nedjelja, 31.01.2010.
Kojoj prije?
Imam dvije unučice
dvije slatke jabučice
dva koljena za sjedenje
dvije ruke za grljenje;
kako li ću odlučiti
koju prvo poljubiti?
Da l' Barbaru il' Rebeku
stariju il' mlađu seku?
Pusu dati – kojoj prije?
Usta jedna, a njih dvije!
- 09:11 -
Zadnje riječi
Već koracima prvim
po trnju sam hodila
al' hrabro naprijed kročeći
sreću sam svoju tražila.
Poneki stidljivi cvjetić
uz putove moje je cvao,
ali, vjerujte, skoro uvijek
netko je drugi ga ubrao.
Tako je to uglavnom
bivalo u mojem životu:
svladavajući brojne teškoće
tražila sam skrivenu ljepotu.
Naučih davno: gdje ruže cvatu
tamo uvijek i trnja ima;
nađe se nešto iskrenosti
al' više zlobe u ljudima.
Pomirih se sama sa sobom
više ne plačem često ni jako
kad me netko povrijedi
kažem: ma, dobro je i tako!
Neka to njemu bude na čast
što dobrim dobro mi ne vrati;
ja ipak i njemu želim sreću
i na licu ću osmjeh zadržati.
Jednog dana, kad po mene dođe
s kosom u ruci crna sjena
čut će moje zadnje riječi:
Ja ipak sam bila sretna žena.
- 09:02 -
Stara klupa u parku
U lakoj jesenjoj šetnji gradom,
parkovi su mi pokisle grane nudili;
na istom mjestu ugledah staru klupu
na kojoj smo se nekad grlili.
Ruže penjačice na pergoli staroj
bez cvijeta i lista proljeće čekaju
nekom novom zaljubljenom paru
zagrljenom na našoj klupi se nadaju.
Ploče kamene, koracima izlizane,
još pamte naše mladenačke stope,
a kruti se okovi zaborava
u mislima mojim polako tope.
- 08:45 -
subota, 09.01.2010.
Peti kolovoz
Danas je veliki blagdan
Dan pobjede svuda se slavi.
Sjećate li se onih mladića
što su za pobjedu sebe dali?
Mnogi su za nju život položili
drugi na bojištu ostavili zdravlje;
pokažite im barem zahvalnost
ne treba njima bezlično slavlje.
Pobrinite se nek' dostojno žive
imaju posla, kruha i dom
da djeca im pamte očeve hrabre
i ponosno hode po svijetu tom.
- 09:06 -
Želja
Ja nisam član ni jedne stranke,
ali sam u duši socijalista;
da svi ljudi dobro žive
želja je moja najveća.
Neka se školuju mladi ljudi,
a posla ima za roditelje njihove,
bake i djede da solidno žive
od zaslužene mirovine.
Hoće li moje unuke drage
jednog dana obitelj osnovati
od vlastitog rada i u miru
u njenom krugu sretno živjeti?
- 08:55 -
Gdje je moj prijatelj
Danas me neka svladala tuga
a prijatelj moj daleko je.
Kome ću reći da srce plaće
i kome glavu spustiti na rame?
Gdje li je sada kad ga trebam,
kome ću reći da su me povrijedili,
kako si mogu olakšati tugu
kad ga nema da me utješi?
- 08:31 -
Ipak je drag
„Ipak je drag
ovaj goli život naš“
rekao si mi jednom;
sigurno se prisjećaš.
Što želim od života,
što očekujem od njega?
Mnogo dobrih prijatelja
i iskrenih, prije svega.
A kada se okupimo
reći ću kao i ti baš:
„Ipak je drag
ovaj goli život naš“.
- 08:20 -
Uzalud
Gdje su sad
dani mojih lutanja
noći mojih traganja
i vrijeme isteklo
u nepovrat.
Zar sam sanjala
i uzalud lutala
dok sam iskrenost
u ljudima tražila?
Noge se umorile
oči sklopile
osjećaji potrošili
nada se izgubila
od traženja
uzaludnog.
- 08:15 -
Jarac u horoskopu
Mada sam jarac po horoskopu
nepopravljiva sam sanjalica;
često poklonim povjerenje
nekoj osobi sa stotinu lica.
Tada mi srce ranjeno biva
i tuga me potpuno shrva;
tješi me da sličnih meni ima
nisam ni zadnja, a ni prva.
- 08:11 -
Planinar
Trebam dobre cipele i ranac mi treba,
jer idem se penjati gore putem neba.
Volim moju Slavoniju, volim moju Dravu,
al' me često nešto tjera na planinu pravu.
Što se više penjem – srce brže tuče
volio bih znati što me gore vuče.
Kad odozgo pogledam sve se sitno čini
pa i brige izgledaju manje u visini.
Opet krećem uskoro na planinu daleku,
a kada je osvojim – vraćam se mom Osijeku.
Sa najviših planina čut će se moj glas:
Pričekajte vrhovi – stižem i na vas.
- 08:01 -
