Neću pisati o mom dečkiću kako obavlja nuždu....ne...ali moram spomenuti da bi začinila priču za koju još ne znam kamo ide....nikad nismo koristili tutu pa je Jan odmah naučio piškiti kao veliki, na početku bi malo "prehitio" miška preko ruba školjke i "pis pis pis", vrlo brzo je skužio da je velika fora povući vodu, spustiti zahodsku školjku (bez da tresne), a onda i završni "tač"-uzimanje toaletpapira i brisanje miša...Vrlo slatko kada gledaš 3 godišnjaka kako radi odrasle stvari, postaje od bebe dječarac....

E sad, spomenula sam sve ovo jer radim u uredu sa 3 muškarca...Koji su također roditelji, muževi, odrasli ljudi....Uslijed krize na poslu, morali smo otkazati veliki dio uredskog prostora i nas 4 smo ostali na 1 wcu...Ne baš ugodno za mene koja sam se ionako odvažila na duže nužde nakon par godina trpljenja do doma, ali šta je tu je...bolje da imamo ured i posao, nego 2 wc-a bez posla...moglo bi biti i gore....

Ono što me muči je da svako malo, okej nije to baš svaki dan, ali 1 tjedno dođem u wc i nađem ga polučistog....ili bolje rečeno polurljavog....I dok ja, svaki put kada odlazim, gledam iza sebe da li sam sve uredno ostavila, jasno mi je da netko od te trojice to ne radi...ili možda sva trojica....I svaki puta se pitam isto pitanje: zar su takvi i doma? Ne mogu vjerovati, zaista ne mogu, da im je u uredu svejedeno da li će neko od nas poslije njih ući i vidjeti nered pa pretpostavljam da su zaista i doma takvi...I onda se pitam, znam da će sada poluditi i muški i ženski rod ako ovo budu čitali, ali kakve su njihove majke, žene ako to dozvoljavaju...oprostite mi, ali i pse i mačke se nauči da ne obavljaju nuždu u stanu, mačka koliko znam za sobom i zakopa, pa zašto bi se onda odraslim 30/40 godišnjim muškarcima dozvoljavalo da malo popišaju pod, pa da malo ne uzmu četku i očiste za sobom??? Da li te mame/žene to rade za njima, da li jednostavno puštaju vodu dok samo ne ode, da li ih opominju i uče ih kao i ja svojeg trogodišnjaka kako se za sobom mora ostaviti wc?? Na kraju krajeva, isti ti, moji inače, vrlo dragi kolege, su i sami roditelji, i što onda mogu prenjeti na svoju djecu ako je slika koju ja 1 tjedno vidim takva da sam dobila poriv čak o tome pisati???

Ne znam što više reći, osim da se ni ne čudim da su mi crijeva lijena....Ponekad se jednostavno bolje strpiti do doma :)