četvrtak, 13.11.2008.
Život bez ljubičice
(Vladimiru i Zdenki)
Razbilo mu se srce
u bezbroj kristalića
poput staklene čaše
pale na pod
jer ona je zauvijek
oči zaklopila,
kad joj je sat života
zaustavio svoj hod.
Bezglasna mu samoća želi
teške vjeđe snom napuniti,
a noćna tmina pokušava
skriti njen lik;
morat' će živjeti dalje
bez svoje ljubičice,
ali zauvijek ih veže nježna
neraskidiva nit.
Na strmom putu razočaranja
pojavila se iznenada
kao zraka sunca
iza crnog oblaka
u ogledalu zarobljena.
Silno je poželio
da to sunce nikada ne zađe
da se vječno grle i maze
stare rane zaliječe
i utabaju nove,
široke, sretne staze.
Crni je oblak ipak brži bio
i svojom tamom
ponovo zraku zakrilio;
to drago biče smrću pokosio,
a njegovo srce zauvijek
u kristalne komadiće pretvorio.
- 07:40 -
