U lakoj jesenjoj šetnji gradom,
parkovi su mi pokisle grane nudili;
na istom mjestu ugledah staru klupu
na kojoj smo se nekad grlili.
Ruže penjačice na pergoli staroj
bez cvijeta i lista proljeće čekaju
nekom novom zaljubljenom paru
zagrljenom na našoj klupi se nadaju.
Ploče kamene, koracima izlizane,
još pamte naše mladenačke stope,
a kruti se okovi zaborava
u mislima mojim polako tope.
Post je objavljen 31.01.2010. u 08:45 sati.