petak, 17.10.2008.
Čekajući ljetnu zoru
Vruče je ljeto, toplo je more,
pješčana plaža zvuk koraka guši
čvrsto zagrljeni ti i ja u plićaku
čekamo zoru da nas sunce osuši.
Mokro nam tijelo, mokra nam kosa
dok uzdahe naše poljupci kriju
isprepletene ruke milovanja nude
a burni osjećaji duše nam griju.
- 02:09 -
četvrtak, 16.10.2008.
Ne diraj u njegove rane
(Martini i Anti)
Naš je prijatelj silnu bol spoznao
kada je bez drage osobe ostao,
teška tuga mu srce lomila
i velika bol grudi razdirala;
dugo mu je vremena trebalo
da bi se jad malo umanjio.
Prijateljice naša, što si učinila
kada si ga jučer posjetila?
Zašto si mu novu tugu stvorila
ponovo rane stare otvorila?
Zar tebe nikada nije bol taknula
sa lica ti osmjeh maknula?
Zašto u tuđe rane dirati
i zašto nečiju tugu povećati?
Ako nekome suze teku
nemoj da zbog tebe jače peku.
Pokušajmo mu rane zacijeliti
prijatelja našega razveseliti
nadu i radost u srce unijeti
i osmjeh na lice vratiti.
- 07:28 -
Prijateljstvo
(prijatelju Branimiru)
Prijateljicom svojom zoveš me
čak najdražom u svom životu,
tražiš sebe u pjesmama mojim
nalazeći u njima radost i ljepotu.
Mnoge sam stihove tebi napisala
toliko pjesama slagala kroz noći
šetnje naše duge opisivala
čekajući kada opet ćeš doći.
Ti si mi prijatelj najbolji
u daljini misli nam se traže,
razumiješ maštu i snove moje
kilometri silni za nas ne važe.
Sada postoji rame za suze
i veliko srce za moje veselje;
jutrom radosna krećem u dan
jer ti razumiješ moje želje.
Kada mi je lijepo ili teško
sve to sa tobom dijelim
uzdišem, plačem i tugujem
ili se nekoj sitnici veselim.
Jednom davno potonuše mi lađe,
ali ti si mi tada prijatelj bio
vratio mi nadu u bolje sutra
i za novu borbu me ohrabrio.
Kada sam tužna to tebi kažem
kada se radujem ti prvi to znaš
prijateljstvo pravo tako se mjeri
koliko drugome sebe daš.
- 07:27 -
Moj prelijepi Osijek
Poznanika puno imam sa svih strana svijeta,
a u Osijek mnogi dođu skoro svakog ljeta.
Ponosna sam kada mogu Osijek moj im pokazati,
pa kada se kući vrate dugo će ga se sjećati.
U Tvrđu ih staru vodim, tu je muzej, škole razne,
Kužni pil, fakulteti i kafići; terase im nikad prazne.
Spustimo se prema Dravi kroz Vodena vrata,
a tih ljetnih dana rijeka nam je vrednija od zlata.
Promenade od osječke nigdje nema ljepše
baš bismo se njome mogli prošetati češće.
I tako bi polako stigli sve do Zimske luke;
korak po korak, kraj Iktusa, bez imalo muke.
Tik uz Dravu, hotel Osijek vinuo se u nebo visoko,
a na vodi restorani, blagdan za nepce i oko.
Pri kraju bi luke krenuli na lijevu stranu
kraj Esseker centra, pa na trgu slikali fontanu.
U blizini trga kazalište, Poglavarstvo, katedrala;
za moj dragi, rodni Osijek i dušu bih dala.
Sa ponosom u srcu pokazujem ga svima,
jer takove ljepote malo gdje na svijetu ima.
- 07:25 -
Izbjeći nevolje
Ovih me dana prijateljica pitala
kako bi se mom kolegi približila.
Prosijeda mu kosa, a plave oči,
kada ga ugleda tlak joj poskoči.
Ne bih baš rekla da je gleda,
ali on je njoj slađi od meda.
Prijateljici rekoh: Što ti je mala,
tu bi se u nevolje upetljala
moj ti kolega obitelj ima
vrijeme provodi samo s njima.
Tada se zbilja petljati neću
negdje ću dalje tražiti sreću.
On će mi ostati patnja tiha
Rado ću se sjećat' njegovog lika.
- 07:22 -
Osijek, moj grad
Svakog dana starija sam,
al' još služi me sjećanje,
o vremenu prošlom pišem
za buduće naraštaje.
Nek' čitaju jednom mlađi
kako živjelo se tada
kad sam bila kao oni
bezbrižna i tako mlada.
Od Retfale vozio nas tramvaj
istom trasom kao i sada,
preko Trga i stare Tvrđe
čak tamo do Donjeg grada.
Korza se uvijek rado sjetim
satima smo njime šetali
dok dečki su stajali po strani
i djevojke pažljivo gledali.
S Osijekom smo skupa rasli
uz tvornice i njihovu buku
gradili ga polako i strpljivo
radom naših vrijednih ruku.
Zle su odnekud došle spodobe
granate su po gradu sipale
i svaki njegov dragi dijelić
dan za danom ranjavale.
Prošlo je i to teško vrijeme
Osijek opet slobodno diše,
obnavlja se i gradi svuda
pa grad raste sve više i više.
Uređuju se ulice i trgovi,
zidaju kuće, popravljaju stare;
al' još uvijek dosadni komarci
ugođaj ljetnih večeri nam kvare.
- 07:17 -
