Sijedi pramen https://blog.dnevnik.hr/sijedipramen
nedjelja, 03.01.2021.
Pišem pismo, tinta mi se proli, daleko je „roman što me boli“
Zovem mamu: „Mama, jesam li počela pisati prije osnovne škole?“ Mama: „Pa jesi, znala si čitati i pisati. Znala si pisati nešto, sad se ne sjećam točno.“ No dobro, ne sjećam se ni ja, no sa sigurnošću mogu reći da sam vrsno čitala i prije prvog razreda. Isto tako se sasvim sigurno sjećam da sam u osnovnoj imala nekakvih problemčića s – ni manje ni više – slovom O. Valjda je bio problem u tome da sam ga pisala kao nezgrapni krug, a ono je trebalo biti duguljasto (ili suprotno?).
Talent za pisanje sam naslijedila od mame (a možda i od pokojnog djeda, jer za njega kažu da je bio pun talenata). Mama se ipak nije previše u životu izražavala pisanjem, a ja sam prve pohvale za zadaćnice počela dobivati u višim razredima osnovne škole. Tada sam počela pisati i van školskih uputa uglavnom po dnevnicima, papirićima, a kasnije i po bilježnicama iz predmeta koji mi nisu osobito značili, poput grčkog jezika u srednjoj školi. Ni jednom dnevniku nije pošlo za rukom da preživi – jedan je pocijepan i bačen u kontejner, jedan je spaljen, a treći je završio slično kao prvi. Razlog tome je višestruk – neki tekstovi su mi se gadili, nekih razmišljanja sam se htjela odreći kao da nikada iz mene nisu proizašla, a nisam bila ni osobito disciplinirana oko pisanja, pa bi me dnevnik samo podsjećao na to i to bi me činilo nervoznom.
Ipak, bliski mi ljudi, a i ja sama, znam da znam. Znam pisati, znam prepoznati dobru poeziju, znam prepoznati loš roman. Znam i da me, kao što i sve ljude koji imaju čuku i/ili srce za nešto, prevali na oduševljenje kvalitetno izrečena misao kao i prebaci na bijes smeće od tekstova (slika predstavlja zatomljen bijes prema nedavno pročitanom romanu). Potraćeni talent nešto je što me jako rastužuje i konstantno sam strahu da ću završiti s ovozemaljskim životom, a da se nikada, bar na trenutak, neću osjećati kao književnica. Književnica s pokrićem.
Stoga sam odlučila malim koracima krenuti u brušenje zanata. Blog je vrlo lak, slobodan i dostupan medij za nekoga tko je željan odvojiti malo vremena i reći ponešto čitatelju, utvrditi ili čak preispitati vlastita razmišljanja, podijeliti radost i tugu, dati čak priliku i drugima da se osvrnu, da usmjere, da kritiziraju, da se možda i sami nađu u tuđim riječima. To me beskrajno veseli.
Zdravo.
Rica
| siječanj, 2021 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Srpanj 2023 (1)
Srpanj 2022 (1)
Svibanj 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Sijedi pramen je blog sasvim tipične mlade osobe srednjih dvadesetih. Tematika je raznolika, a postovi dolaze u obliku spontanih misli i bez prevelike obrade. Radujem se svakom novom čitatelju.
Lijepo vas pozdravljam i dobrodošli.
Magdalena