nedjelja, 29.04.2012.

Vječna ljubav Mora i Sunca

Na zadarskoj prekrasnoj rivi
uz zvuke orgulja to se zbilo,
ugledah Sunce na obzorju
u rumenu se loptu pretvorilo.

Zamislih More kao mladu djevu,
a Sunce kao stasita mladića,
jesam li to čula valova šum
ili poziv zaljubljenoga bića?

- Ljubavi moja u zagrljaj mi dođi
valovima sreće ću te obasuti,
na grudi nježno privinuti,
a ti ćeš rumenilom svijet obasjati.

- Dok dan polako bliži se kraju
žar svoj ugasi u mojim njedrima,
neka naša ljubavna priča
svake se večeri ponavlja.

- 01:59 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Slikar (Kančal Ivanu)

Dok gledate moje težačke ruke
što lozu obrezuju i njeguju,
i dlanove od rada ogrubjele,
pitate li se što krijem u duši?

Kad mi u oku iskra bljesne,
krv brže poteče, a srce zadrhti,
tad ruka sama pastele prima
i po papiru mi se mašta razlije.

Pretačem tada snove u boje:
zelena livada kao čežnje moje,
plavo nebo kao nježni dodir žene,
a ruža crvena ~ ljubav pružena
umjesto laticama trnjem uzvraćena.

Kad slike postanu crno-bijele
ravnodušno primam prolazeće,
ne trudim se promijeniti svijet
nego se odem s mojom lozom družiti.

- 01:57 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Autor: Ivan Kančal

- 01:55 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Ostala sam ista

U životu dugom svom
ljude sam razne upoznala;
stare, mlade, ružne, lijepe,
bilo je pametnih, ali i budala.
Brbljava sam dosta bila,
neki od njih isto tako,
razgovore vodit' duge
bilo nam je vrlo lako.
Odnedavno me je nešto
baš stisnulo u duši,
misao jedna tužna
tišti me i guši.
Zar neki ljudi ne mogu
razumjeti što kažem,
misle li to pojedini
da im, možda, lažem?
Ista sam ja ostala,
svima dobro želim,
al' u zadnje vrijeme
baš se ne veselim.
Očekujem li previše
ili, ipak, premalo,
od svih onih ljudi
do kojih mi je stalo.
Možda neki ne shvaćaju
da im želim dušu dati,
to me sada rastužuje,
al' jednom će ipak znati.

- 01:52 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Pjesnik ~ sanjar sam

U jednoj pjesmi Šimić reče
da su pjesnici čuđenje u svijetu,
ipak se često čudim i pitam
zašto se osjećam poput ptice
ulovljene, u kavez zatvorene,
spriječene u slobodnom letu?

Krila imam i letjeti želim
uzdići se međ' oblake sure,
letom prkositi oluji i kiši,
slobodu udisati bićem cijelim,
raskriljenih krila plutati nebom
ne bojeći se ni snijega ni bure.

U kalupe obične svijet me stavlja,
sputati hoće moj slobodni let,
a ja sam samo pjesnik ~ sanjar
i ostati želim čuđenje u svijetu
pa neću da kavez mi zaklanja
pogled na slobodan vedriji svijet.