Preko bivšeg korza, sinoć oko osam
polako sam zamišljena šetala
iz daljine zovnuše me nježno
zvuci dobrog starog šlagera.
Živnu srce, noge same krenu,
zvuci zovu: Dođi, sjeti me,
plesni podij u starom hotelu
još je gladak, daj zavrti se.
Tango, valcer i poneki rok
sjetiše me plesnjaka i škole;
kao vihor proletjele godine,
sada ruke, noge i leđa me bole.
Odoljeti glazbi ipak nisam mogla,
te klizeći lako po parketu starom
udovima snaga prostrujala
plesala sam mladenačkim žarom.
Post je objavljen 01.11.2008. u 20:11 sati.