Marketing
Zelio je otici bez pozdrava...da ga ne cujem...
samo se tajno izvuci iz stana...i izsunjati iz mog zivota...
osjetila sam....i nisam mu to dopustila...mada je zasluzio...
da ga pustim...ovaj put zauvijek...
Stomak me je bolio. Masira mi leda. I odlazi.
Radim, a kao da nisam tu. Cujem i vidim ljude oko sebe ali slabo reagujem...
osjecam se kao da sam u 'slow motion'...
U trenutku dizem glavu i vidim ga. Stoji ispred mene i kaze da mi je samo
zelio donijeti rucak...Sekunda treba da ga opet zavolim...da shvatim da mi ipak nitko drugi ne treba...
pa cak ni 'marmelada'...
i opet odlazi....ali zove me...
zeli da mu objasnim neke stvari...kako sam mogla? zar ne osjecam se 'sorry'?
govorim mu da ne razmislja previse...samo ce mu biti gore...
boli, znam--ali bolilo je i mene...sve one stvari koje mi je radio...
sve cure koje je ljubio, izlazke bez mene, dolazenje kuci pjan...u svako doba...
i onda podrugivanje i ponizavanje....
pitam zasto je uopce vazno sta sam ucinila....kada po njegovim rijecima samo dode
'da se naspava, odmori, i istrese'
zelim prekinuti razgovor...jer ni meni nije lahko...
imam jos par dana---Subota nam je posljednja noc skupa...
poslije toga opet postajemo stranci...dvoje ljudi koje je zivot prevario...
kazes da nece biti poziva jer ce ti biti tesko cuti moj glas...nece biti kina...kokica...
cuddling i lijencarenja...baca moje slike...i pali ih par, nadajuci se da ce sa njima izgoriti i bol...
to isto zeli uciniti i sa svim pismima sto sam mu pisala, ali njih trazim....
'ostavi to zaboravu' govori....osjecam tezinu i tugu u njegovom glasu...
i to me boli....
poslije posla odlazim njemu i spavam kod njega...a on ide vani....
saljem mu poruku da sam pukla na njega...srecno me pita da li je to istina...
'ne, samo te malo zezam' odgovaram....i smijem se...
krivo mu je...jer misli da mi je svejedno...i onda opet pocinje ista prica....
ne zelim vise prisustvovati njoj...
jer nema promjene...sto je bilo-bilo je...natrag nam nema...
i pitam se...da li je ovo bilo sudeno da se desi??
da li je ovo neki znak da nakon ove cetiri godine, ipak je vrijeme da idemo svako svojim putem?
ono sto je vec odavno tako jako zelio....
ali ako je zelio onoliko koliko je to i trazio zasto sva ova tuga...
poklaplja mi slusalicu...i osjetim kako mu je sve stalo u grlu...
kako mu se u tom trenu gadim i da sam u blizini ubio bi hljeb u meni...
samo mu saljem poruku da ipak samo njega volim...i da se na neki nacin i nakon
svega ovog jos uvijek borim za njega...
odgovara da sam sve sjebala...i da ne pokusajem vise nista...
ali u redu sam....i sama...sa znanjem da je medu nama gotovo...
i to me ubija.
pisem marmeladi poruke ali ne mogu zamisliti njegov lik pred sobom...
samo mi je ON pred ocima...sa svojom kosom koja pada preko ociju...koje su me tako lijepo znale gledati...
i onda se pitam, da li mi je stvarno ovo trebalo?
pa ja ga volim!!! Ne zelim nikoga drugog...samo njega...
marmelada moze postati i zaborav--svejedno mi je...
neka bude potpisan pod onim 'avantura'--ne zanima me...
mada je sinoc rekao da samnom zeli za ozbiljno...ali do mene je...
ali ne!!! ja samo zelim svoje Bebe...
da bude uz mene...kao i do sada...
plasim se da necu biti jaka bez njega pored sebe...
uporno razmisljam 'sta ako ga zatrebam?'
znam da ce doci i biti tu kad ga budem trebala....
ali ja ga trebam i sada....trebam ga da mi oprosti i da probamo dalje...
svi mi govore da sam luda...da sam ga se napokon rijesila i da bi trebala biti srecna...
jer marmelada je sve sto nije ON...
ali oni neznaju ko je zapravo ON....
oni neznaju da zaspimo cuvajuci se za ruke....da mi pravi bubble baths...i vodi u kino...
da mi daje poljubce--cak i zagrljaje preko telefona...
da me zove dudek, a ja njega lolek...
nitko ne zna da on mene ipak voli...cak i ako to ne govori...
ali sada znam...jer jos uvijek je tu...ne zeli me napustiti cak ni sada...
Ne moze vjerovati da sam ti bila u stanju uciniti nesto tako...
ne mogu ni ja...a opet...ne osjecam se krivom...
niti zadovoljnom...niti sjetnom...jednostavno...
mislim da je bilo onako kako je sudeno...
i uporna sam uvezi nas...mada sam 100% sigurna da vise ne zelim da budem sa njim...
ali sta ces...
'NAVIKA' je jebena stvar...
Post je objavljen 11.08.2005. u 16:13 sati.