Sijećate li se svog 10. rođendana?
Ja svoj ne mogu zaboraviti i da želim jer je tata namjestio na one kućne ljestve video kameru i pustio mene i društvo da se snimamo....Društvo su bile moja najbolja prijateljica Bojana i sestrična Goga, a ja sam imala mornarski kompletić, gore majica-kanotjerica mornarska s mašnom na sredini i ista takva minica, bijele hulahopkice i smeđe balerinke....Pazite, to je bila 1989. godina i glavni hit bila je.......probajte pogoditi......LAMBADA!!!

Scenarij ide ovako.....Ja, naravno, u sredini, a Bojana i Goga svaka sa moje strane.....Ja smišljam koreografiju i nakon što ju izvježbamo, imamo nastup....Kamera sve snima....i vježbe i moje naređivanje što i kako i sam nastup....Snimka traje i traje.....I onda u jeku nastupa, moja sestrična pogriješi korak i ja joj kažem: NE TAKOOOOO, OVAKOOOO i ona opet pogriješi.....U narednom trenutku, ja ju iznervirana gurnem (čitajte odalamim), a sekundu poslije ona gurne mene i nastane show....

Očito nisam bila tako dobra curica kako volim misliti da jesam, a koliko mi je drago da imamo tu snimku, toliko mi je malo žao jer je zabilježila moju "zločestoću"......Da bi stvar bila najbolja i moji roditelji i Bojanini dan danas se smiju toj snimci i kako sam ja odalamila Gogu.....OPROSTI GOGA (ali i baka i deda na nebu su svjedoci da to nije bio ni prvi ni zadnji put kada smo se pokefale :):)

Uh da, zaboravih, od sestre sam dobila na poklon knjigu "Blizanke" od Ericha Kastnera i u narednih 3-4 godina sam ju pročitala valjda 10 puta, a od mame sam dobila nekog ogromnog zeca (po narudžbi jer je susjeda imala istog) kojeg sam nazvala ZUPKO jer su mu zubi jako bili izraženi, kao i meni tada...Zupko dan danas stoji na najvišoj polici u mojoj dječjoj sobi i skuplja prašinu, ali mama zna da nema šanse da ga bacimo....

Zašto sam se danas sjetila svog 10. rođendana??
Zato jer je danas mojoj/našoj VITI 10. rođendan....Gospodična je sva uzbuđena jer ide poslije škole sa 10 prijatelja i prijateljica u grad na pizzu.....-"Vita jesi li uzbuđena zbog slavlja'"-"Pa naravno!!!!"....

Jutros smo ju Jan i ja nazvali da joj otpjevamo sretan rođendan prije škole, a nisam stigla otpjevati našu najdražu obiteljsku pjesmu koju je nama pjevala baka (a vjerujem da je pjesma sad već stara i 100 godina i malo tko ju zna):

JUTROS RANOM ZOROM
SVANUO JE I TAJ DAN
MOJOJ DRAGOJ DRAGOJ VITI SRETAN ROĐENDAN.
NEMAM SREBRA, NEMAM ZLATA,
NEMAM NIŠTA DA TI DAM,
VEĆ TI OVU PJESMU PJEVAM ZA TVOJ DRAGI ROĐENDAN!!!!


Kada je Vita bila mala mala mala, čim bi došla kod nas u stan, uprla bi prstom u cd plejer i rekla bi mi: "Ana, pam pam pam pam"....I onda bi ju ja uhvatila u stav za ples, Vita bi digla ponosno glavu i vrtile bi se i pjevale skupa TI SI MORE!

Sretan ti 10. rođendan naša velika pametna dobra djevojčice!!!