|
|
|
Budim se ja tak u osvit zore slušajući kako čiča bušilicom jede asfalt dok mu kompresor svira uvertiru za pritisak i odjednom u pet navrata spopade me teška sumnja da sam usnuo san. Dignem gornji dio trupa u okomiti položaj i uključim očne brisače za krmelje. Što sam to usnuo, zapitah se. (Ova drama traje predugo, stoga, evo, da vam kažem) Usnuo sam san o Sudnjem danu. Kakav je to poocu, posinu i poduhu, Sudnji dan? Kakve mjere poduzima nebesko pravosuđe da nam dočara Sudnji dan? Postoji li Sudnja noć, predvečerje ili prijepodne? Ima li Sudnji dan pauzu za užinu, ručak ili večeru čak? Odgovore na ova nadasve teška pitanja, teža i od zagonetke o mjestu poniknuća Sfinginog pastelno žutog prišta, potražih na dalekovodnom vizualnom polupametnom očvrsju (umreženom računalu). Kažu Hindusi, hladeći jaja u Gangesu, dok im patogene bakterije sade vinograde po skrotumu, da su jednog, ne baš neobičnog dana, mudraci koji su živjeli u borovoj šumi, ne shvaćajući tko je taj neki Šiva (valjda konfekcionar ili stilist) koji im soli pamet podno krošnja borova, naljutili se na njega, stvorili malog demona (nešto poput onog vica o klincu koji je od dreka htio napraviti policajca, ali nije imao dovoljno materijala), po čijoj je glavi Šiva počeo plesati od čega se svemir počeo tresti prijeteći da će se izrigati baš na Zemlju, a veliki komad neprožvakanog graha trešnjara ubit će baš te neznabošce mudrace. Jasno je da je Šiva bio prijatelj/neprijatelj (ovisno iz kojeg kutka Indije promatrate) plesa i da je zbog toga zaplesao demonu na glavi, ali, boga mu oca svemogućega, što je predstavljao demon? Uglavnom, nakon što su mudraci shvatili grješku, gazda Hinduske trikotaže Indija (HTI) odgodio je ples do sudnjeg dana, kada će, na radost patogenih i drugih bakterija zaplesati ples sveopće smrti. U Zoroastrizmu, revitaliziranom Mazdajasnizmu kojeg je posvojio Zoroaster ilitiga Zaratustra, spominje se Sudnji dan (brrrr!) kao miting sudaca nazvan Posljednji sud kojeg će okupiti Saoshyansa, sin Zoroastera i bivše djevice koja se kupala u jednom jezeru, jednom godišnje, jednim prstom jedne ruke (drugom je češkala neko neugodno mjesto), a razlog tog pravosudnog druženja jest pobjeda zla nad dobrom, vladavina Velike i strašne (brrr!) zmije i bijeg najstrašnijeg (brrr!) čudovišta Azi Dahaka iz planinskog zatvora i njegovo pustošenje Zemljom (a kaj pije kad mu škodi). Međutim, nije svaka apokalipsa crna baba koja će nam ispiti oči i posrati se u njih. Slijedi nastavak ove sage. Demoni će žrtvovati posljednju životinju u tom obredu, a ljudi će primiti napitak besmrtnosti. Tada će svi ljudi zauvijek živjeti u skladu (možda 'uz kladu') i savršenstvu s Ormuzdom (koji je sad pak taj!?). U Skandinaviji će zazimiti uz rat, pa će zazimiti uz strašnu (brrr!) hladnoću uz mjestimične potrese, prolaznu borbu bogova i sila zla i veliki sprovod Odinu te će kopno potonuti u more (a more prijeći na kopno pa se ni u jednom trenutku neće znati treba li se zvati ribom ili životinjom). I onda, nakon peripetija oko nazivlja živine, iz mora će se jednog dana pojaviti nova zemlja. Dobar dan, ja sam zemlja i nova sam tu. Gdje izlazite, što slušate i je li Hamdija još uvijek Cigan?. Mali od Odina i mali od Thora će preživjeti jer su se opredijelili za ribe, bit će tu i Balder Prekrasni, predak Baldricka iz Crne guje, koji će se vratiti iz mrtvih poput Lesija-zombija, rodit će se novi naraštaji čiji će potomci naseliti svijet, a Neil Amstrong i kolega mu, pobjeći će od gužve i vreve na Mjesec. U starom Egiptu Sudnji dan je predstavljao sasvim osobnu i intimnu stvar pojedinca pa je, nakon što je starog Egipčana sin ili unuk ili posinak, bio pokopan, ili u piramidu, ili u njene zidove tijekom izgradnje, ili u vrućem pijesku pustinje pa su se male zmije mogle igrati skrivača u skeletu, sud kao pravosudno tijelo Sudnjeg dana na čelu s Ozirisom & Co. sudilo ponaosob, a dokazi o prenatrpanosti i neučinkovitosti tog sustava u slonovskim se tragovima vide i u Hrvatskom sudstvu što posredno ide u prilog tvrdnji o piramidama u BiH. Budući da o Sudnjem danu Kršćanstva sve znadete, a o Sudnjem danu u Islamu ne vrijedi raspravljati (mimoze), završit ću ovaj kratki esej o Sudnjem danu. E da, dobio sam poziv za sud pa ću vam iz prve ruke reći što je zaista Sudnji dan. |
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |