-Di' idemo?
-Na Veli Vrh
-Di' je Veliki vrh?
-iznad Drenove, još malo pa smo tamo..
-Jesam ja tu bio mali?
-Ooooo, jesi Jan, tu si bio još dok si bio u maminom trbuhu....
...Nekoliko dana prije poroda prvi put smo išli prošetati gore, jedva sam se gegala, šetala sam uzbuđeno kao da se penjem na Everest....Par dana nakon toga došao nam je Jan...
-A onda?
-Onda si se rodio i onda smo se šetali po Velom Vrhu u kolicima...
-Kad sam bio mali vozio sam se u kolicima ko mala beba (smije se)
-A onda sljedeće ljeto si napravio prve samostalne korake na Velom Vrhu...
....Vraćali smo se sa Vrha prema autu i čučnuli smo na udaljenost od 2-3 metra i tata je Jana pustio prema meni i Jan je napravio prvih par samostalnih koraka....Sad se sjećam ushita kao da je bilo jučer, a ne prije 4 ljeta.....
-A onda?
-Onda si sljedeće ljeto jurcao po Velom Vrhu sa loptom, tata ti je posjetio svaki grm jer ti je lopta padala
(osmjeh od uha do uha)
-A znao si biti i davež, hodao biš, hodao, trčao za loptom, a onda bi najednom počeo "cviliti" i tražiti da te nosakam...
- A zašto?
-Zato jer si bio mali i znao si biti umoran kada smo se vraćali...
-A poslije?
-Onda si sljedeće ljeto cijeli Veli Vrh prošao sa Ride a bike-om....Vozio si ga uzbrdo kao da te žičara vuče, a nizbrdo si dizao noge u zrak i uživao....
-A kad sam naraso'?
-To je SADA Jan, sada si veliki!!!!
Dionicu kojom smo nekad gurali kolica i koju smo prošetavali po 45 minuta, jučer smo prošli za 15 minuta.
Tada smo shvatili koliko je Jan narastao i koliko Veli Vrh čuva naših sjećanja....
Šetnja Velim Vrhom jučer je bila pravi vremeplov....
|