Fussbal ist tot ...wir sind Ihn getoetet..
Za one koji vole Nogomet. Iz malo drukčijeg kuta, naravno..Vi koji ne volite nogomet, pokušajte ipak pročitati tekst.
Najveća svjetska društvena smotra (ipak je to neka vrsta "Ad hoc" okupljanja ljudi) je iza nas.
Nije baš lako bilo kojem nogometnom zaljubljeniku pogledati unatrag. Svjetski prvak je Italija, zemlja koju mrzi većina istinskih štovatelja nogometa, zemlja koja je postala ponajprije prvak zahvaljujući Zidanovim emocijama na vjerovatno sočnu osobnu ili rasističku uvredu Materazzija, ali i zemlja koja je od početka visoko kotirala kod svjetskih pa i naših bookmakera. Po tko zna koji put u postizanju ljudskih ciljeva se upotrebila fraza "Cilj opravdava sredstvo", što svakako nije donijelo aplauz novim prvacima svijeta, ali je donijela radost za oko 60 milijuna Talijana. Što reći nakon 64 odigrane utakmice u kojima je palo 165 golova, stadioni su bili rasprodani do posljednjeg mjesta, navijačka euforija je uhvatila 86 milijuna Nijemaca i preko 2,5 milijuna turista koji su hodočastili u nogometnu Meku, te ostatak nogometnih fanova koji su visili mjesec dana pred TV ekranima. A utakmicu Hrvatska-Brazil je gledalo miljardu ljudi..
Definitvno je nogomet u 21. stoljeću dobio jednu drugu dimenziju u kojoj ne dominira ljepota protkana rizikom, akcijama i golovima, nego igra na sigurno gdje je bitno ne primiti pogodak.A u takvom načinu igre Talijani su kao pastrmka u brzacu. Zato me i ne čudi njihov uspjeh. Ili ti Neuspjeh ljepote i umjetnosti nogometa.
Pitam se zar nije tako danas i u životu, većina nas igra na sigurno i nije sklona nikakvim rizicima? A htjeli bi kao uživati u njemu. E pa lijepi moji, to ne ide tako lako.Bez rizika nema profita niti adrenalina..
Kao protuteza bahatim Talijanima ostaju Nijemci, ugodan I susretljiv domaćin koji je iznenadio svojim predstavama svijet, a ponajviše sebe i vlastitu naciju koja je dočekala njihovu mladu momčad i neafirmiranog trenera s velikom dozom skepse.
Došli su do polufinala, uzeli broncu i pokazali da nogomet umire, al jos nije totalno “tot”. I da ga guraju u smrt ponajviše sami protagonisti utakmica, nogometaši i treneri.
Gdje smo u svemu tome mi?
Hrvatska se i 2006. godine utopila u vlastitom optimizmu i pretjeranoj (neopravdanoj) bahatosti.Prije četiri godine smo ispali od Ekvadoraca podcijenivši ih (nepotrebno), a i ovaj put smo prije godinu dana na dan izvlačenja skupina na prvenstvu već bili u drugom krugu. Pola nacije je već Hrvatsku vidjelo u polufinalu. Zauzvrat smo dobili hladnu sjeversku pljusku i povratak na zemlju, u realnost, gdje nam je i mjesto. Sad tek trebamo cijeniti broncu iz 98 i generaciju koja je ostavila trag u svjetskom nogometu..
Sadašnja postava im nije dostojna ni nositi bočice za piće.Čast izuzecima, al su zaista rijetki..
Na kraju kao i sve i ovaj ludi cirkus je protutnjao Njemačkom i već se sprema novi 2010. godine u Južnoafričkoj Republici. Kladionice kao i obično ne miruju. Već su izbacile koeficijente na moguće pobjednike daleke 2010. godine.Prvi favorit je Brazil, drugi Argentina, a novi svjetski prvaci su na trećem mjestu..
Dugo će ostati visjeti pitanje kojim riječima je isprovocirao Materazzi Zidana, pa je ovaj tako žestoko reagirao,al vjerujem da je bilo nešto jako bolno čim je uspio navesti na ovakav čin najvećeg nogometaša danas..
Umjesto članka posvećenom nogometu i novim svjetskim prvacima sam mislio ostaviti video koji sam jutros vidio na Youtube, a u kojem se nalazi glavni protagonist finala i igrač utakmice Marco Materazzi. Što reć za krvnika kojemu je najbolji prijatelj klupski kolega Siniša Mihajlović (dokazani četnik i nacista).
Ako je igrač utakmice finala Svjetskog prvenstva ovakav igrač, onda je svaki komentar suvišan..
Onda zaista fraza "Fussball ist tot, wir sind Ihn getoetet" postaje istinita, jer dopuštamo da ovakvi nogometaši igraju nogomet i budu zvijezde.
OBAVEZNO POGLEDATI VIDEO
Materazzi
..Nogomet je umro, mi smo ga zapravo ubili..
