27.06.2006., utorak
Ime PICOKA dovijeka nosili!
 Stoljećima su Turci sklapali svoje sanitarije podno velikih gradova Europe ne bi li tamo neki Hans zvao se Mahmut. Neke su zauzeli, opustošili, stanovništvo nabili na kolčeve, žene silovali, a djecu poturčili, međutim, kad su došli do đurđevačke utvrde, nabili su si krvničke kolčeve u dupe i takvi se ukočeni povukli tamo gdje su mogli na miru ispijati tursku kavu. Mnogi đurđevački junak popišao se sa zidina Starog grada na svilene turbane dok su pušioničari klatili svoju ranjenu dupad nazad na istok. Iako je najezda nemilosrdnih pušikarića od početka slutila na još jednu blickrig smrt na putu prema zapadnoeuropskim šupcima, iako je «wasserburg» bio opsjedan i napadan mnogobrojnom vojskom, a glad se nadvila nad šačicom podravskih nesretnika, moji su preci smogli snage i odbili silnog Ulama-bega koji je iz pravca Požege nastojao obaviti nuždu usred močvarnog dijela Podravine. Povijest kaže: Godine 1552. Virovitica je 2. kolovoza predana Ulama-begu. Slijedi brzi napad prema Zapadu, ali Ulama-beg ne uspjeva osvojiti Prodavić (utvrdu u Virju), 8. kolovoza u velikom jurišu napada Đurđevac. U brzoj i krvavoj opsadi pogiba nekoliko turskih aga, a Ulama-beg se povukao. Spomenuti Ulama-beg s dobro opremeljenom vojskom brzo se povlači prema Kraljevoj Velikoj i Gradiški, preko Dubrave i Čazme zato što mu Petar Erdödy i knez Juraj Frankapan Slunjski dolaze niz Savu. Ulama-beg pokušava im doći iza leđa. Hrvatska vojska spalila je Gradišku i Kraljevu Veliku. Brzina ovog taktičkog manevra Ulama-bega stvorila je među braniteljima đurđevačke utvrde legendu o lukavstvu i pečenom picoku, što je bilo donekle logično objašnjenje za iznenadno povlačenje turske vojske (Wikipedia) Je li u pitanju lukavstvo na kojem je sazdana legenda o Picokima, a riječ je o posljednjem pijetlu kojeg su ispalili iz topa kako bi Turcima dali do znanja da u utvrdi hrane ima u izobilju, ili su Đurđevčani stvarno razbili turske horde, nije važno. Važno je da neprijateljska zastava nikada nije zavijorila na bedemima Starog grada, a još je važnija kletva kojom nas je napušeni Ulama-beg, prije no što je podvio rep i pobjegao od ljutog kaurina, prokleo: "A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će PICOKI!" Ti Turci su malo glupi, zar ne? |
- 18:47 - Komentari (18) - Isprintaj - #
26.06.2006., ponedjeljak
pozor, pozor, uletio zmaj kroz prozor
|
Obavještavam cijenjeno pučanstvo da će ovaj blog od danas popodne biti redovito osvježavan novim sranjima iz Sisajedove zahodske školjke tako da i Hrvati u dijaspori mogu barem malo osjetiti dašak govna koje mi ovdje u Hrvatskoj jedemo. Nabavio sam napajanje pa se nadam da ću popodne osposobiti svoj ZX Spectrum i najavljujem u idućem broju izvještaj s kulturno-turističko-povijesne manifestacije Picokijada 2006. koja se desetljećima održava u srcu Podravine, rodnom mjestu druga Sise, Đurđevcu, a u kojoj je riječ o otporu kršćanskog stanovništva prema Islamskom nadiranju razularenih i divljih postrojbi ondašnje velesile koju su sačinjavali Turci, Poturice i ostali asimilirani osvajači. Do večeri, ugodan dan i pijte mnogo tekućine, jedite umjereno i jebite prekomjerno. |
- 10:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #
23.06.2006., petak
sramim se što sam nagužen
|
Od stoljeća sedmog i prije, preko knezova, kraljeva, dvorskih luda, poturica, mađarona, dotepenaca, crkvenjaka, naroda, izroda, poroda i našeg nam roda pa sve do danas, nad hrvackim narodom kao avet se prostire i pada po njegovoj glavi, mažući mu oči, nos i dupe, stara kajkavska poslovica «Oči bi, a rit nemre». Ili ne pada i ne prostire se, a možda nije ni kajkavska, ali je istinita i ide uz korak s euforijom o hrvackom reprezentativnom nogometu kao igri koju igra poseban, ibermenš narod koji je spreman popeti se na tron, a biti trom, a biti spor, a biti za kurac, a, a, a i tako dalje i tako to. Danas sam oslobođen. Osjećam se kao nakon teškog i željenog prekida veze koji se planira mjesecima, ali nemaš muda prekinuti jer navika je tu, rame za čišćenje krmelja je tu, seks je tu, vau-vau-u-u, je-je, u-u, jeeeeeee. Sad napokon mogu doći s posla i čitati o «Pobjedi redovnica», «Iskustvima mladog Don Juana» i «Nadin ili nedaće kreposti» i ne moram osam sati buljiti u televizor i osjećati se skoro poput Rimljana kojima su oči mazane kruhom i igrama, samo što se nama oči mažu jedino igrom, dok se pitanje kruha, prosperiteta, napretka i daleko većih problema koji nas pritišću mete pod zeleni tepih. Potrošili smo mnogo para na alkohol i žderačinu, potrošili smo živce, potrošili smo oči, a dobili smo zadovoljstvo jednako onom koje je Zed pružio onom crncu u podrumu nabivši mu plastičnu kuglu u usta, a bijeli pjegavi kurac u dupe. Samo što nema ni Brusa Vilisa, ni Brus Lija, ni tamo nekog Superbrusa da nas spasi analne penetracije i konstantnog guženja, domoljubnog, rodoljubnog, patriotskog i svehrvackog, og-og, jebo te, piiiiii! |
- 10:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #
21.06.2006., srijeda
Na što treba paziti prilikom ovakvih temperatura?
|
Na novčanik. Džepari kradu novčanike. U novčanicima su važni dokumenti, novac, slike najmilije djevojke, prijatelja, psa i 74 centimetra dugačkog govna-rekordera u školjci koji ste posrali prošle godine. Na nailazak vlaka. Obično kad se najmanje nadate i kad vam je na pružnom prijelazu crko automobil, a kupili ste ga rabljenog na lizing što vas je stajalo više no da ste ga kupili novog za gotovinu, u tom trenutku začujete, ukoliko ne slušate Dimu Borgir, kako nailazi simpatični šareni vlakić (Ćihu-hu) koji će skratiti život kako vaš tako i život vozila koje bi ionako uskoro odapelo, a vi možda i ne biste jer ste nedavno posjetili doktora i radosno vam je priopćio da rak na plućima nije posljedica pušenja nego stvar genetskog koda, na što ste vi s olakšanjem nastavili pušiti, ne jednu, nego tri kutije Columba. Na srcedrapajuće tekstove pjesama u trenutku dobivanja noge od strane partnera, od sada bivšeg i, naravno, neprijatelja. Ni u ludilu ne ponavljajte u sebi riječi poput: ljubav, srce, sreća, život, ubojstvo, lom, kavana, birtija, rakija, djeca, bomba, pištolj, nož, kočija, čokolada «Samo ti» i «Volim te». Na razinu estrogena i testosterona. Ukoliko ste muško ne dozvolite da vam se pojave prvi, a nestanu drugi. Iznenadit ćete se promjenama u percepciji svijeta u kojem živite i iznenadite ćete se svojom krhkom vanjštinom koju ćete možda i umisliti, ali tada će već biti kasno. Na susjedove kokoši. Uzmite pušku, sjednite pod orah, zapalite cigaru i čekajte da prva preleti ogradu. Potamanite ih sve po redu, a susjeda kundakom u glavu, za ubuduće ili čak za sva vremena. Na to da x mijenja predznak kada se prebacuje s jedne na drugu stranu znaka jednakosti. Na decu. Šarlo Akrobata Bistriji ili tuplji čovek biva kad....' (1981) 1. Šarlo je nežan 2. Pazite na decu 3. Fenomen 4. Sad se jasno vidi 5. Rano izjutra 6. Ljubavna priča 7.Samo ponekad 8.Čovek 9. Bes 10. O, O, O 11. Problem 12. Ja želim jako 13. Pazite na decu (2) |
- 13:40 - Komentari (29) - Isprintaj - #
20.06.2006., utorak
Bijela knjiga "Paloma"
|
Jeste li ikada vidjeli mrava kako nosi mrvu kruha, pet puta veću no što je njegova kubikaža i osam puta težu no što je njegova kilaža? Vjerojatno jeste, a ako niste onda posipajte šećer po kuhinji i čekajte da vam se najebu kolonije mrava, Španjolska – Tunis 3:1. Isto tako kao što mravonja uporno pokušava prenijeti svoj teški i veliki teret, tako i, Ukrajina – Saudijska Arabija 4:0, Slovenija svojim upornim i iznimno smiješnim potezima misli prenijeti naš teritorij na svoj. Budale. Onih sedamdeset centimetara površine kopnenog dijela jest pesticidima zagađena materija, vjekovima crpljena nehranjiva zemlja i za te pare koje će potrošiti na kamione kojima će voziti tu hrvatsku površinu, mogli bi, Švicarska – Togo 2:0, kod najboljih psihijatara liječiti svoje komplekse manje površine. Rezultat takvih bezizglednih i besmislenih napora jest i Bijela knjiga koju smo jučer imali prilike vidjeti na, Kewell možda neće nastupiti za Australiju, televiziji, Torres 3 gola. Da skratim, Pršo legendo, mi bi trebali kao ponosit i narod sklon pravdi, napraviti (čitaj jasno i glasno) SMEĐU knjigu u kojoj bi stajali smeđi potpisi građana koji su stranicama slovenske knjige obrisali dupe. Kranjčar zbog Ivice Kirina prekinuo trening. |
- 10:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #
19.06.2006., ponedjeljak
Čestitajmo Hrvatskoj remi, a Brazilcima pobjedu
|
Prošla su četiri dana od katastrofalnog crknuća računala jednog od najvećih beskičmenjaka na ovim prostorima (riječ je o par kvadrata). Život bez računala u kući jest izolacija jednaka izolaciji električnog kabla fi pedesetidva. Ovaj tekst koji pišem nastaje u ilegali i strah kojim sam prožet od slova P pa prema ovamo, zaista je velik i može se usporediti sa strahom pipe koja ne može zaustaviti vodu i svojim neprestanim kapanjem tjera vlasnika kupaone da je zamjeni, baci u smeće i u utorak iznese van ostavljajući je na milost i nemilost ljudima koji u nadi u bolje sutra traže sreću u smeću. Jedna potrgana pipa neće potaknuti pozitivnu emociju u pronalazača i njezin je život zauvijek svršen iako neki teolozi ističu da i za pipe nakon smrti postoji život. Kao što sam natuknuo u prošlom postu da je euforija oko hrvacke repke prevelika i nerealna, tako je došla maca na vratanca i posrala se na tepih na kojem piše «Neka pati koga smeta…». Da sam ja medijski mogul, naslovi u novinama bi glasili:»Idite u kurac», «Australci nisu cmizdrili» i «Dva rade, devet ih se hlade». Zato, Hrvati i Hrvatice, oprez s uzdizanjem jer tko je visoko uzdignut teže pada na one koji ga uzdižu. A Brazil? Jak i toliko napuhan da će prsnuti u finalu. Bio jednom jedan zeko i onda je njegovo krzno grijalo stopala jednog čovjeka koji ga je ubio, nakon čega ovaj jadni zeko više nije bio zeko nego zečetina. |
- 08:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #
16.06.2006., petak
Čestitajmo meni moju obljetnicu, a Hrvatskoj reprezentaciji poraz
|
Kada je čovjeku jedini izlaz iz teške hrvatske zbilje predstavljanje svoje povijesti bolesti i same boleštine virtualnim sudruzima iliti terapijskoj grupi, onda se odnekud pojavi sudba kleta i kaže da za pacijenta nema više električnog napajanja i da će od sada pa do nekog neodređenog trenutka svojom mukom tlačiti bijeli papir ili se sam sa sobom igrati bloga. Znam da napajanje ne košta puno, ali dijagnoza crknute kante nije sasvim precizna i moguća su daljnja pogoršanja, tako da… u kuraaac! Inače, prije dva dana, prigodnim je programom obilježena obljetnica ovog bloga, a riječ je o pune dvije godine pisanja pizdarija kojima sam irskom seteru pokušao objasniti da i konje ubijaju, zar ne? I vrapce, piliće, gliste, volju, vrijeme - sve je podložno ubijanju i naprasnom prekidanju života, osim mijene, ona stalna jest, a mora se nešto i jesti. Ono što me muči ovih nekoliko dana jest da sam, najevši se sinoć, prije spavanja, graha, i mučeći muku sanjajući Josipu Lisac i Glavaša, došao do jedne paralele: tko još slavi poraz, osim nas i susjeda koji su poraženi od Turaka, tamo dolje, na Kosovu? |
- 12:16 - Komentari (20) - Isprintaj - #
11.06.2006., nedjelja
Modni kutak Mortena Smrtanovića
 Vander Weyde, William M. (1871(?)-1929), Electric Chair at Sing Sing, 1900. Ako je vama svejedno što se događa oko vaših senzibilno zatvorenih aura, ovom čovjeku možda nije. Njega će uskoro spržiti prilično neugodna struja i ako se nije pomirio sa sudbinom pa razmišlja o prijateljima koje će upoznati u paklu, u ovom trenutku očima poput dvaju punih mjeseca upija svaku mikrosekundu preostalog vremena. Može li se vrijeme upiti očnom spužvom? Može. Ne samo očnom nego i ostalim osjetilnim spužvama. Te spužve posjeduju samo djeca, neki luđaci, umjetnički fotografi, neke osobe koje previše razmišljaju o bitku, ja i ljudi kojima smrt kucka po glavi. No ako prebacimo loptu preko tematskog zida i postanemo stilisti na ovom egzekucijskom Smrt-a-porteu zaokupit će nas modni detalji koji su neophodno važni za ovaj događaj, osobito ovim đavoljim šegrtima koji se brinu o izgledu naše estradne zvijezde. Za ovu prigodu brkajlije su izabrale tradicionalne zatvorske hlače renomiranog proizvođača konfekcije Sing Sing s prepoznatljivim uzorkom u obliku obruča koji nedvosmisleno predstavlja okove, a ne navijački fanatizam i zaluđenu ljubav prema NK Boston Celticu iz vremena kad je zeleno bilo crno, a crno crno. Uredno ispeglana košulja, uz vrat čvrsto pripijena kragna i podrezani nokti naglašavaju i glorificiraju ovaj zvjezdani trenutak kojim ćemo se oprostiti od ovog gospodina kojem zvijezde baš i nisu naklonjene. Remen kojim je slavljenik vezan pun je rupica što govori o njegovoj funkcionalnosti u svim prigodama, odnosno o podesivosti s obzirom na obim modela. Morbidno je pomisliti da su prve rupice predviđene i za mlađi uzrast. Iz perspektive stilista Mortena Smrtanovića nije moguće uočiti je li nasred tjemena izbrijan pravilni kružni ili eliptični otok, no uzimajući u obzir svrhu u koju se ljudima pokušava nametnuti franjevačka moda, čak će i cik-cak izbrijavanje tjemena biti dovoljno dobro da se sprovedu elektroni. Unatoč nazivniku kojim se prezimenuju ovih pet vražjih i neustrašivih zatvorskih brojnika, treba pohvaliti njihovu ozbiljnost u danoj situaciji te profesionalnost koja se može iščitati čak i iz nepokretnosti jedne fotografije. Rezultat je to dugogodišnjeg iskustva koje su stjecali zahvaljujući devijacijama u ponašanju homo sapiensa koje su dokaz čovjekove višetisućljetne prirodne disfunkcije. Nego, kada bolje pogledam lice pogubljenika nije mi jasno govori li nam tup izraz o njegovoj predaji, odnosno pomirenosti sa sudbinom, o prkosu ili nečem osmom? |
- 11:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #
10.06.2006., subota
Faradizacija – liječenje induktivnom (Faradeyevom) strujom
 Moj dragi prijatelj doktor Guillaume Duchenne de Boulogne i moj drugi po redu dragi prijatelj Ja, pozirali smo za ovu fotku nakon što smo jeli gljive koje sam donio iz Amsterdama unatoč zabrani unošenja narkotičkih supstanci te fungi općenito, ukoliko ne posjedujete potvrdu veterinara da ste prilično zdravo govedo. Jesam li ja đankoza zato što sam jednom jeo gljive, spejsmafine i pušio White Widow, Black Widow, Silver nešto, afganistanca i kolumbijca? Može li mi se predbaciti zato što sam jučer na koncertu TBF-a potiho prdnuo i napravio prostor za ples tako da sam slobodno mogao u ritmu pomicati srednji nožni prst? Inače, TBF-ovci su vrlo kratko svirali, a na uštrb predgrupa koje su predugo svirale, iako je drugi bend, za koji nemam pojma kako se zove, digo publiku na noge što i nije teško jer su ionako već stajali. Od pisanja ovakvih reportaža dobijem proljev, a to je zbog toga što mi se trenutno sere od samog sebe. Krešimir Mišak, voditelj emisije Na rubu znanosti, je iznimno loš voditelj što je dokaz da mu se sere od dokazanih činjenica. Tko je njemu ugurao u nogometnu emisiju? Ovaj, njega? Jučer sam pitao direktoricu Metro ekspresa (što je podatak od velike važnosti za mir u istočnom Timoru) ta što sluša ona. Nije odgovorila precizno i nikako nije mogla sakriti izraz lica koji zorno govori kako joj se bljuje od mene i mojih pitanja. Ljudima od visokog statusa se bljuje od mene jer sam dosadan poput stidne izgladnjele stidne uši. Zato se družim s anonimusima koji su isto tako naporni kao i ja. Ako ikada postanem poznata i priznata osoba u društvu, prestat ću se družiti sa sobom i svojim mozgom i zato već sada prakticiram bulažnjenje i rastavu skladnog braka između mene i pameti. |
- 18:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #
09.06.2006., petak
gnh!
 Razdragan čokoladnim pudingom iz kuhinje drage mi suputnice, ohrabren Mahlerovom simfonijom za tisuću izvođača, stadoh palcem kopati po nosnicama povijesti i iz sluzave ropotarnice izvadih sliku ovog čiče u visokom cilindru kakve smo u pričama sretali u ljudi koji su macolirali sirotog Olivera Twista ne bi li mu pojasnili što se događa u životu jednog siromašnog nahočeta. Što je mislio ovi čičober Islambad Brunel, inače konstruktor velikog parnog čuda, kad je grizući cigaru ko osrednji John Wayne i još osrednjiji Winston Churchil, pozirao ispred lanca od sidra parobroda Great Eastern, dok se fotograf Robert Howlet spremao da ga uzida u zid vječnosti? «Jel' bogati, jel' si ti to već okinijo tu kutiju, nisam vidijo plamen?» «A jel' bogati, a jel' ti to doručkuješ ispod pokrivača?» «Ili držiš prectavu za malo kazalište lutaka, he----he----he, khm-khm? «Ajde de, okini me pa da izvadim ruke iz biljarnice» Što god da je mislio zemljaci mu nikada nisu pronašli tako velikog roba kojeg bi okovali u ovakve lance. Vežem lanac oko ruku Da zauzdam ljudsku muku Oj Tomislave, čiča Tomislave U dolini kratim dane Na plantaži Luizijane Milujući crne ljude Da im život teži bude. |
- 06:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #
06.06.2006., utorak
oprez, virus na blogu
|
Mutanti idu na posao Dok čekam bus Bus čeka mene Između nas je korov Gliste i mravi BRAUMMM Lutka bez glave Štakor, vir 120, Raščupani, krvavi Dok čekam bus Bus čeka mene Bruji kamion Grmi avion mITVOCH Smrdi mali slon Bez pola surle I ponešto još mu fali Jadan je na smetlištu on, Slon mali. Ž Dok čekam bus 10 000 Bus čeka mene Puši cigaretu Mile Rukavicom od kože Rođenje novog smeća Promatra iz lože Narančastog kamiona. &Plik Dok čekam bus Bus čeka mene Nitko da se makne Šire nam se vene gOn A stalno i nijemo Glasa se bez noge Gumeni pijevac Dobro jutro smrade Dobro jutro smeće Dobro jutro Jakuševac NUM Lock Dobra večer šišmišima Konjima i miševima Dobra večer lasicama Divljim veprovima BURE Prasicama Sobovima, Inuitima Klingoncima I Djedu mrazu. Dok čekam bus Bus čeka mene Pokraj tru..DRAMMMM…log fiće Laje polu-štene Av-av-klik-klak Lupaju kosti Oj poluraspadnuta radosti Dok čekam bus Iz 'tko to tamo peva' Divlja mi kokoš Razvlači crijeva MNJJJJJ-K-A Dok ja čekam bus A bus čeka mene Patogene bakterije Mijenjaju mi gene. Dok čekam bus Ovo se _______________oteže Ko Ilijada, Odiseja, Hasanaginica, Gilgameš aljem e u urac |
- 20:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #
04.06.2006., nedjelja
uzročnik dizenterije
 Kažu stari moldavski mudraci da ako vam se od nekog stalno sere imate problem velikog protoka govana. Godinama imam taj problem, a zahvaljujući samo jednoj osobi. Kad je vidim na teveju iz dupeta mi iskaču govnići ko padobranci u desantu na unutrašnjost Normandije, a niz koljeno mi klize odroni proljeva uslijed čega se događaju velike migracije gljivica tako da ih više nemam oko jaja. Neki kažu da im je super, neki kažu da ima dobar glas, neki da je otkvačena, a ja tvrdim samo jedno: sere mi se od nje. Njezine frizure, kreacije, govor, odnosno nazalno podrigivanje tjeraju me u očaj što obavezno rezultira regresijom životne sreće i vedrog stanja uma. Njezino mišljenje uzimam u obzir kao što je i Staljin uzimao u obzir mišljenje bijelog dupina kojeg su pojele alge kremenjašice. Ako nekog želim uvrijediti onda mu kažem: «da Bog da ti ona bila prijateljica?» Jesam li prestrog? Ne. Nisam. Nimalo. Jednostavno mi je već pun kufer napunjen kurcima alergije koju dobivam na očnoj šarenici kad ugledam ovaj ishlapjeli cvjetak kojeg ne bi poklonio ni samom antikristu za dan oslobođenja od anđela. Pogodite tko je ta osoba i pokazat ću vam kako izgleda tipičan primjerak govna nastalog njezinom pojavom? |
- 21:17 - Komentari (18) - Isprintaj - #
ljubav, sreća, bog, zdravlje, ljubičice
|
Ovdje je nekad davno stajao tekst o nama budalama. Još bi stajao da HRT nije uvažio kritike jednog isfrustriranog gledatelja i stavio meć Ančić - Robredo. Kakobilo, voda je najzdravije piće pa je INA stavlja i u gorivo |
- 10:03 - Komentari (8) - Isprintaj - #
03.06.2006., subota
sUDNJI dAN
 Budim se ja tak u osvit zore slušajući kako čiča bušilicom jede asfalt dok mu kompresor svira uvertiru za pritisak i odjednom u pet navrata spopade me teška sumnja da sam usnuo san. Dignem gornji dio trupa u okomiti položaj i uključim očne brisače za krmelje. Što sam to usnuo, zapitah se. (Ova drama traje predugo, stoga, evo, da vam kažem) Usnuo sam san o Sudnjem danu. Kakav je to poocu, posinu i poduhu, Sudnji dan? Kakve mjere poduzima nebesko pravosuđe da nam dočara Sudnji dan? Postoji li Sudnja noć, predvečerje ili prijepodne? Ima li Sudnji dan pauzu za užinu, ručak ili večeru čak? Odgovore na ova nadasve teška pitanja, teža i od zagonetke o mjestu poniknuća Sfinginog pastelno žutog prišta, potražih na dalekovodnom vizualnom polupametnom očvrsju (umreženom računalu). Kažu Hindusi, hladeći jaja u Gangesu, dok im patogene bakterije sade vinograde po skrotumu, da su jednog, ne baš neobičnog dana, mudraci koji su živjeli u borovoj šumi, ne shvaćajući tko je taj neki Šiva (valjda konfekcionar ili stilist) koji im soli pamet podno krošnja borova, naljutili se na njega, stvorili malog demona (nešto poput onog vica o klincu koji je od dreka htio napraviti policajca, ali nije imao dovoljno materijala), po čijoj je glavi Šiva počeo plesati od čega se svemir počeo tresti prijeteći da će se izrigati baš na Zemlju, a veliki komad neprožvakanog graha trešnjara ubit će baš te neznabošce mudrace. Jasno je da je Šiva bio prijatelj/neprijatelj (ovisno iz kojeg kutka Indije promatrate) plesa i da je zbog toga zaplesao demonu na glavi, ali, boga mu oca svemogućega, što je predstavljao demon? Uglavnom, nakon što su mudraci shvatili grješku, gazda Hinduske trikotaže Indija (HTI) odgodio je ples do sudnjeg dana, kada će, na radost patogenih i drugih bakterija zaplesati ples sveopće smrti. U Zoroastrizmu, revitaliziranom Mazdajasnizmu kojeg je posvojio Zoroaster ilitiga Zaratustra, spominje se Sudnji dan (brrrr!) kao miting sudaca nazvan Posljednji sud kojeg će okupiti Saoshyansa, sin Zoroastera i bivše djevice koja se kupala u jednom jezeru, jednom godišnje, jednim prstom jedne ruke (drugom je češkala neko neugodno mjesto), a razlog tog pravosudnog druženja jest pobjeda zla nad dobrom, vladavina Velike i strašne (brrr!) zmije i bijeg najstrašnijeg (brrr!) čudovišta Azi Dahaka iz planinskog zatvora i njegovo pustošenje Zemljom (a kaj pije kad mu škodi). Međutim, nije svaka apokalipsa crna baba koja će nam ispiti oči i posrati se u njih. Slijedi nastavak ove sage. Demoni će žrtvovati posljednju životinju u tom obredu, a ljudi će primiti napitak besmrtnosti. Tada će svi ljudi zauvijek živjeti u skladu (možda 'uz kladu') i savršenstvu s Ormuzdom (koji je sad pak taj!?). U Skandinaviji će zazimiti uz rat, pa će zazimiti uz strašnu (brrr!) hladnoću uz mjestimične potrese, prolaznu borbu bogova i sila zla i veliki sprovod Odinu te će kopno potonuti u more (a more prijeći na kopno pa se ni u jednom trenutku neće znati treba li se zvati ribom ili životinjom). I onda, nakon peripetija oko nazivlja živine, iz mora će se jednog dana pojaviti nova zemlja. Dobar dan, ja sam zemlja i nova sam tu. Gdje izlazite, što slušate i je li Hamdija još uvijek Cigan?. Mali od Odina i mali od Thora će preživjeti jer su se opredijelili za ribe, bit će tu i Balder Prekrasni, predak Baldricka iz Crne guje, koji će se vratiti iz mrtvih poput Lesija-zombija, rodit će se novi naraštaji čiji će potomci naseliti svijet, a Neil Amstrong i kolega mu, pobjeći će od gužve i vreve na Mjesec. U starom Egiptu Sudnji dan je predstavljao sasvim osobnu i intimnu stvar pojedinca pa je, nakon što je starog Egipčana sin ili unuk ili posinak, bio pokopan, ili u piramidu, ili u njene zidove tijekom izgradnje, ili u vrućem pijesku pustinje pa su se male zmije mogle igrati skrivača u skeletu, sud kao pravosudno tijelo Sudnjeg dana na čelu s Ozirisom & Co. sudilo ponaosob, a dokazi o prenatrpanosti i neučinkovitosti tog sustava u slonovskim se tragovima vide i u Hrvatskom sudstvu što posredno ide u prilog tvrdnji o piramidama u BiH. Budući da o Sudnjem danu Kršćanstva sve znadete, a o Sudnjem danu u Islamu ne vrijedi raspravljati (mimoze), završit ću ovaj kratki esej o Sudnjem danu. E da, dobio sam poziv za sud pa ću vam iz prve ruke reći što je zaista Sudnji dan. |
- 12:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #
01.06.2006., četvrtak
opet mi se sere
|
Iako sam manijakalni masturbator na Svjetsko prvenstvo u nogometu, najradije bih da prije početka SP-a netko zapečati moj televizor, zapali novinske kuće, sruši trgovine i podavi zečeve. Ovo zadnje se ne broji. Emotivno mi se sere od pizdarija koje se prodaju, a na sebi imaju uzorak šahovnice. Društveno-politički mi se urinira od jeftinih televizora, dresova, ulaznica, čipsa, odjeće, obuće, kondoma, novina, a najviše reklama. Soc-realistički mi se hoće biti odveden od strane tajnih službi kako bi mi u šupak ugurali anodu, a na jaja zaklemali katode, a zbog navijačkih pjesama koje su novo remek-djelo marketinškog poigravanja budalama. Onu dosadnu, fejkersku, šminkersku i snobovsku pjesmu s reklame za Ožujsko pjevao bih na stadionu samo ako bi mi pun autobus crnih zatvorenika iz St. Quentina zaprijetio da će me, ako ne zapojim tu debilanu, jebati u hipofizu dok ne proizvedem hormon za okoštavanje rektuma. Onaj jebeno nakaradni RTL-ov navijački CD kupio bih samo ako bi mi Josipa Lisac zaprijetila da će mi biti prijateljica, a producenti RTL-a kumovi na vjenčanju koze Klementine i rasporeda nogometnih utakmica na SP-u. Osim toga, onu trojicu s reklame za Karlovačko, Mikića, Lučeva i onog debelog Navojca, pozvao bih k sebi doma da mi nerastu navode kurac kad se prasica tjera, a Bicko ne vidi jebati od klempavih ušiju. To su mi još dužni za evropsko prvenstvo i onu retardiranu poliglotsku reklamu Ovog susjeda iznad sebe koji već tri mjeseca buši beton, svaki dan po tri okretaja svrdlom, idućeg tjedna poslat ću u pičku materinu, a onu kravu što mi neće skinuti jednu osobu s platne liste za vodu, toj govedini posrat ću se pred vrata na tepih «Dobro došli». |
- 18:17 - Komentari (14) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
