09.07.2006., nedjelja
Buđenje
 Gospodin Miroslav ustao je rano u jutro po kišnom vremenu meteorologa magistra Željka Račića, a u šest sati po centralnoeuropskom vremenu. Jutro je bilo vedro i sunčano, ptice su pojile, a zeleno lišće živjelo u utopističkom prirodnom okruženju. Sjeo je na rub kreveta, nazuo svoje karirane šlape, počešao prostor između testisa i bedara, podigao gornju usnu dotaknuvši brkovima vrh nosa i počešao se po desnoj polutki tjemena. Misli su mu, naravno, još uvijek bile smetene i maglovite, a pogled krmeljiv i, jednako kao i misli, maglovit. Zijevnuo je napola zbog potrebe, a napola zbog navike, ugurao kažiprst lijeve ruke u uho iako je bio dešnjak, i koristeći kao oslonac za polugu dio ušne resice koja napola prekriva ušnu šupljinu, čvrsto protresao unutrašnjost uha, skupivši, za jednog čovjeka, normalnu količinu cerumena. Izvadi kažiprst iz uha, uputi prema njemu pogled s naznakom «procjena i kalkulacija», namrštivši pritom čelo, spustivši obrve i skupivši usne kao da otkriva ime proizvođača sićušnog zupčanika na ručnom satu, a zatim noktom palca desne ruke sakupi sav žuti materijal u jednu hrpu i obriše ga o gače. Vračajući ruku u normalan položaj koji čovjeku nameće sila teže, polusvijesno se sjeti da ga svrbe leđa u području bubrega i zagrebe površinu bljedolike kože zijevajući pritom kao da želi progutati pročelje stambene zgrade zajedno s tri bespravno sagrađene limene garaže. Nakon što je zadovoljio nerve koji su ga tjerali da se posvrbi, zaobiđe uobičajenu mehaniku vraćanja ruku u gravitacijski položaj, skupi ramena unatrag, prema kičmenom stubu, izravna ruke natežući ispod debele kože duboko sakrivene vene, i zajedno s njima istegne sve ručne mišiće, ostale žile i kapilare, te svu koštanu materiju u laktu, a zatim podigne ruke kao da će se lijeno predati domobranima, lakat lijeve ruke zabaci prema natrag spustivši ga u razinu osmog rebra dok je desni podignuo u razinu ramena, i stisnutom šakom desne ruke počeše se iza uha, praveći grimase kao da mu prilično veliki broj sunčevih zraka ulazi u zjenicu desnog oka. A onda stisne trbušne mišiće, lagano podigne dupe, oslanjajući se na šake obje ruke, uprijevši ih o krevet i gromovito prdne. Iako je prerano za smijanje jer se misli još uvijek prelamaju jedna preko druge ili se isprepliću pa je ono što bi preko dana bilo trezveno razmišljanje sada nešto između sna i rada motocikla Jave bez ispušne cijevi, a kutci usana čvrsto su slijepljeni sasušenom slinom, prdež ga natjera da razvuče osmijeh skoro od uha do uha, a što mu ipak ne dozvoljavaju plastični, kruti ostaci noćnog sliva ptijalina iz usne šupljine. Jutarnji prdac božanstvena je melodija za uho, a rajski miomiris za nos. Progunđavši nekoliko hvalospjeva o kakvoći i količini prdca, naglo spusti dupe na krevet, dignuvši u zrak onih nekoliko preživjelih grinja, i počeše oba koljena. Kada ga je prije osamnaest godina učiteljica upitala što bi htio biti, on je s neizmjerno ogromnim dječačkim osmijehom na ponositom licu, kao iz topa izrecitirao: pisac, političar, doktor, novinar, nastavnik, velečasni, inženjer i strojovođa. Miroslav je postao to, ne sve, ali nešto. Podrignuo je duboko i snažno, tako glasno da se probudio susjed, doktor Jakelić, koji mu je osvetnički uzvratio prdežom jačine 132 decibela i pH faktorom krajnjih vrijednosti. Zgrada je bila u derutnom stanju. |
- 10:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
