Sijedi pramen https://blog.dnevnik.hr/sijedipramen

subota, 16.07.2022.

Da pogledam Kvarner s vrha Trsata

Ne znam jel' guštam ili sam pak luda i ljuta poput nevinog zatvorenika?! Pola jedan je, meni se ne žuri nikamo; niti kome moram skuhati niti kome čistiti, raspored si slažem po volji i raspoloženju. Sjedim u klimatiziranom prostoru, pijem kavicu u majici dobrog prijatelja moga dečka (dajem vam na razmišljanje ), pretražujem gotovo nepostojeći smještaj na Cresu za produljeni vikend; čula sam se s roditeljima i tek kad mi ćefne, e onda ću se ustati i biti produktivna. Nije neka robija, zar ne? A opet, vani je sunce, galebovi se dreče, more se presijava i zove, društvo radi planove – a ja imam koronu. Ne, ne osjećam se bolesno – možda samo malo više kašljem i malo se brže umaram, ali tijelo i um su mi poput dječaka koji ne stiže niti doručkovati od energije koja ga tjera na ulicu. Zatvorena. Što sada – ako sam već puna energije, dužnost me zove (a i strah od mame koja mi dolazi za tjedan dana) da bih ipak trebala malo srediti stan (znači ipak imam za koga čistiti), a da ću, ako ovako nastavim pogodovati vlastitom nepostojanju apetita, pasti natrag na 45 kila (dakle, ipak nekome moram kuhati).
Što se, dakle, sve izdogađalo od posjeta Splitu o kojem sam na zadnje i pisala?! Jelena i ja smo nakon povratka vrlo brzo dogovorile novi datum posjete Cvitu Mediterana i unajmile smještaj. Vratile smo se poslu, ali nismo izašle iz splitskog stanja uma – raditi ljeti najveća je idiotarija. Ključna stvar se zapravo dogodila prije samog polaska u Split – otišla sam na kavu s poznanikom kojeg nisam vidjela pola godine. Kad sam se vratila iz Splita, kava se pretvorila u vino i karaoke, pa smo od poznanika postali prijatelji i ja sam pozvana na njegov rođendan. Bila sam sretna jer sam počela širiti krug poznanstava i micati se malo iz samoga grada, makar do njegove periferije. Da ne duljim – eno mi uz šal Hajduka u sobi visi i šal Rijeke, a ja tu ne mogu ništa, jer, ahhh...čovjek svašta trpi kad se zaljubi. Kao što on trpi da za more govorim voda i da ću prije kupiti Badelov pelin nego Maraskin; da sam apsolutno neprivlačna dok skačem u more držeći začepljen nos ili pokušavajući plivati kraul. Ili igrati odbojku. Uopće, ima li Maraskinog pelina na policama gore kod mene?!
U dva mjeseca upoznala sam hrpu ljudi, izvanrednih individua. Svaki vikend niti ja sama ne znam gdje sam, samo znam da sam garantirano van stana – jedem roštilj, pijem pelin, pjevam i plešem. U dva mjeseca zbližila sam se s mojom Leom (tu ćeš eto biti Lea!) više nego u godinu i pol zajedničkog rada, a sam Bog zna da bih 17ogodišnja ja zavrnula nosom na tu curu križajući je velikim crvenim križom u mojoj mentalnoj zbirci poznanstava (i nije to do nje, nego do mog, kao klinke, strogog i zatvorenog uma). Ljeto mi nikada nije bilo bogatije i ljepše – nikad više aktivnosti, smijeha, ljubavi, složnosti, zezancije, minusa na računu i alkohola u krvi. Nikad luđih odluka, ali Bog čuva budale.
Ahhh, i što je par dana naprema cijelom ljetu? Ipak, navučena na graju i umaranje tijela i uma do krajnjih granica s tek jednim popodnevom izležavanja na kauču, nije mi lako biti zatvorena. Platila sam ja ovom koronom ipak neku cijenu – neću vidjeti nećaku niti bratića i šogoricu (a vidim ih dvaput godišnje), niti moju Teicu koja je trebala doći iz Koprivnice. Neću vidjeti ni Golubinjak, Gorski Kotar, a prijatelje i dečka tek kratko preko ograde dok mi donose namirnice za preživjeti izolaciju. Pa, ipak sam malo tužna, koliko god nije neki „bed“... i moram se žaliti jer mi dođe lakše.
Onda se sjetim da mi idući tjedan dolaze mama i tata, da idem na Juru Stublića u Opatiju, da će mi ubrzo sestra i šogi koje jedva čekam upoznati s društvom, da će zatim i romantični Cres, ljubljeni Split i koncertni Beč... zatim jesen i nove ideje kamo, kome i što raditi, pa rođendani...pa bih nadalje mogla nabrajati koliko mi srce želi. Sve mi se čini da sljedeći put neće biti suza kada iz Slavonije budem putovala nazad za Rijeku. U Rijeci se, tko bi' reć', polako nazire livada iz sna (i znam tko je najsretniji kad ovo pročita!).
Rica

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sijedi pramen je blog sasvim tipične mlade osobe srednjih dvadesetih. Tematika je raznolika, a postovi dolaze u obliku spontanih misli i bez prevelike obrade. Radujem se svakom novom čitatelju.
Lijepo vas pozdravljam i dobrodošli.
Magdalena

Linkovi