11.06.2006., nedjelja

Modni kutak Mortena Smrtanovića

Vander Weyde, William M. (1871(?)-1929), Electric Chair at Sing Sing, 1900. Ako je vama svejedno što se događa oko vaših senzibilno zatvorenih aura, ovom čovjeku možda nije. Njega će uskoro spržiti prilično neugodna struja i ako se nije pomirio sa sudbinom pa razmišlja o prijateljima koje će upoznati u paklu, u ovom trenutku očima poput dvaju punih mjeseca upija svaku mikrosekundu preostalog vremena. Može li se vrijeme upiti očnom spužvom? Može. Ne samo očnom nego i ostalim osjetilnim spužvama. Te spužve posjeduju samo djeca, neki luđaci, umjetnički fotografi, neke osobe koje previše razmišljaju o bitku, ja i ljudi kojima smrt kucka po glavi. No ako prebacimo loptu preko tematskog zida i postanemo stilisti na ovom egzekucijskom Smrt-a-porteu zaokupit će nas modni detalji koji su neophodno važni za ovaj događaj, osobito ovim đavoljim šegrtima koji se brinu o izgledu naše estradne zvijezde. Za ovu prigodu brkajlije su izabrale tradicionalne zatvorske hlače renomiranog proizvođača konfekcije Sing Sing s prepoznatljivim uzorkom u obliku obruča koji nedvosmisleno predstavlja okove, a ne navijački fanatizam i zaluđenu ljubav prema NK Boston Celticu iz vremena kad je zeleno bilo crno, a crno crno. Uredno ispeglana košulja, uz vrat čvrsto pripijena kragna i podrezani nokti naglašavaju i glorificiraju ovaj zvjezdani trenutak kojim ćemo se oprostiti od ovog gospodina kojem zvijezde baš i nisu naklonjene. Remen kojim je slavljenik vezan pun je rupica što govori o njegovoj funkcionalnosti u svim prigodama, odnosno o podesivosti s obzirom na obim modela. Morbidno je pomisliti da su prve rupice predviđene i za mlađi uzrast. Iz perspektive stilista Mortena Smrtanovića nije moguće uočiti je li nasred tjemena izbrijan pravilni kružni ili eliptični otok, no uzimajući u obzir svrhu u koju se ljudima pokušava nametnuti franjevačka moda, čak će i cik-cak izbrijavanje tjemena biti dovoljno dobro da se sprovedu elektroni. Unatoč nazivniku kojim se prezimenuju ovih pet vražjih i neustrašivih zatvorskih brojnika, treba pohvaliti njihovu ozbiljnost u danoj situaciji te profesionalnost koja se može iščitati čak i iz nepokretnosti jedne fotografije. Rezultat je to dugogodišnjeg iskustva koje su stjecali zahvaljujući devijacijama u ponašanju homo sapiensa koje su dokaz čovjekove višetisućljetne prirodne disfunkcije. Nego, kada bolje pogledam lice pogubljenika nije mi jasno govori li nam tup izraz o njegovoj predaji, odnosno pomirenosti sa sudbinom, o prkosu ili nečem osmom?

- 11:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #