Marketing
kako dalje???
opet bezbroj poziva kroz dan.
uvijek ista pitanja i isti odgovori.
pitanje 'zasto?' i 'kako si mogla?' se uporno ponavlja.
vise neznam ni sta da kazem.
nema ni potrebe ni svrhe za objasnjavanje.
pricamo 2 sata i nicemu ne vodi.
idem kuci i pitas da ti ostavim kljuc u sanduce da se mozes
'uvuci kao mis.'
dolazis ubrzo i uvlacis se pored mene u krevet.
grlis me i kazes da sam se promjenila...da sam hladna i da znas da mi nije stalo do tebe.
pitam po cemu si to zakljucio. vec mi je dosadila sva ova prica.
govoris da te vise ne zelim zagrliti a to sam stalno prije od tebe trazila.
kazes da me volis i da ti je stalo do mene...
smijem se, jer ne razumijem kako si dosao do tog zakljucka.
govoris mi da sam 'EVIL' a ja te samo gledam sa osmijehom.
odgovaram da je bolje biti 'evil' nego 'luda', jer kad sam evil tad ne osjecam-a kad sam luda tada boli.
osjecam se kao da gledam nas dvoje sa plafona, i ne ide mi samoj u glavu kako mogu biti ovako hladnokrvna? zelim sama sebe da udarim necim po glavi i da si kazem da se opametim.
to ti i govorim, a ti samo pitas 'zasto, zasto, zasto???'
okrecem glavu od tebe. ne zelim da vidim da te boli-to mi nije bio cilj niti zelja.
ne znam zasto sam ucinila ono, ni sta mi je znacilo.
molis me da ne idem na posao i govorim ti da moram.
ne razumijes da sam umorna i da samo zelim spavati--da zelim da cutis i da te ne cujem.
najzad se derem na tebe i govorim ti da me pustis vise na miru.
da nema potrebe da ostajemo oboje jer samo cemo voditi ljubav, i zaspati--sta je tu svrha?
iskaces iz kreveta i oblacis se. pitam te sta radis, dok me panika polako obuzima.
govoris da nema potrebe da ostajes kad to ne zelim. da mi vise nista ne znacis i da vidis da je stvarno medu nama gotovo.
krivo ti je.
skacem za tobom i molim te da ne ides. guras me-onako kako si navikao.
molim te i govorim ti da to ne zelim, ali da moras ostati.
pitas me drsko 'zasto, kad te mrzim?'
ne, ne mrzim te. volim te.
ljute te moje rijeci. smetaju ti. jer jos uvijek se borim. jos uvijek te hocu.
zatvaras se u kupatilo da se smiris, a ja umotana u jorgan lijezem pred vrata...
da te osjetim u slucaju da pozelis pobjeci.
izlazis nakon dugo vremena i nekoliko cigara...skoro padas preko mene...i dizes me na krevet.
tiho te pitam da li ces ostati--govorim da necu ici na posao.
pitam te da li zelis 'bubble bath'. pitas da li samo za tebe ili oboje?
oboje. cutis. ustajem i pravim vodu. ulazim pod vrelinu i cekam te.
slusam da li cu cuti vrata kako se zatvaraju za tobom. ali trenutno me nije briga.
osjetim te pored sebe. ulazis i pitas me da se naslonim na tebe.
diras me onako kako volim--pokusavas me poljubiti, ali okrecem glavu.
kazes da sada imas veliku kompeticiju. ne budi lud.
ali primjecujem da tvoje usne na mene vise nemaju utisak kao nekada.
pitam te zasto me sada ljubis kada to prije nikada nisi volio.
'nekada male puse, znace vise nego poljubci' odgovaras.
istina...ali ti si rijetko davao i te.
izlazimo iz kade kad je voda davno se ohladila...
lijezes na seciju a ja na tebe...znam sta dolazi...cemu ovo vodi...
pocinjemo ritam. ljubis me po vratu-usne ti jos uvijek ne dam.
vodimo ljubav--razmisljam da li uzivam i da li mi je lijepo...
izmorena padam na tebe...tako sam pospana...
ides se prati a ja i ne osjetim vrijeme kada sam zaspala...
budim se i trazim te u mraku...sjedis i gledas u mene...
pitam se o cemu razmisljas...sta vidis dok me sada gledas...znajuci sve...
vodis me u sobu i kazes da sam vikala u snu. pitas sta sam sanjala, jer sam se mnogo vrtila.
ne znam.
lijezemo pribijeni jedno uz drugo. ruku mi ne pustas, nasi prsti isprepleteni. tonem...
ujutro me budis da idem raditi...ustajem, a ti me vuces natrag...grlis me jako i govoris mi opet da ti je stalo...pitas da li ti mogu dati poljubac. pruzas usne, a ja ljubim obraz.
tuga ti je u ocima. a ja sam prazna.
vise nista ne znam. ni kako se osjecam, ni sta treba da cinim.
idem na posao, a na telefonu poruka od 'm'.
'pa dze si ti meni ba nema te nigdje.'
pisana sinoc u 10 do ponoci.
odmah mu pisem natrag i pitam ga da li je kuci i dajem izgovor da sam spavala jucer od pet.
ne odgovara. odmah me badruje da li je ljut ili mozda ipak spava.
pisat cu mu nocas. mozda odgovori. ili cu nazvati. vidjet cemo...
pitam se zasto mi je on vazan. zasto kada treba biti samo 'avantura'.
ali da li je? zasto onda zelim da ga cujem i zasto su mi njegove poruke vazne?
Zove me Bebe. ne zelim da se javim. umorna sam od svega sto jos ima i zeli reci.
na jednu ruku me i ne zanima, a ipak su mi svi njegovi osjecaji smjesni...
ne znam sta da odlucim. zelim da mi 'm' ostane bar prijatelj, ali po njegovom odluka je na meni.
a Bebe...sta sa njim...oboje se plasimo da ce medu nama stvari ostati po starom, a nijedno to ne zelimo...i onda se opet pitam...
KAKO DALJE???
Post je objavljen 12.08.2005. u 19:18 sati.