Mislio sam pisati o koncertu kojem sam prisustvovao u srijedu u Spunk-u, ali stvar nije učinjena dok je bila «vruća» i sad je odlutalo sve ono što sam naumio reći veleštovanom auditoriju pa ću napraviti kratak osvrt.
Grupa Orphan Society, kažu da sviraju samoubojstveni rock, iznimno duhoviti JimMorrison-like vokal (ako se varam, sutra idem na ispovijed i dat ću prilog za novi A8 vlč. Leopoldu) zabavljač i gitarist, Orphan G (kojeg sam imao prilike sresti u više navrata i biti svjedok njegove lucidnosti i duhovitosti) i ostali, pjevaju više na hrvatskom no na engleskom što je zaista pohvalno jer jebo jezik koji ne razumijem i jebo visoke, inozemne ciljeve, kad je hrvatska scena dovoljan izazov s obzirom na gomilu idiota, idiotkinja i idiotarija koje nam okupiraju glazbeni prostor te narod kojem je lakše pustiti masu koju nazivaju mozgom da pase na livadi drečne djeteline, no napregnuti svih jednu vijugu kako bi shvatili što je vrijedno, a što nije.
Nakon prekjučerašnje alkoholne havarije, vijugavih putešestvija i vratolomnog plesa u Moćvari u kojem se autor ovih redaka previjao uz ritmove ne znam čega, poput betonske bandere u kolovozu kad se ne naslućuje čak ni prdac vjetra, veliki, grejtest, govnorad, šitmejker, odlučio se baciti u zagrebačku oazu, pandan Jadranskom moru i otplivati kojih pedesetak metara ne bi li izliječio pivom zatrovanu krvcu.
Mislim, jebo kupanje kad je vani oblačno, pa smo se Ja (budući da je moj prijedlog, stavljam se na prvo mjesto) i prijatelji zaputili gore, na Medvednicu, kako bi prirodnom, čistozračnom seansom izbacili nečastivog iz krvi.
Naum je uspio. Prvi put sam bio gore na Sljemenu i oduševljen sam. Pa to je tu pod dlakama iz nosa, lako dosežno, a uopće nema gužve i uopće nemaš osjećaj da je par kilometara dalje iznimno urbani drekograd.
Pogled koji puca odozgo seže tamo do tko zna koje li je to selo ili grad ili što li već, a Zagreb izgleda poput zaseoka pokraj lijenog potočića kojem je dovoljna i prazna boca motornog ulja da ga zagadi.
Ako ste pomislili da sam i mamuran spreman na motoričku muku, onda ste se grdno zajebali. Onako sjeban ne bih se mogao popeti ni uz Venerin brijeg, a kamoli na Sljeme. Dobra stara mehanizacija s Fiat Unom na čelu i Supersaletom posred čela.
Ništa, idem nastaviti čitati Houellebecqove Elementarne čestice i pitati se jesam li ja glup ili je ova knjiga osrednje sranje.
Post je objavljen 02.07.2006. u 12:58 sati.