Razdragan čokoladnim pudingom iz kuhinje drage mi suputnice, ohrabren Mahlerovom simfonijom za tisuću izvođača, stadoh palcem kopati po nosnicama povijesti i iz sluzave ropotarnice izvadih sliku ovog čiče u visokom cilindru kakve smo u pričama sretali u ljudi koji su macolirali sirotog Olivera Twista ne bi li mu pojasnili što se događa u životu jednog siromašnog nahočeta.
Što je mislio ovi čičober Islambad Brunel, inače konstruktor velikog parnog čuda, kad je grizući cigaru ko osrednji John Wayne i još osrednjiji Winston Churchil, pozirao ispred lanca od sidra parobroda Great Eastern, dok se fotograf Robert Howlet spremao da ga uzida u zid vječnosti?
«Jel' bogati, jel' si ti to već okinijo tu kutiju, nisam vidijo plamen?»
«A jel' bogati, a jel' ti to doručkuješ ispod pokrivača?»
«Ili držiš prectavu za malo kazalište lutaka, he----he----he, khm-khm?
«Ajde de, okini me pa da izvadim ruke iz biljarnice»
Što god da je mislio zemljaci mu nikada nisu pronašli tako velikog roba kojeg bi okovali u ovakve lance.
Vežem lanac oko ruku
Da zauzdam ljudsku muku
Oj Tomislave, čiča Tomislave
U dolini kratim dane
Na plantaži Luizijane
Milujući crne ljude
Da im život teži bude.
Post je objavljen 09.06.2006. u 06:52 sati.