31.07.2006., ponedjeljak
Što se danas kuha u loncu za debile
 Eeeee, ljudi moji, ljudi. Ts, ts. Mnogo će još vremena proći, a možda i nikada neće doći taj trenutak kada će razum i prosvjećenost napokon i u većini pobijediti slijepi praznovjerni vjerski i drugi primitivizam, a stručne i opće enciklopedije biti važnije od raznih Biblija, Kurana, Talmuda i ostalih bajki za četverogodišnjake. U međuvremenu, malo ću se nasmijati, zajedno s mačkom koju muče probavne smetnje zbog «no name» hrane za mačke, i pokazati kakvim nam oglasima žele neke babe koje vide i ostali mlatimudani pomoći da dođemo do prilično skupog rješenja za ljubavne i ostale probleme. Izvor naravno nije neki znanstveni časopis nego «Arena». Slušaj vamo, jer ako ti crni mačor prepreći put, a ti nisi tražio savet vidovnjaka, najebo si! Baka Nada (moć od Boga već 36 godina) Čuje tvoj glas i vidi tvoju sudbinu, i gleda u francuski tarot, bacanje kostiju od pileta, gledanje u kamenčiće. Dok te čujem znam sve o tebi. Indiciraju li njemački, švicarski i austrijski brojevi telefona pokraj oglasa na gluplju i praznovjerniju naciju u dijaspori ili su euri i franci draži od kune (ili dinara)? Već 30 godina BELI MAG Fatima & Vesna Već po vašem glasu vidimo vaše ljubavne i financijske probleme i otklanjamo crnu magiju. Izrada talismana, amajlija i zaštita. Većina ovih oglasa potiče iz susjednih nam država, a Arena se, koliko mi se čini dobro prodaje vani, pa nije bitno piše li srpski, bosanski ili hrvatski, bitno je da ako imamo hripav glas, da će nam Fatima & Vesna u grlu pronaći višednevni zeleni hračak. Gledanje u karte i grah Baka Amelija Imaš li bračnih problema? Da li je tvoja ljubavna veza u krizi? Nerazumijete tvoja okolina? Ja imam uvijek vremena za tebe. Psiho savijete dajem uspiješno već 30 god. Da se nešto dogovorimo, gledati u karte i grah nije ništa blesavije od gledanja u križ (pritom ne mislim na oftalmološki problem). Obratite pažnju na iznimnu pismenost ovih baba koje su umjesto u školi svoje znanje skupljale u kazinu i vrtu. Koga ovo ne obori s nogu i ne natjera da sazna koji pršljen u kičmenom stubu dugouhog protopitona škripa dok je vani plus trinaest i mjestimično maglovito, taj je pizda i hladnokrvni Inuit: Što baba Vida kaže, 100 posto ne laže Ako je u pitanju posao, novac, zdravlje, ljubav, brak. Kako doći do svoje sreće. Astrološka analiza karme. Ovo posljednje zamijenimo s jednim testom inteligencije i jednostavno ćemo saznati koliko nam je karma loša, odnosno koliko smo debili. Rezultat će biti dvoznamenkasti i kretat će se u rasponu od 30 do 70. Nema više smisla navoditi te silne idiotizme, nego ću sažeti gdje se kreće današnja ezoterijsko-astrološko-vidovnjačka industrija. Danas su u modi «Babe» s tradicionalnim imenima, čak možda imenima koje imaju okus romskih – Darinka, Nada, Sara, Vida, Zora i tako dalje i tako dalje. U modi su također i alternativna savjetovališta, tarot telefonske linije, vidovnjačke ustanove do kojih se ne može doprijeti fizičkim putem već samo telefonskim, a iza slušalice kao i iza hot-linea, ne sjedi stara debela vještica s maramom i kilom zlata na sebi, nego neka studentica promukla glasa ili čak mnogi vokalno feminizirani momak. U modi su i alternativne, narodne tehnike bajanja u kojima se upotrebljavaju grah, kamenčići, pileće kosti, svinjska rebarca i pužni šarafi. Dlanovi, viskovi i kave su aut… Issse, zaboravio sam staviti prst u nos i sada, nakon što sam kihnuo, niz staklo monitora klizi jedna zelena okamina. Da vidimo što baba Vida kaže… ...baba Vida spava... ...ko zaklana. |
- 21:04 - Komentari (8) - Isprintaj - #
30.07.2006., nedjelja
bez komentara
 |
- 20:13 - Komentari (8) - Isprintaj - #
27.07.2006., četvrtak
E da mi je puška...
|
Ne znam što je gore, imati gliste u debelom crijevu ili mlado od mačke, ludo od rođenja, s pun kurac volje za skakati po glavi stanovnika jednosobnog stana. To krzneno, oštrokandžasto slinavo živinče koje se glasa s mjau-mjau otjerat će me na satove izbavljenja od samouništenja visokokaloričnim plamenom. To šarano čudovište, paklena zmija koja vidi u mraku i zna kako zariti rožnate noževe u nogu jednog prosječno neurotičnog radnika na crno, za male pare, spava po cio dan, a kad se spusti prva invertirana svijetla zraka, tj. mrak, kreće u krvavi pohod na onih preostalih šačicu nerva koji se još drže za citoplazmu, a sve izglednije je da će otići u grob, a da nisu upoznali svoju živčanu unučad.  To sivo-smeđe mjaukavo đubre sred najtvrđeg sna koji se može stvrdnuti u ovim užarenim kontrastima dana (čitaj: toplim noćima), skoči na krevet i počinje svoj prijetvorni ples tako što mi svojom glavom pokušava otrgnuti moju koja je za sto njegovih glava veća, a onda u svoj nemoći uzaludnog pokušaja sakaćenja jednog patnika koji ima Celeron II na 566 i nešto radne memorije pa ne može ni izoštriti sliku, stane grickati ušnu resicu jadnika kojem je odavno istekao rok putovnice pa ne može putovati Ryan Airom u London za dvadesetak eura, i onda se ta sudbinski zacrnjena spodoba umisli pa sanja da mu u uho gura jezik nitko drugi doli Anđelina Đoli sve dok dlakavi Kerber ne pokuša odgristi uho ovog stvorenja punog izjedenih govana i očaja koji se može mjeriti sa zbrojem očaja Sizifa, Prometeja i mladog Werthera, jebo ga Goethe u šulju. Ali bog je velik, barem onoliko koliko je potrebno da s tla bere jabuke, no pustimo ga neka smiono vodi svoju poljoprivrednu zadrugu, a ovo će se neispavano biće iscrpljeno cijelonoćnim borbama protiv životinjskog zlotvora, osloniti na vlastite snage te je: brzinom od pet mahova zamahnuo, šakom zgrabio strašilo za truplo i katapultirao rođaka jednog leoparda ravno kroz otvorena vrata na balkon gdje se žrtva od straha kasnije posrala u lavor. Ili to možda nije bilo od straha već zbog toga što je ova božja humana glista stavila kutiju s pijeskom podno postolja one sprave za sušiti veš što je spriječilo mačku da se kad sere svine u visoki luk jer tako napinje guzne mišiće ne bi li se posrala te se prokleti noćobdija posrao u lavor u koji sam trebao ujutro ubaciti veš iz vešmašine pošto je bolje svaki posao odgoditi za sutra, ako već nije toliko hitno da je pitanje života i smrti veselija verzija budućih stravičnih prizora. O Manitu, kako mačje govno smrdi, pogotovo po ovoj vrelini, to nije za balegare, a kamoli za ljude. Prestala je moja dugogodišnja indiferencija prema mačkama. Od ovih trenutaka MRZIM IH. |
- 21:36 - Komentari (24) - Isprintaj - #
25.07.2006., utorak
DogMa (PasMater)
|
Napokon da nađem vremena za pisanje kojeg nemam jer se je lakše izležavati ko krmača nakon obilja napoja, no mućnuti glavom i nešto smisleno napisati. Budući da ne mogu dobiti godišnji ovo ljeto, poduzet ću nekoliko jebenih izleta diljem naše domovine kako bih se uvjerio odišu li još ljudi zanimljivošću ili su postali zapadno-balkanske šupčine.  U petak sam u društvu dva strašna lika (iVAN i sUPERSALE) zapalio za Dramalj pokraj Crikvenice gdje smo brzinski smočili jaja zbog preventive jer ako ne smočite jaja nakon paklenog puta, u opasnosti ste da izdrkate jaje na oko. Prvi dodir s morem za mene je uvijek kao prvi dodir s toplinom pičke. I tako dalje, i tako dalje.Nakon što smo se nažderali ogromnih sendviča, krenusmo za Svetvinčenat pogledati pičondere kako plešu moderne plesove. Ovo renesansno mjesto naprosto me preplavilo emocijama. Alkoholnim. No i sad sam zadivljen ljepotom i pitomošću ovog gradića. U stvari, da skratim, ples Izraelaca vidjeli nismo, ali smo vidjeli litru Štoka i ne znam koliko piva i zalegli podno filmske utvrde Grimiani gdje smo se ujutro probudili, a zajedno s nama probudilo se i selo tako da ovo nije ni bitno pa smo otišli u Pulu točat noge i jaja, a tamo meduza ko za dan republike mekušaca, što se odrazilo na promjenu boje kože i nezamislivo pičkaranje. Kako to peče, ja vam mogu predočiti otprilike, ali Supersale vam može ispričati triler jer da mu se ona fleka pojavila na dupetu, a ne na nadlaktici, mogao bi raditi kao semafor na autocesti. Trla baba lan da joj prođe dan. Da ne bi ovaj izlet ipak bio zapis prosječnog pijančevanja na obali mora pobrinuli su se ljudi koji su na rtu Kamenjak napravili trščani kompleks boksova zvan Safari, gdje je na podu razastrta slama, stolovi i stolice su načinjeni od grubo ispiljenih panjeva i debla, a za debeli hlad pobrinuli su se borovi i gusto posađeni bambusi. Tu je još i nekoliko ljuljački, oni mali konjići na federe, mali ringišpil i «hrčak», ogromni cjevasti kotač u kojem možeš neposredno vidjeti kako se osjeća hrčak u kavezu i zašto se želi ubiti hodajući na mjestu. Koja lucidnda ideja izvodiva s malo para, a učinak je zaista upečatljiv.  Prava džćungla, ti jarca. Blah, blah, blah. I onda navečer još jedna sitna pijanka, malo kulturnog uzdizanja po Puli, trač, trač, srač, srač. Na povratku nas ustopale dvije Francuskinje od kojih jedna volontira u Zagrebu… njišt, pih, srač, preser-preser, žmapel Sisa, ši sed Ti-ti na francuskom, ma idi u ku'ac, a inače dejr nejm ar Sarah und Camille, Ide jedna kamila Ide druga kamila Ide cijeli karavan U zAdar, iAdera, crkva Sv. Donata i te spike. Update Pička Stare Babe  Obožavam hodati gol i biti gol, ali u krugu svoje osame ili u krugu svoje najmilije, a pokazivati drugima svoje organe koji ponekad znaju izgledati staro, naborano, smežurano, degutantno je i odvratno i za svaku osudu. Mislim, jel' nije dosta što se po plažama šeću celulitni rezervoari u tangama i nosačice opečenih tikvetina, već me u oči mora bosti i ocvala pička iz paleozoika u čijim se krošnjama nalaze jednostanične životinje.Živjeli nudisti u kampovima, a ovakve babe čije kosmate pičke moraju gledati djeca i odrasli željni jedre ljepote, neživile! |
- 19:49 - Komentari (15) - Isprintaj - #
18.07.2006., utorak
Ženski rode, upozorenje za tvoje dobro
|
Želim ženama dati jedan koristan savjet: Kada u blizini vašeg muškarca prdnete glasno, misleći da je to dio vaše intime kojeg želite prikloniti fondu sveukupne intime veze između vas i partnera, potpisali ste sebi smrtnu presudu ili u najboljem slučaju, sjebali ste si dišne putove. Muškarac, uvidjevši nakon vašeg prrrrrrrrr! da su sva ona suzdržavanja, napetosti, svođenja gromoglasnog pražnjena na najmanju moguću mjeru, koliko to mišići rektuma dozvoljavaju, bila bespotrebna, doživjet će katarzu i nemilice, istog trena, otpočeti ratnički pjev metana i urnebesnih spojeva tako glasan i tako snažan da ćete zažaliti što ste ikada pustili tih nekoliko kubika prdca u svijet umjesto da ste ga zgurali negdje, što ja znam gdje, u područje ovarija možda. Tim jednim pokazivanjem odanosti vašem partneru život će vam postati pakao, a oblaci muškog plina zloslutno će se nadvijati nad vama prijeteći da će se pretvoriti u plamene jezičce poput onih kojima crkvenjaci plaše malu i veliku djecu ako ne budu dobra ili ako ne uplate crkvenu daću. Proklinjat ćete dan kad ste pokušali odsvirati jalovu himnu emancipacije i jednakosti između rodova, a i bit ćete prokleti od strane tapeta koje su do tog dana i trenutka još kako-tako šturim tragovima lijepila držale se za zidove, a sada su svinute u zagarene svitke, nagrižene kiselim spojevima i strukturno uništene razarajućim molekulama. Zapamtite jedno: NIKAD, ali N-I-K-A-D, slovo po slovo, ne dopustite da iz vašeg dupeta izleti nota, pa bila ona i prosvjedna. Istog će vam se trena ta ista osminka, u najidealnijim uvjetima polovinka, odbiti, ne u glavu, nego u bitak, i vas, otpuhnutu snagom jedne hidrogenske bombe, više neće biti. Možda će se prah vašeg postojanja skupiti na neku crvotočnu škovaceru u nekom bezvremenskom kontinuumu negdje gdje još ne postoji ni prošlost ni budućnost, a možda od vas neće ostati dovoljno materije ni da se sklepa jedan kvark. Molim vas. Ne prdite pred nama muškarcima. To je samo zeleno svijetlo da vam neodložno zagorčimo život. |
- 20:45 - Komentari (54) - Isprintaj - #
17.07.2006., ponedjeljak
Pixiesi ili kako starci praše buhe
- 08:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #
16.07.2006., nedjelja
Harms i Ja Dva
|
Depra Rodio se u seocetu pokraj Muća i od prvog dana krenuo je s dernjavom koja zaglušuje, a onda je jednog dana upoznao Vesnu i od tog trenutka činilo mu se da je nekako u zadnje vrijeme tih. Bad Mladost Rebels Mislav navija za NK Mladost još od kada je ovaj klub bio u kvalifikacijama za drugu ligu. Na zidovima mu vise zastave, a na retrovizoru zastavica. Jednog ljeta NK Mladost ispala je iz prve županijske, a Mislav je postao otac. Zastave još uvijek vise na zidovima, na retrovizoru zastavica, a na gumnu on. Napredak Poduzetnik Ivan Sačer postao je čak za 32 koeficijenta pametniji od kada je zaposlio prvog radnika i kupio novo vozilo za dostavu. Mač Uzeo je tipkovnicu pod prste, zašiljio dijakritike i stao pljuvati po blogerskoj književnosti. Kad je stavio točku iza posljednje imenice, primijeti da mu se niz čelo cijedi slina. |
- 12:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #
15.07.2006., subota
Harms i Ja
|
Harms i Ja I tak, idem ja ulicom i naiđem na neosedlana konja. Rekoh mu da stane. On stane i zarže ta što hoću, zašto ga zaustavljam u ovo gluho doba za zvukove. Ajde konjo, ne ljuti se, ispričat ću ti jednu priču koju mi je davno ispričao Daniil Harms, a njemu Gogolj, a ovome neki stari čiča kojem je dugačka sijeda brada vijorila na vjetru kad je bilo nevrijeme, a kada nije onda je na račun sile teže visjela ravno skoro do koljena. Ne, stvarno, Harms se svojski potrudio da me uputi u tajne svojeg zanata. Kraj. Pisac Bio jednom jedan pisac koji je pisao kratke priče u kojima su često gostovale poznate osobe kako bi čitatelj pomislio da su pisac i slavni likovi u nekom prijateljskom odnosu ili čak bratskom, na Ti. Oprost na kvadrat Gospodin vlč. Bartol probudio se iz sna bez snova, nazuo kožne papuče, izmolio tri Očenaša i tri Zdravo Marije, prisjetio se udovice koju je jučer nagovarao na blud, sjeo u automobil i posjetio župnika vlč. Antuna kako bi se uzajamno ispovjedili i dali jedan drugom oprost. Sve ostaje u obitelji, a ideja je, čini mi se, Thackeray Williamova. Sutra U nedjelju je otišao na koncert Pixiesa noseći žuljeve na mozgu od neprestanog ponavljanja «Jedva čekam, jedva čekam». Pretežno sunčano uz malo nižu temperaturu zraka. Vjetar povremeno umjeren sjeverni i sjeveroistočni. |
- 21:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #
14.07.2006., petak
The Pušing Kurcones
|
Nakon silnih peripetija, jedan od najvećih rocknroll sastava svih vremena The Rolling Stones, napušio se pojedinačno, grupno, sporadično i neprestano debelih kuraca iz zemlje Kurčelije. Napokon je započeta turneja ovih nadroksanih trupala i to u zemlji bespotrebne vike, mafije, kukavica i potomaka slavnih Rimljana, Italiji koja je na žalost autora ovih redaka osvojila svjetsko prvenstvo u nogometu i nastavila tradiciju osvajanja svjetskih prvenstava među kojima je njima najpopularnije i nekako im najviše leži Svjetsko prvenstvo u predaji. Žive lešine rock glazbe na žalost glazbenih nostalgičara nisu posjetile Hrvatsku, no neka fanatici ne budu razočarani, ovi materijalisti u svoju turneju neće uključiti ni jednu siromašnu zemlju. Ja im želim još barem jedan koncert kako bi možda nekog od njih snašlo overdoziranje. Proklete ispijene đankoze. Izrael napao Libanon. Nakon polustoljetnog ugnjetavanja Palestinaca, na red je došao i, spram ostalih susjeda, mali Libanon. Sklon generaliziranju ustvrdit ću da su Izraelci proklete šupčine i nimalo različiti od svojih militantnih neprijatelja. Ako me netko pokuša proglasiti antisemitom, jer su Židovi osjetljivi na ime svoje kao što je nevina tratinčica osjetljiva na gusjenicu JCB-a, uzvratit ću mu popušikurčnim komplimentom. |
- 08:43 - Komentari (10) - Isprintaj - #
10.07.2006., ponedjeljak
Still life with skull
 Fotografija često govoriš štone ako mis….tok! Tok! Po glavi svojoj udario sam kao po stolu, za sreću, i onda se odjednom sve posložilo uključujući i govor.Oduvijek sam bio fasciniran crno-bijelim fotografijama iz pretprošlog stoljeća, a bio bih vjerojatno fasciniran i onima od prije da su postojale. Ovako se prepuštam, nadam se preciznoj ruci slikara i pisaca ili povjesničara i njihovoj volji za objektivnosti, i prema tome zamišljam svijet i njegove molekule kakve su bile prije devetnaestog stoljeća. A onda je jednog ne baš digitalno opremljenog dana na svijet došla fotografija. Da sad ne iznosim činjenice o nastanku fotografija, iznijet ću veš (dvije plahte, bijele čarape za posebne prigode i kuhinjsku kariranu krpu) na balkon i najvjerojatnije, kažem najvjerojatnije, prdnuti gromovito jer sam se najeo nektarina, sladoleda, šnicli od soje, popio mlijeko, kavu, sok i netom prije no što sam krenuo u žderačinu, pojeo dvije jabuke. Od toga se, vjerujte mi jako zdravo prdi. Od takve hrane stjenke ošupčja vrlo jedro trepere, a poneki bariton-bas zavidi na tonu kojeg smo proizveli. Olakšanje koje nastane nakon metanskog egzodusa iz debelog crijeva obrnuto je proporcionalno zapremini pipete u kojoj se nalazi krv s povećanim brojem trombocita. Ova fotka koju s oduševljenjem predstavljam rezultat je umjetnički pomaknutog uma doktora L. Julesa Duboscq-Soleila čiji rad smo imali prilike sresti u prijašnjim postovima časopisa Tarzan. O čemu se radi? O svemircu, najvjerojatnije Urancu kojeg je preplašila lubanja u rukama Hamleta i nakon čega je ovaj otegnuo pipce, najeo se pijeska iz pješčanog sata i pritom s kiselinom u sastavu grimase promrsio «O Gee, ne silazi s križa, stižu turisti s Urana» ili "O Gee, ne silazi, pojest će te debeli kler, zajedno s čavlima". |
- 20:53 - Komentari (16) - Isprintaj - #
09.07.2006., nedjelja
Buđenje
 Gospodin Miroslav ustao je rano u jutro po kišnom vremenu meteorologa magistra Željka Račića, a u šest sati po centralnoeuropskom vremenu. Jutro je bilo vedro i sunčano, ptice su pojile, a zeleno lišće živjelo u utopističkom prirodnom okruženju. Sjeo je na rub kreveta, nazuo svoje karirane šlape, počešao prostor između testisa i bedara, podigao gornju usnu dotaknuvši brkovima vrh nosa i počešao se po desnoj polutki tjemena. Misli su mu, naravno, još uvijek bile smetene i maglovite, a pogled krmeljiv i, jednako kao i misli, maglovit. Zijevnuo je napola zbog potrebe, a napola zbog navike, ugurao kažiprst lijeve ruke u uho iako je bio dešnjak, i koristeći kao oslonac za polugu dio ušne resice koja napola prekriva ušnu šupljinu, čvrsto protresao unutrašnjost uha, skupivši, za jednog čovjeka, normalnu količinu cerumena. Izvadi kažiprst iz uha, uputi prema njemu pogled s naznakom «procjena i kalkulacija», namrštivši pritom čelo, spustivši obrve i skupivši usne kao da otkriva ime proizvođača sićušnog zupčanika na ručnom satu, a zatim noktom palca desne ruke sakupi sav žuti materijal u jednu hrpu i obriše ga o gače. Vračajući ruku u normalan položaj koji čovjeku nameće sila teže, polusvijesno se sjeti da ga svrbe leđa u području bubrega i zagrebe površinu bljedolike kože zijevajući pritom kao da želi progutati pročelje stambene zgrade zajedno s tri bespravno sagrađene limene garaže. Nakon što je zadovoljio nerve koji su ga tjerali da se posvrbi, zaobiđe uobičajenu mehaniku vraćanja ruku u gravitacijski položaj, skupi ramena unatrag, prema kičmenom stubu, izravna ruke natežući ispod debele kože duboko sakrivene vene, i zajedno s njima istegne sve ručne mišiće, ostale žile i kapilare, te svu koštanu materiju u laktu, a zatim podigne ruke kao da će se lijeno predati domobranima, lakat lijeve ruke zabaci prema natrag spustivši ga u razinu osmog rebra dok je desni podignuo u razinu ramena, i stisnutom šakom desne ruke počeše se iza uha, praveći grimase kao da mu prilično veliki broj sunčevih zraka ulazi u zjenicu desnog oka. A onda stisne trbušne mišiće, lagano podigne dupe, oslanjajući se na šake obje ruke, uprijevši ih o krevet i gromovito prdne. Iako je prerano za smijanje jer se misli još uvijek prelamaju jedna preko druge ili se isprepliću pa je ono što bi preko dana bilo trezveno razmišljanje sada nešto između sna i rada motocikla Jave bez ispušne cijevi, a kutci usana čvrsto su slijepljeni sasušenom slinom, prdež ga natjera da razvuče osmijeh skoro od uha do uha, a što mu ipak ne dozvoljavaju plastični, kruti ostaci noćnog sliva ptijalina iz usne šupljine. Jutarnji prdac božanstvena je melodija za uho, a rajski miomiris za nos. Progunđavši nekoliko hvalospjeva o kakvoći i količini prdca, naglo spusti dupe na krevet, dignuvši u zrak onih nekoliko preživjelih grinja, i počeše oba koljena. Kada ga je prije osamnaest godina učiteljica upitala što bi htio biti, on je s neizmjerno ogromnim dječačkim osmijehom na ponositom licu, kao iz topa izrecitirao: pisac, političar, doktor, novinar, nastavnik, velečasni, inženjer i strojovođa. Miroslav je postao to, ne sve, ali nešto. Podrignuo je duboko i snažno, tako glasno da se probudio susjed, doktor Jakelić, koji mu je osvetnički uzvratio prdežom jačine 132 decibela i pH faktorom krajnjih vrijednosti. Zgrada je bila u derutnom stanju. |
- 10:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #
08.07.2006., subota
Mitologija sranja
 Kako ono ide mit o Sizifu? On je kao bio neki šupak-tužibaba jer je tužakao Zeusa koji je oteo Azopovu kćer, a Zeus ga je nakon još par prijevara kaznio tako da mora vječno gurati kamen na vrh brda koji će se netom prije no što ga dogura do cilja, strovaliti niz padinu, u podnožje brda. Poenta koju sam htio predočiti vama, dragi premili, jest u tome da koji kurac?! Zašto je Sizif, a ne Miroslav bio dežurni prokazivač i alarmator otmice? Ima li to sad uopće veze s pedofilijom Sokrata? On bi i bez mita o Sizifu nanovo pokušao penetrirati. Ima li ovo smisla i veze ako se vratimo par tisuća godina u budućnost kad se u jednom malenom stanu, suočen s bukom bagera koji ispušta iritantne zvukove kad se kreće unazad, pisac ovih besmislica bori s oduševljenjem aforizmom poznatog poljskog nečeg, Jerzya Leca, a koji glasi: «Stvarajte mitove o sebi, i bogovi su tako počeli»? Naravno da ima. Sebevažni autor pokušava nametnuti onima koji čitaju tekstove ovlaš, preko kurca i sporadično, mišljenje da se ovdje radi o nečem pametnom, ali da još nije rođen čovjek koji će svojim znanjem, inteligencijom i pronicljivošću uspjeti između redaka i unutar konglomerata slova pronaći neku vanvremensku i za čovječanstvo, životno-smrtno upitnu, misao. On stvara mit o sebi kao o rododendronu koji je pokušao izvršiti nuždu iako su mu otpali svi listovi, a korijenje završilo u čaju prema preporuci šarlatana-nutricionista. On stvara i pritom obilno sere. Njegova se količina govana, stiješnjena, isprešana i osušena može upotrijebiti kao pogonsko gorivo u tisućama termoelektrana diljem Rusije i Monoglije. On sipa citate poput nekog učenog mudraca («Na pozornici postoje samo dvije ličnosti: onaj koji udara nogom po stražnjici i onaj koji te udarce prima. Publiku ne nasmijava onaj koji dijeli udarce nego onaj koji ih dobija», Georges Feydeu), i drži da je zbog toga mudar i pametan i da iz bačve pije svu pamet univerzuma. On čita Fadila Hadžića i Anatomiju smijeha. On je ponosan i njega je pišanje probudilo u šest sati. Svakog jutra ga pišanje budi u šest sati, a alarm mu zvoni u pola sedam tako da onaj najslađi san ne uspijeva odspavati zbog tvrdoće penisa kojeg je napeo urin. Tragikomično. Samoironično. Očno, prsno i leđno. On egzistira skoro dvije godine na Cool listi, a da mu je tematika bloga skroz neodrediva, neprimjenjiva, a ono što u skoro svakom tekstu nažvrlja nema niti smisla niti poruke. I onda se dosjeti kako se zasrano pisanje ne može svrstati u književnost, ali se može svrstati pod umjetnost. Umjetnost obmane mazanjem očiju drekom i onda to peče. Valjda. Ili samo smrdi. |
- 14:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #
05.07.2006., srijeda
Liv Tylerina rit
 Kad je Andrijagej, sin kretenskog kralja Tjestenina Minestrone i kraljice SlavkoPazi Metke, pobijedio na natjecanjima u šiljenju mrklog medvjeda u dupe, antenski kralj E-gej, gnjevan zbog poraza u mrčenju mrkih medvjeda, ubio je slavnog sina manje slavnog oca (čitaj: oba gejevi, kao i svi junaci ove priče iz zbirke Deset priča iz krčke pederine), a od njegovog uda dao je napraviti čarobnu duhačku sviralu. Uvidjevši zlo i naopako, čemer i nedostatak bliskog svog, kretenski kralj Tjestenina Minestrone pošalje protiv Antene velike prdolike smetnje i spriječi prijem RTL-ovih sranja te zatupljenost veću od 84 zarez 3 posto na što su se Antenjani upitali jel' on to njima želi zlo, naopako ili dobro i ispravno? Bez obzira na neobičnost ovog poteza, Antenjani se pokoriše i slaše mu svakih godinu dana sedam mladića, sedam hemoroidnih vjenčića i cca 600 kilograma prvoklasnog vazelina, koje je kretenski vladar prepuštao nemani Krnjem Kutnjaku koju mu rodiše žena SlavkoPazi Metka. Otac ove nemani bijaše Josolisica. Josolisica bio je, iovo nanovo i jopet pa na okret, žrtveni dar moćnog boga Posadimenakuraca kralju Tjestenini Minestrone povodom njegove svečane penetracije u medvjedića Teddya. Očaran Josoličinim nazalnim glasom i podužim sabljastim nosom Tjestenina Minestrone prevari Posadimenakurca i napravi gajde od Josolisice, a kao žrtvu izabra tvrdu kožu na peti. Uvrijeđeni Posadimenakurac smisli paklenu osvetu i učini da se za Tjestenina Minestroneovog izbivanja s Kretene u Josolisicu zaljubi Tjestenina Minestroneova žena SlavkoPazi Metka. Iz te nadasve i prilično bolesne i neobične ljubavi rodi se čudovište koje je imalo jedan zdrav korijen, izvađeni živac i karijesom izbrazdanu zubnu caklinu, a bogami i pulpu. Kad se Tjestenina Minestrone vratio s puta, baba li mu ljuta, ubije SlakvoPazi Metku jednim udarcem MirkoPazi Metka, a Krnjeg Kutnjaka ostavi na životu, ne lateći se, ipak, kliješta i smjesti ga pjevaču Aerosmitha među svih 126 zubi što ih je napravio slavni stomatolog i veterinar Dedal-jinski Dodaj. Antenske mladiće, hemoroidne vjenčiće i 600 kilograma prvoklasnog vazelina mogla je spasiti samo kitovska kurčina u usta pjevača Tylera, i zato je Polugej, E-gejev sin, odlučio nabildati svoju kiturinu kako bi začepio usta pjevaču Tayloru. Mjesecima je Polugej kurcem nosio kante pune vode pomogavši izgraditi piramide u Bosni, a ne bi li mu kurac udebljao se do promjera kitove kite, mesnatog hrasta kitnjaka, sve dok jednog dana ne ugleda Tylerovu kćer Liv Tyler i umjesto tati, njoj uvali pitona u ždrijelo, a ova mu, iznenađena i prestrašena odgrize glavić i upita ga ima li vatre da joj zapali cigaru. Što je dalje bilo, što se gejovima snilo, to ni sam Sokrat, Homer, a bogami ni kaptolska vlastela ne znahu, jebem li im snahu, što je oksimoron jer oni po nekom zakonu ne bi smjeli produživati vrstu te imati djecu, a samim tim ni snahe. |
- 19:40 - Komentari (10) - Isprintaj - #
02.07.2006., nedjelja
Zelena pupavka
|
Mislio sam pisati o koncertu kojem sam prisustvovao u srijedu u Spunk-u, ali stvar nije učinjena dok je bila «vruća» i sad je odlutalo sve ono što sam naumio reći veleštovanom auditoriju pa ću napraviti kratak osvrt. Grupa Orphan Society, kažu da sviraju samoubojstveni rock, iznimno duhoviti JimMorrison-like vokal (ako se varam, sutra idem na ispovijed i dat ću prilog za novi A8 vlč. Leopoldu) zabavljač i gitarist, Orphan G (kojeg sam imao prilike sresti u više navrata i biti svjedok njegove lucidnosti i duhovitosti) i ostali, pjevaju više na hrvatskom no na engleskom što je zaista pohvalno jer jebo jezik koji ne razumijem i jebo visoke, inozemne ciljeve, kad je hrvatska scena dovoljan izazov s obzirom na gomilu idiota, idiotkinja i idiotarija koje nam okupiraju glazbeni prostor te narod kojem je lakše pustiti masu koju nazivaju mozgom da pase na livadi drečne djeteline, no napregnuti svih jednu vijugu kako bi shvatili što je vrijedno, a što nije. Nakon prekjučerašnje alkoholne havarije, vijugavih putešestvija i vratolomnog plesa u Moćvari u kojem se autor ovih redaka previjao uz ritmove ne znam čega, poput betonske bandere u kolovozu kad se ne naslućuje čak ni prdac vjetra, veliki, grejtest, govnorad, šitmejker, odlučio se baciti u zagrebačku oazu, pandan Jadranskom moru i otplivati kojih pedesetak metara ne bi li izliječio pivom zatrovanu krvcu. Mislim, jebo kupanje kad je vani oblačno, pa smo se Ja (budući da je moj prijedlog, stavljam se na prvo mjesto) i prijatelji zaputili gore, na Medvednicu, kako bi prirodnom, čistozračnom seansom izbacili nečastivog iz krvi. Naum je uspio. Prvi put sam bio gore na Sljemenu i oduševljen sam. Pa to je tu pod dlakama iz nosa, lako dosežno, a uopće nema gužve i uopće nemaš osjećaj da je par kilometara dalje iznimno urbani drekograd. Pogled koji puca odozgo seže tamo do tko zna koje li je to selo ili grad ili što li već, a Zagreb izgleda poput zaseoka pokraj lijenog potočića kojem je dovoljna i prazna boca motornog ulja da ga zagadi. Ako ste pomislili da sam i mamuran spreman na motoričku muku, onda ste se grdno zajebali. Onako sjeban ne bih se mogao popeti ni uz Venerin brijeg, a kamoli na Sljeme. Dobra stara mehanizacija s Fiat Unom na čelu i Supersaletom posred čela. Ništa, idem nastaviti čitati Houellebecqove Elementarne čestice i pitati se jesam li ja glup ili je ova knjiga osrednje sranje. |
- 12:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #
01.07.2006., subota
muj bijen
|
ja bih napisao nešto, ali imam onu kočnicu koja koči normalan razvoj mladeži, odnosno, što da kažem, a da ne izgleda da sam bio jučer pijan kao flaša od rakije koju su švercali roditelji iz Pančeva svom sinu vojniku. Razumite me, nije lako. došlo doba, u oku suza sja rastaje se moja generacija svima nam je žao žao oči govore živeli smo svi za jednog a jedan za sve |
- 10:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
