nedjelja, 29.04.2012.
Slikar (Kančal Ivanu)
Dok gledate moje težačke ruke
što lozu obrezuju i njeguju,
i dlanove od rada ogrubjele,
pitate li se što krijem u duši?
Kad mi u oku iskra bljesne,
krv brže poteče, a srce zadrhti,
tad ruka sama pastele prima
i po papiru mi se mašta razlije.
Pretačem tada snove u boje:
zelena livada kao čežnje moje,
plavo nebo kao nježni dodir žene,
a ruža crvena ~ ljubav pružena
umjesto laticama trnjem uzvraćena.
Kad slike postanu crno-bijele
ravnodušno primam prolazeće,
ne trudim se promijeniti svijet
nego se odem s mojom lozom družiti.
- 01:57 -
