08.07.2006., subota
Mitologija sranja
 Kako ono ide mit o Sizifu? On je kao bio neki šupak-tužibaba jer je tužakao Zeusa koji je oteo Azopovu kćer, a Zeus ga je nakon još par prijevara kaznio tako da mora vječno gurati kamen na vrh brda koji će se netom prije no što ga dogura do cilja, strovaliti niz padinu, u podnožje brda. Poenta koju sam htio predočiti vama, dragi premili, jest u tome da koji kurac?! Zašto je Sizif, a ne Miroslav bio dežurni prokazivač i alarmator otmice? Ima li to sad uopće veze s pedofilijom Sokrata? On bi i bez mita o Sizifu nanovo pokušao penetrirati. Ima li ovo smisla i veze ako se vratimo par tisuća godina u budućnost kad se u jednom malenom stanu, suočen s bukom bagera koji ispušta iritantne zvukove kad se kreće unazad, pisac ovih besmislica bori s oduševljenjem aforizmom poznatog poljskog nečeg, Jerzya Leca, a koji glasi: «Stvarajte mitove o sebi, i bogovi su tako počeli»? Naravno da ima. Sebevažni autor pokušava nametnuti onima koji čitaju tekstove ovlaš, preko kurca i sporadično, mišljenje da se ovdje radi o nečem pametnom, ali da još nije rođen čovjek koji će svojim znanjem, inteligencijom i pronicljivošću uspjeti između redaka i unutar konglomerata slova pronaći neku vanvremensku i za čovječanstvo, životno-smrtno upitnu, misao. On stvara mit o sebi kao o rododendronu koji je pokušao izvršiti nuždu iako su mu otpali svi listovi, a korijenje završilo u čaju prema preporuci šarlatana-nutricionista. On stvara i pritom obilno sere. Njegova se količina govana, stiješnjena, isprešana i osušena može upotrijebiti kao pogonsko gorivo u tisućama termoelektrana diljem Rusije i Monoglije. On sipa citate poput nekog učenog mudraca («Na pozornici postoje samo dvije ličnosti: onaj koji udara nogom po stražnjici i onaj koji te udarce prima. Publiku ne nasmijava onaj koji dijeli udarce nego onaj koji ih dobija», Georges Feydeu), i drži da je zbog toga mudar i pametan i da iz bačve pije svu pamet univerzuma. On čita Fadila Hadžića i Anatomiju smijeha. On je ponosan i njega je pišanje probudilo u šest sati. Svakog jutra ga pišanje budi u šest sati, a alarm mu zvoni u pola sedam tako da onaj najslađi san ne uspijeva odspavati zbog tvrdoće penisa kojeg je napeo urin. Tragikomično. Samoironično. Očno, prsno i leđno. On egzistira skoro dvije godine na Cool listi, a da mu je tematika bloga skroz neodrediva, neprimjenjiva, a ono što u skoro svakom tekstu nažvrlja nema niti smisla niti poruke. I onda se dosjeti kako se zasrano pisanje ne može svrstati u književnost, ali se može svrstati pod umjetnost. Umjetnost obmane mazanjem očiju drekom i onda to peče. Valjda. Ili samo smrdi. |
- 14:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
