srijeda, 03.08.2005.
jos par dana...
i onda se vracas...mjesec dana...bez tebe...i bilo je lahko...
sa osmjehom svacam da i ako prekinemo, ovaj put cu biti ok...
nece biti bolnice...nece biti rezanja ruku...necu traziti bezbroj
ludih nacina da te natjeram da ostanes...da sakrijem bol...jer ovaj put nece boljeti...
Prosla sam preko toga...shvacam...razgovarali smo bezbroj puta telefonom...
ponijeo si cell...pitas sto sam nervozna...govoris 'keep dreaming' kad ti govorim za 'surprise'
ali taj san sam ugasila vec odavno...
Ne, ne zelim te vise...ne na taj nacin...ali nedostajao si mi...
nedostajalo mi je tvoje prisustvo...Trebala sam ti pisati cesce...
Kad sam bila i malo sretnija nego sada...a pitam se sta mi je...
Mozda ne zelim da se vratis...sa ovom daljinom medu nama se nekako osjecam sigurnija...
Ne pitaj me zasto...ne znam...
Mozda zato sto ne moram razmisljati kad te moram nazvati i u koliko sati moram biti kuci...jer ti to zelis...mogu spavati iskljucenog telefona bez icijih optuzki....da sam sa nekim drugim...
a samo radim...dva posla...i umorna trazim krevet onih par sati da odspavam...
osjecam se ok...osim nervoze na pojedine dane....malo sam i previse smrsala...
95lb...obecajem da cu ici kupiti noni juice...ali nemam vremena...ili mi je bar to izgovor neke vrste...
gledam se u ogledalo i vise ne prepoznajem osobu koju vidim tu...samo su oci jos uvijek iste...
pune sjete...i mnostvo stvari izgubljeno u njima...a ostalo....samo kosti...prekrivene tankim slojem koze...i ponegdje kao mesom...
isla sam doktoru...ali kaze nalazi su u redu...pita me da li sam depresivna...pitam je zar bi trebala biti...ali nisam...samo...ne znam ni sama....
ali bit ce bolje...kao sto je i do sada....
VRACAS SE...
to je trebao da bude sastav ovog bloga....
ali rijeci se uvijek prevedu na nesto sesnaesto...
navika...sta ces....
bas kao sto si i ti....
- 17:48 -
