Sijedi pramen https://blog.dnevnik.hr/sijedipramen
subota, 16.07.2022.
Da pogledam Kvarner s vrha Trsata
Ne znam jel' guštam ili sam pak luda i ljuta poput nevinog zatvorenika?! Pola jedan je, meni se ne žuri nikamo; niti kome moram skuhati niti kome čistiti, raspored si slažem po volji i raspoloženju. Sjedim u klimatiziranom prostoru, pijem kavicu u majici dobrog prijatelja moga dečka (dajem vam na razmišljanje 
), pretražujem gotovo nepostojeći smještaj na Cresu za produljeni vikend; čula sam se s roditeljima i tek kad mi ćefne, e onda ću se ustati i biti produktivna. Nije neka robija, zar ne? A opet, vani je sunce, galebovi se dreče, more se presijava i zove, društvo radi planove – a ja imam koronu. Ne, ne osjećam se bolesno – možda samo malo više kašljem i malo se brže umaram, ali tijelo i um su mi poput dječaka koji ne stiže niti doručkovati od energije koja ga tjera na ulicu. Zatvorena. Što sada – ako sam već puna energije, dužnost me zove (a i strah od mame koja mi dolazi za tjedan dana) da bih ipak trebala malo srediti stan (znači ipak imam za koga čistiti), a da ću, ako ovako nastavim pogodovati vlastitom nepostojanju apetita, pasti natrag na 45 kila (dakle, ipak nekome moram kuhati).
Što se, dakle, sve izdogađalo od posjeta Splitu o kojem sam na zadnje i pisala?! Jelena i ja smo nakon povratka vrlo brzo dogovorile novi datum posjete Cvitu Mediterana i unajmile smještaj. Vratile smo se poslu, ali nismo izašle iz splitskog stanja uma – raditi ljeti najveća je idiotarija. Ključna stvar se zapravo dogodila prije samog polaska u Split – otišla sam na kavu s poznanikom kojeg nisam vidjela pola godine. Kad sam se vratila iz Splita, kava se pretvorila u vino i karaoke, pa smo od poznanika postali prijatelji i ja sam pozvana na njegov rođendan. Bila sam sretna jer sam počela širiti krug poznanstava i micati se malo iz samoga grada, makar do njegove periferije. Da ne duljim – eno mi uz šal Hajduka u sobi visi i šal Rijeke, a ja tu ne mogu ništa, jer, ahhh...čovjek svašta trpi kad se zaljubi. Kao što on trpi da za more govorim voda i da ću prije kupiti Badelov pelin nego Maraskin; da sam apsolutno neprivlačna dok skačem u more držeći začepljen nos ili pokušavajući plivati kraul. Ili igrati odbojku. Uopće, ima li Maraskinog pelina na policama gore kod mene?!
U dva mjeseca upoznala sam hrpu ljudi, izvanrednih individua. Svaki vikend niti ja sama ne znam gdje sam, samo znam da sam garantirano van stana – jedem roštilj, pijem pelin, pjevam i plešem. U dva mjeseca zbližila sam se s mojom Leom (tu ćeš eto biti Lea!) više nego u godinu i pol zajedničkog rada, a sam Bog zna da bih 17ogodišnja ja zavrnula nosom na tu curu križajući je velikim crvenim križom u mojoj mentalnoj zbirci poznanstava (i nije to do nje, nego do mog, kao klinke, strogog i zatvorenog uma). Ljeto mi nikada nije bilo bogatije i ljepše – nikad više aktivnosti, smijeha, ljubavi, složnosti, zezancije, minusa na računu i alkohola u krvi. Nikad luđih odluka, ali Bog čuva budale.
Ahhh, i što je par dana naprema cijelom ljetu? Ipak, navučena na graju i umaranje tijela i uma do krajnjih granica s tek jednim popodnevom izležavanja na kauču, nije mi lako biti zatvorena. Platila sam ja ovom koronom ipak neku cijenu – neću vidjeti nećaku niti bratića i šogoricu (a vidim ih dvaput godišnje), niti moju Teicu koja je trebala doći iz Koprivnice. Neću vidjeti ni Golubinjak, Gorski Kotar, a prijatelje i dečka tek kratko preko ograde dok mi donose namirnice za preživjeti izolaciju. Pa, ipak sam malo tužna, koliko god nije neki „bed“... i moram se žaliti jer mi dođe lakše.
Onda se sjetim da mi idući tjedan dolaze mama i tata, da idem na Juru Stublića u Opatiju, da će mi ubrzo sestra i šogi koje jedva čekam upoznati s društvom, da će zatim i romantični Cres, ljubljeni Split i koncertni Beč... zatim jesen i nove ideje kamo, kome i što raditi, pa rođendani...pa bih nadalje mogla nabrajati koliko mi srce želi. Sve mi se čini da sljedeći put neće biti suza kada iz Slavonije budem putovala nazad za Rijeku. U Rijeci se, tko bi' reć', polako nazire livada iz sna (i znam tko je najsretniji kad ovo pročita!).
Rica
| < | srpanj, 2022 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Srpanj 2023 (1)
Srpanj 2022 (1)
Svibanj 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Sijedi pramen je blog sasvim tipične mlade osobe srednjih dvadesetih. Tematika je raznolika, a postovi dolaze u obliku spontanih misli i bez prevelike obrade. Radujem se svakom novom čitatelju.
Lijepo vas pozdravljam i dobrodošli.
Magdalena