subota, 20.08.2005.
volio sam te...i volim te...
tako pocinje razgovor...pitam se cemu vodi ovaj put?
pokusavanju da razjasnimo nesto??? jos jednoj vise svadi???
umorna sam...tesko mi je da slusam a kamoli da pricam...
privijam se uz tebe i zmurim...
mozda ce tako sve ovo nestati.
nastavljas pricati kako mnogo ti znacim.
kako si lud sto mi to nikada nisi prije rekao.
govoris kako si mi kupio poklon u Bosni-pitam te koja je knjiga, a ti se smijes.
nije knjiga odgovaras i grlis me.
nastavljas kako si planirao da idemo u Lake Geneva jedan vikend uskoro na par dana i da bi mi ga dao tamo...dugo smo skupa...nema potrebe da mi ga ne das...on drzi sva znacenja tvojih osjecaja.
bez ijedne rijeci.
ne zelim ni pomisliti sta je, mada znam.
nevjerovatno.
govorim ti da sutis-da ne zelim znati.
do sada bi mogli imati jednu 'beautiful baby' da smo oboje bili 'pametni'.
pitas me sta zelim dalje. odluka je na meni. ne zelim nista.
zelim da sve se ovo izbrise. da tvoje rijeci ljubavi nikada nisu izrecene.
da nastavis biti onako hladan kao sto si bio do sada.
a ipak uzivam u ovome, u pravu si.
mislis da sam drska prema tebi zato sto si rekao koliko ti znacim.
ne, drska sam jer se toga plasim...
da li zelim provesti cijeli zivot pored tebe?
razbijam mozak ali ne dolazim ni do bilo kakvog zakljucka.
financially, my life with you would be heaven,
emotionally, it would be hell.
neznam...ali umorna sam od svega...
od razgovaranja, od odluka, od slusanja,
od greski i od pokusaja...
predajem se pa neka se desi sta desi...
vise mi je svejedno...pa makar te izgubila i zauvijek.
ali ipak kad malo vise razmislim...
kako izgubitit ono sto nikada nisi imao?
- 19:38 -
