srijeda, 19.11.2008.
U domu umirovljenika
Kako vam je u domu?! uvijek netko pita
Glavno da je toplo, a i da sam sita.
To je vrlo važno što se tiče tijela,
ali duša željna još bi nešto htjela;
da nas djeca naša češće posjećuju,
da gledamo unučad kako napreduju.
Kada dođu uvijek žure, stalno su u strci;
baš je bolje u domu nego vani, u toj zbrci.
Vidite li raskršća? Kao cirkus pravi,
da vam se od svega zavrti u sijedoj glavi.
Dok prolazim gradom svuda glazba trešti,
izbjegavam rolere kao čarobnjak vješti.
U sobici mojoj u našemu domu
uživati mogu ja u miru svomu.
Kada društvo poželim tu su prijatelji,
kao i ja sama doma su žitelji.
Pretresamo iste teme i volimo slične stvari
srca su nam mlada iako nam tijelo stari.
- 15:56 -
Ako me potražiš nekad
Ako me potražiš nekad
nakon mnogo dana
ne donosi mi darove
nit' zovi na putovanja
od tebe samo želim
iskren osmjeh na usnama
radostan pogled u oku
i makar mrvicu razumijevanja
- 15:53 -
Bio si...
U mojim si očima bio
najljepša slika iz galerije
tvoj glas slavuja poj
tvoje ruke melem na rani
tvoj pogled vatra vrela
jer kao najljepši san
našu smo ljubav živjeli
- 15:50 -
petak, 14.11.2008.
Vajat ćeš moje lice
Dlanove tvoje ćutim
kao meko krilo ptice
dok lagano klize
niz moje vlažno lice;
jednom će ga,
možda,
po sjećanju vajati.
Kao nježni lahor
u proljeće
tvoj dah na vratu osjećam
i znam
rukama moj lik upijaš
da budem uz tebe
kada ostaneš
sam.
- 22:46 -
Ljubav je
Ljubav je cvijet u travi,
buba Mara na listu,
misao radosna u glavi
i osmjeh na dragom licu.
Ljubav su dječji obrazi
i ručice oko vrata,
utješna riječ nade
kad bol kucne na vrata.
Ljubav je zraka sunca
kad iza oblaka grane,
veče u tvom zagrljaju
i jutro što zbog nas svane.
- 08:04 -
četvrtak, 13.11.2008.
Život bez ljubičice
(Vladimiru i Zdenki)
Razbilo mu se srce
u bezbroj kristalića
poput staklene čaše
pale na pod
jer ona je zauvijek
oči zaklopila,
kad joj je sat života
zaustavio svoj hod.
Bezglasna mu samoća želi
teške vjeđe snom napuniti,
a noćna tmina pokušava
skriti njen lik;
morat' će živjeti dalje
bez svoje ljubičice,
ali zauvijek ih veže nježna
neraskidiva nit.
Na strmom putu razočaranja
pojavila se iznenada
kao zraka sunca
iza crnog oblaka
u ogledalu zarobljena.
Silno je poželio
da to sunce nikada ne zađe
da se vječno grle i maze
stare rane zaliječe
i utabaju nove,
široke, sretne staze.
Crni je oblak ipak brži bio
i svojom tamom
ponovo zraku zakrilio;
to drago biče smrću pokosio,
a njegovo srce zauvijek
u kristalne komadiće pretvorio.
- 07:40 -
Reci mi, pjesniče
Pjesniče dragi,
ti što dušom pjesničkom dišeš,
možeš li mi reči sada
zašto postoje ljudi srcu dragi
što riječima grubim
radost iz srca iščupati mi žele!?
- 07:25 -
Magla
Magla mi zaklanja pogled
na široku, lijenu rijeku,
daleku šumu iza polja
i sat na crkvenu zvoniku.
Vlaži otpalo lišće u parku,
siva magla što tugu izaziva
a ja šetkam i pjevušim
radujuć' se što još sam živa.
- 07:20 -
Bakine srećice
Dvije glavice dugokose
iz plave vode izviruju;
radosna gledam unučice
u bistrom moru plivaju.
Jedva sam čekala ljeto
kako bih na more ih povela
i sve te tople dane
veselo uz njih provela.
Plave okice kad im gledam
i slušam kako slatko se smiju
ne slute, srećice moje,
koliko srce i dušu mi griju.
Moje srce za njih kuca
i moje se ruke za njih šire,
Bože mili, kako su slatke,
dok iz te bistre vode vire.
- 07:15 -
srijeda, 12.11.2008.
Otišao si, pjesniče
(Miroslavu Margušu u spomen)
Otišao je tiho prijatelj moj,
anđeli ga odniješe u raj,
pisao je pjesme nježne i blage
kao poljubac za oproštaj.
Prijatelju pjesniku šaljem
posljednji pozdrav i zagrljaj
Bog neka ga zauvijek primi
u svoj milostivi naručaj.
- 09:07 -
nedjelja, 02.11.2008.
Jesen
Boje lišća se pretaču kao duga
dok kiša lagano rominja
na snene ljude i ulice
unoseći tihu sjetu u srca.
Mame nas mirisi pečenog kestenja,
svježe ubranog grožđa i jabuka,
poneke dunje na ormaru,
možda nove ljubavi u srcu.
Prošlo je ljeto i njegov sjaj,
a jesen je stigla u grad.
Lijepa, rodna, šarena jeseni
tisuće stihova rađaš u meni;
sjetu nam s lica ukloni
radost i ljubav svima pokloni.
- 20:27 -
subota, 01.11.2008.
Sebe ponekad pitam
Ponekad sebe pitam:
što će mi veliko srce
i tople ruke
što iskreno pružam svima,
kada u dušama ljudskim
toliko laži i zavisti ima?
Čemu govoriti riječi utjehe
nekim uplakanim očima
kad sutra će, možda,
moje suze zbog njih poteći?
Zašto gajiti nadu u blagost
i tražiti je u ledenim pogledima ,
ako sam sigurna
da ću tamo tek zlobu
i podsmijeh pročitati?
Ma neka im sve blago
ovoga svijeta,
neka se njime ponose i diče,
ali srca im kamena
ne mogu ugušiti
duh u meni
i mojim pjesmama.
Srce će mi zato
veće postati,
ruke toplije biti,
stihovi će i dalje teči,
a ja ću još glasnije pjevati
i nježnije ljubiti.
. 
. 
. 
. 
. 
- 22:21 -
Gdje su naši drvoredi
Divaltova, Vinkovačka, stare naše ulice
ne mogu vas prepoznati, što vam to učiniše?!
Posjekli su drvorede, kestene i lipe,
zraka sve je manje i bronhiji nam škripe.
Odnedavno baš velike zgrade prave,
a oko njih asfalt, beton, nigdje trave;
nogostup, pa goli parking, odmah cesta,
za igranje djeci nigdje nema mjesta.
Zelene je vrpce nekada dobivao grad,
zar betonom žele nas ugušiti sad?
Ti kuglasti bagremovi, zar vam to na drvo sliči?
Gle kestene, lipe bajne, hladovine kao u priči.
Zar ne znate gradski oci to što čak i dijete zna:
niti asfalt, niti beton,
nego samo drveće proizvodi zrak.
- 21:55 -
Kao nekad u osam
Preko bivšeg korza, sinoć oko osam
polako sam zamišljena šetala
iz daljine zovnuše me nježno
zvuci dobrog starog šlagera.
Živnu srce, noge same krenu,
zvuci zovu: Dođi, sjeti me,
plesni podij u starom hotelu
još je gladak, daj zavrti se.
Tango, valcer i poneki rok
sjetiše me plesnjaka i škole;
kao vihor proletjele godine,
sada ruke, noge i leđa me bole.
Odoljeti glazbi ipak nisam mogla,
te klizeći lako po parketu starom
udovima snaga prostrujala
plesala sam mladenačkim žarom.
- 20:11 -
Pecanje u Baranji
Voćnjaci i vinogradi, kanali i rodna polja,
uistinu ljepotica Baranja je draga moja;
i dok gledam polja soje, suncokreta, žita
slušam pjesmu ptica iz Kopačkog rita.
U Baranji svega ima što mi srce želi,
dok prelazim dravski most radošću treperi.
Baranja je tako puna kanala i bara
za ribiče, vjerujte, pravog božjeg dara.
Na Sakadaš sutra idem, počela je gristi štuka,
za ribom se pije vino, jer od vode bude muka.
Babuška je dobra riba, no šarana volim više,
ali ako čuvar dođe tada mi se crno piše.
Šaran mali, mala štuka, za ribiča čista bruka.
Da ulovim veću ribu neprestano Boga molim
moram malu natrag bacit', a tako je jesti volim.
Riba baš je zdrava hrana, al' i kulen dobro prija
još kada se prije jela gucne poneka rakija.
Rekao mi Šandor-bači: U lov ću te sutra zvati,
al' jelen je tako krasan, ne mogu ga upucati.
Ne mogu ga upucati ni njegovo meso jesti,
već ću, lijepo, štap u ruke, pa kraj vode sjesti.
Kada riba napecam večeru ću napraviti,
baranjskoga finog vina sa društvom popiti,
pričat' ću im novosti, viceve i razne zgode
i kako je ugodno vrijeme provesti kraj vode.
- 18:36 -
Globalizacija
Globalizacija nama stiže ljuta
i natrag više nema nam puta;
melje nas, stišće, doslovno guši
rane stvara na slavonskoj duši.
Zdrave hrane sve više treba
a ona, vjerujte, ne pada s neba;
mora se dobro zasukati rukave
ako se jesti želi plodove zdrave.
Od silnih gnojiva i pesticida
svima se jetra pomalo kida,
no ako nećeš usjeve prskasti
ništa od roda nećeš ni ubrati.
Te nove bolesti i bube razne
ostavili bi naše ambare prazne.
Europa od nas samo traži
tradicija naša za njih ne važi.
Zemlju nam svu žele pokupovati,
zar kmetovi njihovi trebamo postati?
Ne dajte Slavonci svoje zemljice
bila je vaša i sada je čuvajte;
unucima svojim, jednoga dana,
bar nešto slavonsko ostavite.
- 14:19 -
Loza
Lozo, lozo bajna,
Bog te je stvorio
finim nam osjetilima
da bi lijepo ugodio.
Svi volimo jesti grožđe,
a i piti sok il' vino,
od loze je stvarno sve
baš ukusno i fino.
Zdravlje čuva čaša vina
poslije dobrog jela,
al' ni ono nije dobro
ako se pretjera.
Srijemci moji i Slavonci,
vi što vrijedno radite,
sijte nam žitarice,
ali i vinograde sadite.
Kad slaninu ili kulen
na stol iznesete
čašom svoga vina
večeru da zalijete.
- 10:12 -
