(prijatelju Branimiru)
Prijateljicom svojom zoveš me
čak najdražom u svom životu,
tražiš sebe u pjesmama mojim
nalazeći u njima radost i ljepotu.
Mnoge sam stihove tebi napisala
toliko pjesama slagala kroz noći
šetnje naše duge opisivala
čekajući kada opet ćeš doći.
Ti si mi prijatelj najbolji
u daljini misli nam se traže,
razumiješ maštu i snove moje
kilometri silni za nas ne važe.
Sada postoji rame za suze
i veliko srce za moje veselje;
jutrom radosna krećem u dan
jer ti razumiješ moje želje.
Kada mi je lijepo ili teško
sve to sa tobom dijelim
uzdišem, plačem i tugujem
ili se nekoj sitnici veselim.
Jednom davno potonuše mi lađe,
ali ti si mi tada prijatelj bio
vratio mi nadu u bolje sutra
i za novu borbu me ohrabrio.
Kada sam tužna to tebi kažem
kada se radujem ti prvi to znaš
prijateljstvo pravo tako se mjeri
koliko drugome sebe daš.


Post je objavljen 16.10.2008. u 07:27 sati.