četvrtak, 16.10.2008.
Osijek, moj grad
Svakog dana starija sam,
al' još služi me sjećanje,
o vremenu prošlom pišem
za buduće naraštaje.
Nek' čitaju jednom mlađi
kako živjelo se tada
kad sam bila kao oni
bezbrižna i tako mlada.
Od Retfale vozio nas tramvaj
istom trasom kao i sada,
preko Trga i stare Tvrđe
čak tamo do Donjeg grada.
Korza se uvijek rado sjetim
satima smo njime šetali
dok dečki su stajali po strani
i djevojke pažljivo gledali.
S Osijekom smo skupa rasli
uz tvornice i njihovu buku
gradili ga polako i strpljivo
radom naših vrijednih ruku.
Zle su odnekud došle spodobe
granate su po gradu sipale
i svaki njegov dragi dijelić
dan za danom ranjavale.
Prošlo je i to teško vrijeme
Osijek opet slobodno diše,
obnavlja se i gradi svuda
pa grad raste sve više i više.
Uređuju se ulice i trgovi,
zidaju kuće, popravljaju stare;
al' još uvijek dosadni komarci
ugođaj ljetnih večeri nam kvare.
- 07:17 -
