Kad kazaljke se poklope..
Dvajest tri sata su i pedeset-devet minuta. Grad je pun noćnih svjetala i topline u asfaltu.. Današnji sparni, teški dan je na izdisaju. Mračna soba, blago otškrinuta vrata balkona, preko puta otvorena vrata kuhinje (radi propuha ili promaje), mrak, cvijet koji nisam zalio danima...i piva..
Mjesec sedmi gazi nemilosrdno i zadnju četvrtinu još malo pa će august na vrata. Kao nezvan gost.Tišina se uvukla u pore trenutka kao koprena ,tako je tiha da osjetim svaki pritisak prsta na željenu tipku. Koju remeti buka nekog starog auta u daljini. I opet. I opet. Ide to meni, ritmično, kao po nekoj tajnoj formuli, koju niko ne zna...Formuli u kojoj bi trebao nakon dugo vremena pisati o čežnji..
O čežnji??
O ljubavi...
O ljubavi??
Danas sam ubrao lavandu i iz ruksaka mi miriši.
Idem je staviti u bocu od rakije. Praznu naravno. Idealna kombinacija..
Sve mi je nekako večeras po njoj..
Jbga moram i ja biti sentimentalan. Ne želim to više skrivati.
"lavanda u boci od rakije"
"Otišo je svak ko valja,
neki na more, neki ka nebu
Ostala je samo fukara i raja
I mi s njima na bijelome hlebu"
(R.Amadeus)
P.S.
Ako se ne javim idućih nekoliko dana (čitaj tjedana) na odmoru sam. Ili ti godišnjem. Ta zaslužio sam valjda. A utiske ćete saznati. Ovako ili onako. Do tada tu i tamo baciti ću poneki komentarčić.
Eto tako.
Falit ćete mi, znate..
Ili je nemir...Ili je strast..
Nekad se riječi teško izvlače iz nas...Pa zbog toga ovaj put..Pictures...Just pictures..I natuknice..
Isplatilo se čekati ovaj tren.Sve spava..Osim sunca i mene..
I kad je uvenuo ima neku magičnu čar..
"Ne pitaj me nikad više, zašto neven ne miriše,ne sećam se to je priča duga(Balašević).."
Zaista,tako lijep cvijet al bez ikakvog mirisa.Kao i neki ljudi.
Neki se ljudi boje vlastite sjene..Zašto li?
Nekad se dolje kopalo i radilo. A sad? Sve je mrtvo, zapravo spava, čeka neka bolja vremena..
Životinja koja je prehranila mnoge sirmoašne obitelji i kojoj se divim..
Neki ih vole, a neki ne..Ove druge nikako ne razumijem..
"Susjedova njiva"
Za jaranicu tratinchicu da malo ublaži osjećaj depresije..Glavu gore bem mu miša..-)
Počelo je s suncem, nek i završi. Lijepi dani su pred nama..
"Dan kao san, zapravo mora"...
I
Eksplozija u putničkom vlaku u Indiji, kao teroristi počeli djelovati..Otišli su valjda iz Bosne..Ako se nisu neki novi, domaći rodili..Ne daj Bože..
II
Iran zategao odnose s SAD. Ne sjećam se da su bili nešto opušteni,a?
Pa taman je Irak zgažen i opustošen, malo im izgleda, idu u Iran, radi demokracije kako vele...
III
Izrael napao Libanon. Kažu strašno ga se boje, Izraelci ti vječni "humanisti" koji su svoju državu stvorili kupujuću zemlju od siromašnih stanovnika te spajajući posjede ubijanjem i paljenjem- ratom of «course».To se zbilo ne tako davne 1948. godine..
Počeli nemiri ovdje, ondje se rasplamsavaju, ovamo nisu nikada ni stali...
Na ovom svijetu jedino mi je razumljiv onaj unutarnji nemir. Želuca naravno. Kad je prazan..Neki to zovu krulenje..I onaj kad ostaneš sam...Still always..
Nekad su na ovom mjestu bili ljudi, pa je civilizacija kao malo evoluirala, do juče su bile životinje, pa je civilizacija opet otišla korak dalje (javlja se tzv. "svijest o okolišu"), pa je sad u modernom vremenu u kavezu razno cvijeće i biljke..
Čovjekova evolucija je zaista na vrhuncu..Biljke u kavezima..
A razni hedonisti i vođe vode politiku uništavanja svega oko sebe. Radi vlastitih interesa. Čovjeku je zapravo mjesto u kavezu. Nikako životinjama ili biljkama.
Znam, ne čitate ovdje baš često o politici, jer ja zazirem od tema koje pune naslovnice, al eto morao sam. Ma koliko politika kurva bila..
"Nikad ne nađoh druga koji bi bio tako društven kao samoća"
Umjesto mog uobičajenog kenjkanja o ovom, onom, prašini u miljunskom gradu koja se raspršava u vruće ljetno doba poput polenovog praha na sve strane i traži nesretnike koji su alergični na nju, na prašinu u njenom izvornom obliku, prašinu prekrivenih odnosa,ljudskih "of course"..Ma u biti sve što trebam reć stane u ovu sliku...pjesmu...i naslov......i..završnu rečenicu..
Nije
SAMOĆA
Samoća je poput kiše.
U večeri iz mora se diže,
iz ravnica pustih i dalekih stiže,
ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije neg svjetlost izišla,
kad ulice se okreću spram zore,
i kad se tijela što nisu ništa našla,
razočarano dijele puna more,
i kada ljudi što od mržnje gore,
u postelji jednoj moraju da noće.
Tad dolaze valovi samoće........
RAINER MARIA RILKE (1875-1926)
.."Samoća boli, ali ne toliko kao lažna druželjubivost..."
Fussbal ist tot ...wir sind Ihn getoetet..
Za one koji vole Nogomet. Iz malo drukčijeg kuta, naravno..Vi koji ne volite nogomet, pokušajte ipak pročitati tekst.
Najveća svjetska društvena smotra (ipak je to neka vrsta "Ad hoc" okupljanja ljudi) je iza nas.
Nije baš lako bilo kojem nogometnom zaljubljeniku pogledati unatrag. Svjetski prvak je Italija, zemlja koju mrzi većina istinskih štovatelja nogometa, zemlja koja je postala ponajprije prvak zahvaljujući Zidanovim emocijama na vjerovatno sočnu osobnu ili rasističku uvredu Materazzija, ali i zemlja koja je od početka visoko kotirala kod svjetskih pa i naših bookmakera. Po tko zna koji put u postizanju ljudskih ciljeva se upotrebila fraza "Cilj opravdava sredstvo", što svakako nije donijelo aplauz novim prvacima svijeta, ali je donijela radost za oko 60 milijuna Talijana. Što reći nakon 64 odigrane utakmice u kojima je palo 165 golova, stadioni su bili rasprodani do posljednjeg mjesta, navijačka euforija je uhvatila 86 milijuna Nijemaca i preko 2,5 milijuna turista koji su hodočastili u nogometnu Meku, te ostatak nogometnih fanova koji su visili mjesec dana pred TV ekranima. A utakmicu Hrvatska-Brazil je gledalo miljardu ljudi..
Definitvno je nogomet u 21. stoljeću dobio jednu drugu dimenziju u kojoj ne dominira ljepota protkana rizikom, akcijama i golovima, nego igra na sigurno gdje je bitno ne primiti pogodak.A u takvom načinu igre Talijani su kao pastrmka u brzacu. Zato me i ne čudi njihov uspjeh. Ili ti Neuspjeh ljepote i umjetnosti nogometa.
Pitam se zar nije tako danas i u životu, većina nas igra na sigurno i nije sklona nikakvim rizicima? A htjeli bi kao uživati u njemu. E pa lijepi moji, to ne ide tako lako.Bez rizika nema profita niti adrenalina..
Kao protuteza bahatim Talijanima ostaju Nijemci, ugodan I susretljiv domaćin koji je iznenadio svojim predstavama svijet, a ponajviše sebe i vlastitu naciju koja je dočekala njihovu mladu momčad i neafirmiranog trenera s velikom dozom skepse.
Došli su do polufinala, uzeli broncu i pokazali da nogomet umire, al jos nije totalno “tot”. I da ga guraju u smrt ponajviše sami protagonisti utakmica, nogometaši i treneri.
Gdje smo u svemu tome mi?
Hrvatska se i 2006. godine utopila u vlastitom optimizmu i pretjeranoj (neopravdanoj) bahatosti.Prije četiri godine smo ispali od Ekvadoraca podcijenivši ih (nepotrebno), a i ovaj put smo prije godinu dana na dan izvlačenja skupina na prvenstvu već bili u drugom krugu. Pola nacije je već Hrvatsku vidjelo u polufinalu. Zauzvrat smo dobili hladnu sjeversku pljusku i povratak na zemlju, u realnost, gdje nam je i mjesto. Sad tek trebamo cijeniti broncu iz 98 i generaciju koja je ostavila trag u svjetskom nogometu..
Sadašnja postava im nije dostojna ni nositi bočice za piće.Čast izuzecima, al su zaista rijetki..
Na kraju kao i sve i ovaj ludi cirkus je protutnjao Njemačkom i već se sprema novi 2010. godine u Južnoafričkoj Republici. Kladionice kao i obično ne miruju. Već su izbacile koeficijente na moguće pobjednike daleke 2010. godine.Prvi favorit je Brazil, drugi Argentina, a novi svjetski prvaci su na trećem mjestu..
Dugo će ostati visjeti pitanje kojim riječima je isprovocirao Materazzi Zidana, pa je ovaj tako žestoko reagirao,al vjerujem da je bilo nešto jako bolno čim je uspio navesti na ovakav čin najvećeg nogometaša danas..
Umjesto članka posvećenom nogometu i novim svjetskim prvacima sam mislio ostaviti video koji sam jutros vidio na Youtube, a u kojem se nalazi glavni protagonist finala i igrač utakmice Marco Materazzi. Što reć za krvnika kojemu je najbolji prijatelj klupski kolega Siniša Mihajlović (dokazani četnik i nacista).
Ako je igrač utakmice finala Svjetskog prvenstva ovakav igrač, onda je svaki komentar suvišan..
Onda zaista fraza "Fussball ist tot, wir sind Ihn getoetet" postaje istinita, jer dopuštamo da ovakvi nogometaši igraju nogomet i budu zvijezde.
OBAVEZNO POGLEDATI VIDEO
Materazzi
..Nogomet je umro, mi smo ga zapravo ubili..
Novi dizajn
Dođe i vrijeme da Siddarhta malo promijeni dizajn.Promjena dizajna mi nije baš česta al obično pada s nekim usputnim životnim promjenama..Bile one dobre ili loše nećemo o tome..
Oni koji me prate od početka znaju da sam promijenio dva dizajna, daklem ovo je treći..Sva tri se razlikuju osim što im je zajednička boja.
..Zelena..
Boja nade reko bi neko!! U bolje sutra,valjda..
Tako nekako..
Moći nešto voljeti, o Bože kakva li izbavljenja..
Par preporuka za ljeto..-)
Ljeto je već dobrano zahvatilo maha, neki od nas su već na godišnjim odmorima, neki se uveliko spremaju, napose Svjetsko prvenstvo u nogometu je skoro na vrhuncu...
Što raditi u onih tjedan ili dva dana, ovisno koliko si možemo priuštiti da budemo na moru??
Večer je rezervirana za večerice, izlaske, opijanja, oni koji su slobodni napadat će sve od reda. Ukratko dernečenje..
Jutro za spavanja i zauzimanje ručnika na plaži, rano prijepodne i kasno poslijepodne za brčkanje u plićaku i igranje odbojke s preplanulim djevojkama...
Što raditi u vrijeme najveće vrućine, kada su Vam oči umorne od gledanja Čeha/inja, Slovenaca/inki ili ti već kojih "plejbosjkih" pripadnika neke nacije??-
Osim parenja očiju na preplanuta tjelesa Siddarhta Vam daje par savjeta što bi mogli staviti u torbicu za plažu, a da nisu Erotika, Playboy, Sportske novosti, Teen, Cosmopolitan, Moja tajna, neke dnevne novine ili već koja brzoprotečna literatura..
Oni koji ne preferiraju čitanje u vruće doba na plaži odmah na iks, neće Vam biti zanimljivo-
Za one koji su tu:
Da, dat ću Vam par knjiga kao savjet za čitanje,malo razmišljanja ,blagu razonodu ili već što već..
(knjige su poredane nasumice po redu)
1.Roman Simić - "U što se zaljubljujemo"
Knjiga koja je Romana bacila u orbitu mlađeg naraštaja hrvatskih pisaca je osvojila nagradu Jutarnjeg za najbolje prozno djelo prošle godine, prevođena je na nekoliko stranih jezika i vjerujem uvelike je pridonijela poboljšanju otplaćivanja kredita mladog pisca..)
Sastoji se od jedanaest priča u kojima se živi i proživljava ljubav, na neki čudan i sjetan način, a opet živopisan da nam daje snagu za čitanje do kraja..Dijalog i atmosfera su upriličeni na skladan i prepoznatljiv način, jednostavno za čistu peticu.
Govoriti šutnjom i o njoj, a pri tome graditi odlične priče, doista mogu samo najbolji. (Jagna Pogačnik, Jutarnji list)
2. Gabriel Garcia Marques
Dvanaest hodočasnika
O samom piscu manje više se puno toga zna.
Latinoamerički Nobelovac je knjigu dvanaest hodočasnika pisao 18 godina (kaže neobavezno, usput), te je od dvanaest različitih životnih priča unio jednu kristalnio jasnu cjelinu koja se doslovice guta slovo po slovo. Kroz neke od njih je sam prolazio (i mi također), što dobiva na autentičnosti priča, neke od njih je čuo pa po njima sročio priče.
Knjiga je već doživjela nekoliko reizdanja što govori o njenoj čitanosti..I popularnosti pogotovo među mlađom populacijom.
3.Melissa P.
100 poteza četkom prije spavanja
Intimni dnevnik tinejdžerice koji je šokirao Italiju i ostatak Europe. Lirski i uznemirujući, na trenutke mračan i privlačan roman je jedan od najboljih debitanstih djela u Italiji proteklih godina. Pisan u obliku dnevnika otkriva nam jedan drukčiji svijet tinejdžera na koji nismo baš navikli, ispunjenog seksom, potragom za samim sobom, naivnom fatamorganom da će je pronaći u mnoštvu muškaraca, kreveta..
4.Orhan Pamuk
Zovem se crvena
Istanbul, šesnaesto stoljeće. Izvan zidina raskošnog dvora caruju siromaštvo, kuga. To ne priječi Sultana da naruči knjigu u slavu svoje vladavine koja će prikazati svu veličinu Otomanskog carstva. U tu svrhu on daje nalog Tetku Efendiji da okupi najbolje iluminatore u zemlji, čija je tajna zadaća da oslikaju knjigu u stilu tadašnjih europskih majstora. No kako se figurativna umjetnost smatrala povredom islama, ta narudžba nije lišena opasnosti za izvršitelje, zbog čega nijedan iluminator ne smije vidjeti knjigu u cijelosti.
Problemi počinju kada jedan od minijaturista nestane, a Sultan zatraži da se njegova smrt rasvijetli za tri dana. Jedini trag koji vodi k rješenju misterija nalazi se u nedovršenim iluminacijama.
Ova čudesna priča spletena je oko tajnovitih ubojstava i ljubavi, preispitivnja religije i filozofije, suočavanja Istoka i Zapada, te, napose, oko umjetnosti minijature u trenucima njezina uzmaka i nestajanja. Kazuju je sami likovi, pa stoga svako novo poglavlje omogućuje uvid u događaje iz drukčijeg kuta gledanja. Takav propovjedački pristup izražava autorov stav da “pisanje romana pruža užitak pogleda odozgor, kao kad gledamo neki prizor s balkona.”
Na kraju treba napomenuti da je Orhan s ovim djelom imao puno problema u Turskoj.Bio je prozivan i popljuvan te i optužen od konzervativne Islamske struje za uznemiravanje i rušenje Iislama te je napustio Tursku.
“Ova je knjiga gotovo savršena… jedino joj nedostaje Nobelova nagrada.”—Maureen Freely, New Statesman
5.Hermann Hesse
Narcis i Zlatousti
Za one koji vole zaroniti malo dublje..U misli of course..
Za razliku od prijašnjih Hesseovih djela, u ovom dijelu je buntovnom duhu koji je u glavnoj ličnosti suprostavljen protuparnter. Između njih dvojice, duha koji je u svakom trenu spreman na pokret, avanturu, koji sve što je doživio pretače u sliku i duhovnog čovjeka (svećenik) koji je potpuno predan misli, koji na živu odgovara idejom vlada izvrstan dijaloški odnos..
Hesse u ovom romanu spaja naizgled nespojivo, dvije potpuno različite osobe prožima osjećaj iskrenog prijateljstva, spremnog na mnoge ustpuke i praštanja što bi trebao biti putokaz i našim međuljudskim odnosima.
6.Nora Roberts
Najprodavanija autorica ljubavnih romana na svijetu. Lako čitljiva djela, ukomponirana u Norin prepoznatljiv stil nam donosi Norine zaključke glede poimanja ljubavi, prijateljstva, ljudskih odnosa..
Radnja ovog romana se dešava na udaljenom otoku i prožeta je mnogim legendama, poviješću i romansom kao sastavnim djelom Norinog književnog izričaja..
Neponovljiva priča o prijateljstvu, tajnama koje su duboko skrivene u nama, te ih nekada i ne primjećujemo, i ljudskoj sudbini kao nečemu neizbježnom, konačnom..
7.Nura Hubijar-Bazdulj
Kad je bio Juli
Nagrađen u Večernjem listu kao prozno djelo protekle godine roman o Srebrenici priča je o dječaku Mirzi koji piše pisma mrtvome ocu o događajima iz 1995. u »zaštićenoj zoni« suvremenoga svijeta. Pisma ocu, međutim, lako čitamo i kao bolno precizno pismo upućeno Svijetu, koje uvećava dojam o ljudskoj povijesti kao povijesti klanja, rata,protjerivanja. Ispod rutinski beživotne i odveć hladne statistike genocida, autorica kreira svijet udaljen od nas, ali nimalo nam tud, izazivajući u nama emocije koje nas tiho ometaju kada se raspričaju Mirzina usta - iskrena, djetinja, nevina i valjda zato obavezujuća..
Zadivljuje i neponovljiv broj puta nas zamisli dječija naivnost izražena kao reakcija na mnoge probleme vezane za rat, ljude, ljudske vrline i mane, a koji su za djecu definitivno neizdrživ teret.
Knjiga te zamisli ma koliko se naslušao/načitao priča o ratu,ratovima,stradanjima..
"Ironija sudbine" Balkana gledana očima djeteta.
8.Ivan Maros
Zbirka poezije "Između ničega"
Tečnim, lako čitljivim a ipak dubokim pjesničkim izrazom Maros nam je donio poglede mladog intelektualca na svijet sastavljen od ljubavi sažetoj u prolaznosti te strahu od nestajanja,te na kraju smrti..
Knjiga s kojom se komunicira lako i pored svih pesimističnih tonova nije ovo poezija koja nas obeshrabruje, već nas hrabri, jer nas pjesnik vraća kroz nju nama samima, da u raskoraku izmedju razočarenja i boli zastanemo te se zamislimo čitajući njegove stihove..
P.S. Kako je dotični pjesnik moj ex cimer, njegovu poeziju možete dobiti i posredstvom mene-))
Koga zanima neka se javi na mejl..
9.Hermann Hesse
Siddhartha
Kakav dojam je ostavila na mene knjiga govori ime mog bloga..-)
Ovoj recenzijici ću pridodati samo par misli iz knjige:
...Znanje se može priopćiti, mudrost ne.Može se naći, može se živjeti, može se njome biti nošen, može se njome činiti čuda, ali reći i naučavati je, nije moguće...
...Suprotnost svake istine jednako je istinita! Istina se vazda može izgovoriti i zaviti u riječi samo ako je jednostrana. Jednostrano je sve što se može misliti i izreći riječima, sve jednostrano je polovično, lišeno cjelovitosti, okruglosti, jedinstva.
...Kad je uzvišeni Gotama proučavajući govorio o svijetu, morao ga je dijeliti u sansaru i nirvanu, u prividi istinu, u patnju i iskupljenje. Ne može se drugačije, nema drugog puta za onoga tko želi poučavati.Međutim, sam svijet, bivstvujuće oko nas i u nama, nikad nije jednostrano. Nikad nijedan čovjek i nijedan čin nije posve sansara ili posve nirvana, nikad čovjek nije posve svet ili posve grešan..
Maribor..šetnja gradom i koncert Balaševića
Petak popodne ,vožnja vlakom, dobra ekipa, koncert Balaševića, promjena sredine..Treba li još koji razlog za posjet ovom gradu:
Moram li još spomenuti da je glavni razlog odlaska na Lent bio koncert ovog čovjeka:
Lutao sam po Deželi, tražio Panonskog mornara i more..
Rekli su mi da tamo nema mora, al se nisam predavao..Tražio sam ga jedno vrijeme, a onda napola iscrpljenom vjetar nošen dolinom Drave mi je donio ovaj stih:
"Mog mora nema i ne znam što da radim neki mi kažu da i Dunav nije loš,
mog mora nema i ja živim u nadi, da možda ipak negdje srešćemo se još..
Uži centar grada..Ipak se vidi da nismo cijelo vrijeme pili ispred montažne bine, nego smo se potrudili vidjeti bar dio znamenitosti Maribora, te ih svakako podijeliti s vama..
Male uske uličice vrvile su ljudima iz Hrvatske i ostatka Europe..Moramo se pohvaliti da smo vidjeli nekoliko blogera..Tako smo sreli:
Kisnanapraforgo ,Na pola puta, Ina, Duga uvala, i jos neke kojima nisam mogao zapamtiti imena, nek se ne ljute...i neka navrate..
Naravno za dobru atmosferu tokom dana i pomaganje ispijanja jeftinog vina pomiješanog s Colom je bila zadužena: Tratinchica..
Ne ljudi nije ona alkoholičarka..
..Samo voli vino, a boji se priznat..
Ma raja živa, ko da je iz Bosne(eto ti sad komplimenta))..
Koncerti Balaševića uvijek odišu pozitivnom vibrom (iako sam ja malo bio depresivan tijekom koncerta), ljudi su pristupačni, pričljivi, trebalo nam je cijelih 10 minuta da upoznamo ekipu iz Rijeke s "famoznim Mirkom na čelu", dio Remorkera, Zagrepčane..Ma ludilo..
Dio ekipice koja se družila prije, za vrijeme i nakon koncerta..
Vi naslutite tko je tko-))
Ovaj cvijet sam slikao dok sam bio u oblacima(čitaj ko zna gdje s mislima) i pjevao refren:"Kada nisam s onom koju volem, kada nisam s onom koju volem.."
Za nju..
..O koncertu samom ne bih puno osim da je Balaš kao i uvijek bio razigran i veseo, s zanimljivim dosjetkama i šalama, ali mi je nekako zakazala vibra koja se stvara između publike i izvođača..Ipak su Slovenci drukčiji mentalitet ,sjede pijuckaju, jedu kokice i plješću..Ja to uz Balaševića ne mogu..Na "Slovensku" su se malo protresli i pjevušili kao u polusnu..Kad se sjetim kako sam s 10 000 grla urlao "Sevdalinku" u Sarajevu..
Eh to je bilo neko drugo doba..
Laka noć dame i gospodo, eto i ova je predstava je završena, nadam se da ste uživali u njoj kao što se činite..Nadam se da ćem ose vidjeti u nekom drugom gradu u nekoj drugoj predstavi u nekom drugom cirkusu..
