"Nazovi me pliz", poslala mi je poruku u petak ujutro....
"Bok VItić, kako ti je na izletu u Zagorju??"
"Doma sam", reče tužno....
"Pa šta se niste trebali tek danas naveče vratiti?"
"Slomila sam nogu"
"A joj pa kako??"
"Pala sam niz stepenice, moram na operaciju"

Sljedećih par sati bila sam na iglama, razmišljajući kako se tek moja sestra mora osjećati...Srećom, mogla je biti s njom do samog trena odlaska na operaciju i poslije u sobi za oporavak....

U 16 h odmah smo se svi našli kod Vite u sobi, baka, deda, vitina mama, tata i sestra i ja.....teta...
U sobi je bio žamor, Vita je jadna ležala sva zbunjena još od narkoze, a mi smo se udomaćili....Kao i prije skoro 10 godina....

Popodne smo posjetili sestru u bolnici, brojala je trudove...
Cijelo popodne smo čekali.....Šogor je slao poruke i obavještavao nas što se dešava....
Malo poslije ponoći dobila sam poruku: RODILA SE VITA!!!!
Otrčala sam u dnevni boravak gdje su mama i tata zaspali pred televizijom i rekla da su postali baka i deda...
Svi smo bili na nogama, veseli, mama je nalila svima rakiju i nazdravili smo za Vitu.....

Sljedeće jutro išli smo ju vidjeti....
Mali crni smotuljak u crvenom kompletiću ležao je kraj moje iscrpljene sestre na krevetu.....
Soba je bila puna.....tata, baka, deda, nona, jedna teta, druga teta , tetak....
Deda je izvadio sve telegrame i ja sam ih stala čitati....
Moja mama je šuškala s vrećicama i slagala nešto po ormarićima....
Mojoj sestri je bilo samo do njene Vite, ali mi im nismo dali mira....Kasnije smo se nazvali HUNIMA i često se smijemo da je to bio odlučujući trenutak u Riječkom rodilištu da zabrane dolaske obitelji i ograniče posjet samo na muža, odnosno samo na jednog posjetitelja.....
Nakon par dana slavila sam Promociju diplome...Došli smo ponovno u rodilište u posjet....Uzela sam napokon Vitu u ruke, sad već 6 dana staru, gledala me onim svojim pametnim očima, a ja sam joj rekla: "Ajme Vita moja kako ćemo se ti i ja lijepo slagati"....
I bi tako.....

Dok nisam postala mama, punih 5 godina ona je bila moja jedina preokupacija....
Prvu noć koju je provela bez mame, provela je samnom....Grlila me cijelu noć i govorila mi mama....
Prvu vožnju s biciklom, prvo rolanje...
Znala sam poslije posla nazvati sestru i reći joj: spremi Vitu, idemo nas dvije negdje same...i onda bi lutale....A kada bi nas tri negdje skupa išle, VIta bi pjevala TRI SESTRE, TRI SESTRE JE JE JE!

Kada bi ju pitali: jel ti to šećeš sa svojom tetom, odgovorila bi ljudima: "NIje mi to teta, to je moja Anica"....
Kada bi joj rekli: ajme što si lijepa, odgovorila bi im smješkom: "Aha, a imam i rupice na obrazima"

Predivno je biti mama, ali biti TETA je briljantno.....Toliko ljubavi, toliko zezanja, a ne moraš odgajati, usmjeravati, brinuti se o problemima....za to postoje mama i tata :) A teta je za sve ostalo.....


Vita će skoro imati 10 godina....Velika je, a opet mala....
Ali je hrabra i najposebnija djevojčica koju znam....

Kada se rodila, moja tata, deda je nasnimio kazetu sa pjesmama za Vitu, a na početku kazete, namjestio je snimanje glasa i mama, tata i ja smo rekli: SVI ZA VITU, VITA ZA SVE :)

Jedna od pjesama na kazeti je i ova.....Obožavam ju čuti na radiju i reći: Ta je Vitina!!!!





Vitić, oporavi se brzo, hrabra naša djevojčice!!!