
moj san...zelja...potreba....ljubav....
unatoc svemu...ipak samo ti....
mozes da mi budes sve....
- 18:12 -
srijeda, 03.08.2005.
jos par dana...
i onda se vracas...mjesec dana...bez tebe...i bilo je lahko...
sa osmjehom svacam da i ako prekinemo, ovaj put cu biti ok...
nece biti bolnice...nece biti rezanja ruku...necu traziti bezbroj
ludih nacina da te natjeram da ostanes...da sakrijem bol...jer ovaj put nece boljeti...
Prosla sam preko toga...shvacam...razgovarali smo bezbroj puta telefonom...
ponijeo si cell...pitas sto sam nervozna...govoris 'keep dreaming' kad ti govorim za 'surprise'
ali taj san sam ugasila vec odavno...
Ne, ne zelim te vise...ne na taj nacin...ali nedostajao si mi...
nedostajalo mi je tvoje prisustvo...Trebala sam ti pisati cesce...
Kad sam bila i malo sretnija nego sada...a pitam se sta mi je...
Mozda ne zelim da se vratis...sa ovom daljinom medu nama se nekako osjecam sigurnija...
Ne pitaj me zasto...ne znam...
Mozda zato sto ne moram razmisljati kad te moram nazvati i u koliko sati moram biti kuci...jer ti to zelis...mogu spavati iskljucenog telefona bez icijih optuzki....da sam sa nekim drugim...
a samo radim...dva posla...i umorna trazim krevet onih par sati da odspavam...
osjecam se ok...osim nervoze na pojedine dane....malo sam i previse smrsala...
95lb...obecajem da cu ici kupiti noni juice...ali nemam vremena...ili mi je bar to izgovor neke vrste...
gledam se u ogledalo i vise ne prepoznajem osobu koju vidim tu...samo su oci jos uvijek iste...
pune sjete...i mnostvo stvari izgubljeno u njima...a ostalo....samo kosti...prekrivene tankim slojem koze...i ponegdje kao mesom...
isla sam doktoru...ali kaze nalazi su u redu...pita me da li sam depresivna...pitam je zar bi trebala biti...ali nisam...samo...ne znam ni sama....
ali bit ce bolje...kao sto je i do sada....
VRACAS SE...
to je trebao da bude sastav ovog bloga....
ali rijeci se uvijek prevedu na nesto sesnaesto...
navika...sta ces....
bas kao sto si i ti....
- 17:48 -
