Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sijedipramen

Marketing

Pišem pismo, tinta mi se proli, daleko je „roman što me boli“

Zovem mamu: „Mama, jesam li počela pisati prije osnovne škole?“ Mama: „Pa jesi, znala si čitati i pisati. Znala si pisati nešto, sad se ne sjećam točno.“ No dobro, ne sjećam se ni ja, no sa sigurnošću mogu reći da sam vrsno čitala i prije prvog razreda. Isto tako se sasvim sigurno sjećam da sam u osnovnoj imala nekakvih problemčića s – ni manje ni više – slovom O. Valjda je bio problem u tome da sam ga pisala kao nezgrapni krug, a ono je trebalo biti duguljasto (ili suprotno?).

Talent za pisanje sam naslijedila od mame (a možda i od pokojnog djeda, jer za njega kažu da je bio pun talenata). Mama se ipak nije previše u životu izražavala pisanjem, a ja sam prve pohvale za zadaćnice počela dobivati u višim razredima osnovne škole. Tada sam počela pisati i van školskih uputa uglavnom po dnevnicima, papirićima, a kasnije i po bilježnicama iz predmeta koji mi nisu osobito značili, poput grčkog jezika u srednjoj školi. Ni jednom dnevniku nije pošlo za rukom da preživi – jedan je pocijepan i bačen u kontejner, jedan je spaljen, a treći je završio slično kao prvi. Razlog tome je višestruk – neki tekstovi su mi se gadili, nekih razmišljanja sam se htjela odreći kao da nikada iz mene nisu proizašla, a nisam bila ni osobito disciplinirana oko pisanja, pa bi me dnevnik samo podsjećao na to i to bi me činilo nervoznom.

Ipak, bliski mi ljudi, a i ja sama, znam da znam. Znam pisati, znam prepoznati dobru poeziju, znam prepoznati loš roman. Znam i da me, kao što i sve ljude koji imaju čuku i/ili srce za nešto, prevali na oduševljenje kvalitetno izrečena misao kao i prebaci na bijes smeće od tekstova (slika predstavlja zatomljen bijes prema nedavno pročitanom romanu). Potraćeni talent nešto je što me jako rastužuje i konstantno sam strahu da ću završiti s ovozemaljskim životom, a da se nikada, bar na trenutak, neću osjećati kao književnica. Književnica s pokrićem.

Stoga sam odlučila malim koracima krenuti u brušenje zanata. Blog je vrlo lak, slobodan i dostupan medij za nekoga tko je željan odvojiti malo vremena i reći ponešto čitatelju, utvrditi ili čak preispitati vlastita razmišljanja, podijeliti radost i tugu, dati čak priliku i drugima da se osvrnu, da usmjere, da kritiziraju, da se možda i sami nađu u tuđim riječima. To me beskrajno veseli.

Zdravo.

Rica




Post je objavljen 03.01.2021. u 10:54 sati.