ponedjeljak, 22.09.2008.
Gdje je moje srce
Svoje sam srce nekome dala
jer osjećam tek treptaj u duši;
nitko mi ga još vratio nije
pa osjećaj taj me tišti i guši.
Hoću li nekada ipak saznati
gdje mi je srce otplovilo?
Možda se jednom uistinu vrati
i prišapne tiho kod koga je bilo.
- 22:19 -
ZOVEŠ ME...
Zoveš me da se opet uz tebe budim
ponovo želiš čuti glazbu moga glasa
tražiš da ti tugu u radost pretvorim
i pružim ti poznate ruke spasa.
Shvati da ništa ne mogu ti reći
jer ne želim govoriti fraze puke;
kad nikakvu utjehu ne mogu ti dati
ne vrijedi pružati svoje hladne ruke.
Kako te spasiti? Danas ili bilo kada
kad osjećaja nemam da dušu zagrije,
a srce je moje tek ledena gromada
jer ljubavi za te više nema da led otopi.
- 20:30 -
nedjelja, 21.09.2008.
Unazad sat kuca brže
Nakon sporo tekućih godina
provedenih po bolnicama
uspjeh stići do puberteta;
suze sam u samoći lila,
smijala se pred ljudima
i svi su se slagali govoreći:
Od nje nema veselijeg djeteta.
Tiiiiika-taaaaaka........
Prođoše polako školski dani,
i nevine školske ljubavi.
Vrijeme je tako sporo teklo;
položih i maturu,a nikako
dvadesetu godinu dočekati.
Tiiiika-taaaaka.......
Uz mnogo predanog rada,
često lijepih putovanja
i druženja s prijateljima,
vrijeme je nekako brže teklo
i bližila se godina trideseta.
Tiiika-taaaka.......
Srela sam ljubav svog života,
udala se i postala majka,
godine su samo proletjele
četrdeseta brzo prođe
kao kakva lijepa bajka.
Tiika-taaka.....
Kčerka je stasala u ljepoticu,
a stigla je i diplomirati.
Rat je prohujao Osijekom
srećom, uspjeh ga preživjeti;
i dok sam trepnula okom,
pedesetu godinu dočekati.
Tika-taka...
Šetala sam promenadom
srela slućajno prijateljicu iz škole.
Dobro izgledaš, nisi ni ostarila
primijeti ona, a ja joj rekoh:
Naravno, stariti više neću,
jer tako sam odavno odlučila.
Taaaaka-tiiiika.......
Od tada godine oduzimam.
U duši sve sam mlađa i mlađa,
a misli u nježne stihove pretvaram.
U njima moja je prošlost i nada,
a kada više ne budem živa
možda reći će netko:Šteta!
Pjesnikinja je umrla tako mlada.
Taaka-tiika, taka-tika, taka-tik...
- 15:21 -
četvrtak, 18.09.2008.
Žena i njena sjena
Što te to u grlu stegne
kad sjena neka promakne mimo?
Dah stane, tijelo zatrepti,
a srce klikne: To je ona koju želim.
Zašto ti se krv uzburka
kad sjena oblik žene dobije?
Miris parfema zaleluja zrakom,
ti joj pružiš uzdrhtale ruke
i znaš: To je ona koju sam sanjao.
Beskrajan osjećaj sreće ti pruža
što ta žena i njena sjena
kroče s tobom kroz život,
a ti si siguran: To je ona koju volim.
- 02:30 -
Ha, ha, ha - svekrva
Kao u filmu o lijepoj ženi
i ti si željela princa svoga,
ali je s njim i majka stigla,
svekrva opaka kao baba Roga.
Po cijeli dan za tobom plazi,
svuda zaviruje i zanovijeta,
a kada s dragim ljubav vodiš
najradije bi stala uz rub kreveta.
- 02:25 -
petak, 12.09.2008.
Živjeli!
I meni čašu natoči,
stranče,
nazdraviti želim
za sve nedobivene ruže,
za sve lažne poljupce
i hinjenu ljubav,
za potrošene osjećaje
i neko davno jučer.
Živjeli, živjeli!
Ali sutra je novo jutro
novi će svanuti dan
i novu probuditi nadu.
Živjeli, živjeli!
- 07:59 -
Biser i suze
Latice bi sipao pred njene stope
biserom joj popločio stazu,
poljupcima prekrio joj sjenu
samo za jedan nježan pogled;
ali, tužan, tek sjetu ubireš
i misao suznu u besanim noćima.
- 07:57 -
Očarana Slavonijom
Slavonijo draga, ljubavi moja,
osvojila me ljepota tvoja;
sunce što se iznad žita rađa
rumena voćka od meda slađa,
vjetar što lako poljima vrluda,
vrijedni ljudi što sreću se svuda.
Ničeg nema ljepšeg i ništa nije bolje
no jutrom ranim šetat kroz polje.
Suncokret tada pozdrave šalje
Suncu što nebom plovi dalje;
zapadu žuri kao da hvata mrak
dok miris sijena ispunjava zrak.
Rijeka lagano ravnicom teče,
a bećar čeka da padne veče;
snaši će lijepoj pod prozor poć'
o ljubavi šaputati dugo u noć.
Slavonijo draga, ljubavi moja,
očarala me potpuno ljepota tvoja.
- 07:32 -
četvrtak, 11.09.2008.
Pogaženo cvijeće
Teški su tenkovi pogazili cvijeće
što ga je majka brižno njegovala;
istjera je uljez iz rodnog doma,
Kuda krenuti? uplašena se pitala.
Ništa joj nisu ponijeti dali
na put kojem se ne nazire kraj;
sa tugom u srcu i suzom u oku
napuštala je dragi svoj zavičaj.
U tuđem gradu, daleko od doma
ponudiše joj nad glavom krov,
a njezin voljeni sin jedinac
zemlju braniti pođe u hladni rov.
O njemu vijesti dugo čula nije
suznih očiju Bogu se molila
da živ se uskoro njojzi vrati
kako bi ga majka opet grlila.
Sporo su prolazili tužni dani
sa fronta šture vijesti stizale,
uz bolni uzdah, vapaj Bogu
majčine se oči zauvijek zaklopile.
Rodni joj Srijem, kuća i dvor,
bunar, vrt i šareno cvijeće
uzalud čekaju povratak njen
majka se nikad vratiti neće.
- 17:16 -
nedjelja, 07.09.2008.
Nepokoren grad
Nove zgrade streme ka nebu
staklene obloge svjetlucaju;
osječani spiminju prošle dane
ratni ožiljci na to ih sjećaju.
Na jednom velikom raskrižju
na cesti što vodi prema Baranji
čovjek je svojim crvenim Fićom
pokušao tenkove zaustaviti.
Branili su heroji lijepi grad,
njegove ljude i rijeku Dravu
mnogi od njih su život dali
nek' Bog im udijeli vječnu slavu.
Osijek je ostao nepokoren grad,
i dok neboderi u njemu niču
nemojte zaboraviti branitelje
i hraboga malog crvenog Fiću.
- 22:08 -
Suteren u Radnjaku
Šetala sam Vukovarskom
i gledala kako raste Eurodom;
plesati sam ovdje naučila
Radnjak je bio na mjestu tom.
Srušili su dom moje mladosti
i moje prve školske ljubavi,
umjesto igrališta ili parka
sutra će ovdje neboderi izrasti.
Toliko se toga dogodilo
u godinama što protekoše,
a mnoge uspomene naše
negdje se usput zagubiše.
Novo je sada došlo vrijeme
susjed ne pozna susjeda,
a ja se sjećam prošlih dana
prebirem uspomene iz Radnjaka.
Nitko ne svira kao Dinamiti
i nitko kao Kićo ne pjeva,
nikada toliko plesati neću,
opet imati sedamnaest godina.
Kadkada i sad odem na ples
u restoran ili na neku zabavu,
ali nigdje mi nije tako lijepo
kao onda u suterenu u Radnjaku.
- 22:03 -
ponedjeljak, 01.09.2008.
Cipelice Lutalice
Cipelice Lutalice daleko me povedite
u naručje mom bećaru što prije donesite.
Prošetat ću Slavonijom, Srijemom prolutati;
dok ne dođem voljenome cipelice neće stati.
Ne trebam ja kicoša što kravatu nosi
i skupa odijela, briljantin na kosi.
Ja sam mala šokica bećaruša prava
dok u kolu igram migam na bećara.
Kad šešir nakrivi tamburu zasvira
ni srce ni cipelice nemaju mi mira.
Hajd'mo sada u kolo igrat tarabana,
a poslije ću u sijenu ljubiti bećara.
- 21:36 -
