.
Davno sam išao trajektom na Brač i čekao u koloni turista ukrcaj na brod. Tik do mene je stajala mlada djevojka, strankinja s plavim eyes i neprestano je psovala držeći se za stomak. Jedan čiča, domaće proizvodnje ju je gledao s blagim podsmijehom neko vrijeme, njeno previjanje u koloni nestrpljivih i živčanih turista.
Prošlo je par minuta, a ona nije prestajala. Nakon nekog vremena, htijući joj pomoći (kao što sam možda htio i ja, ali sam kao mladi dečko iz provincije bio impresioniran njenom pojavom) upita ju šta joj je??
Veli da je putovala desetke sati da bi vidjela Jadran, prošla je nekoliko velikih oceana, aerodroma, hrpu nepoznatih i zanimljivih zemalja i ljudi, čak je na jednom aerodromu odlučila ostati par dana jer joj se grad činio zanimljiv. Ali ne, pošla je na Jadran o kojem joj je pričao djeda koji je otišao silom prije pola stoljeća u daleki svijet trbuhom za kruhom. Kao maloj joj je pričao o kristalnom jasnom moru, malenim otočićima i veoma pitkom vinu koje je bilo kao nektar i za čiji je litar plaćao desetke dolara. I o ljudima, ljudima koji su imali onaj naivni odsjaj u očima. U vrijeme kada se kruh plaćao suhim zlatom , a osmijeh bio rijetka pojava.
Znaš dijete moje rekao mi je jednom :"Lako zaboravimo one s kojima se cijeli život smijemo, ali nikada ne mogu zaboraviti one koji su sa mnom gorko plakali.. Zbog tog venem, jer ne mogu otići vidjeti ih, pogledati im bore na čelu, da se uvjerim da ovaj svijet zaista ne stoji. Jer za mene je stao kada sam otišao...
"Znate"-nastavi ona potpuno oslobođeno- ja dolazim iz prekooceanske zemlje, imam hrpu ljudi oko sebe koji me vole i s kojima se svakodnevno smijem i veselim. Ali nekada dođu i oni dani, kada sam tužna bez nekog razloga, kada je cvijeli svijet protiv mene, kada mi treba neko da sa mnom plače, a nema ga. I došla sam ovamo..
"I dođem sada, nakon dugo vremena tu, a mene hvata u gužvi među ljudima morska bolest, mučnina od plime i oseke"..
Na to joj reče stariji čiča:"Da sam na tvom mjestu, ne bih preklinjao more ni oseku. Lađa je dobro opremljena i sigurna, a Kormilar veoma vješt. Mučnina je negdje duboko u tebi.
........................................
Plod mojih neispavanih noći, pretrpanih literaturom koja nema veze s stručnom, mislima koje su bile teško breme sam napisao jednu misao..
..Postoje ljudi koji uđu u neki prostor i kažu:”Evo me!”
Postoje drugi koji uđu u taj isti prostor i kažu:”O, tu si!”.....
Mislim da me neko zove! i govori baš te riječi...
O Bože, nije ovo valjda san? Ako jeste, nadam se da se neću probuditi iz njega..
Sloboda, što li je to??
Sloboda..
Riječ koja je više od riječi, pojam ili osjećaj/stanje svijesti koji ne možemo nikada shvatiti potpuno dok ga ne izgubimo. Mnogo pametnih umova od pamtivijeka se igralo miješanjem redova riječi u rečenici pri definiranju slobode. U općenitom smislu smatram slobodu kao tvrdnju/iskaz čovjeka koji se deklarira kao osoba koja je slobodna i neograničena raditi ono što želi (čisto definicija koja mi je pala prva na pamet.
( Ako ćemo to malo rastočiti onda imamo slobodu govora, ponašanja, izbora bračnog druga, vjerovanja ili nevjerovanja u Boga, napose seksualnu slobodu)
Zanimljivo je kako su Francuzi u općenitom smislu tvrdnju "biti slobodan" vidjeli usko povezanu i isprepletenu s čovjekovom dušom ponaosob i sviješću istog, te da svaki kontakt ili odnos s okolinom podrazumijeva gubitak slobode u miligramima, ako se smijem tako izraziti..
Sloboda je od pamtivijeka bila uzrok velikim revolucijama. Tako u Bibliji nailazimo na Priču o Mojsijevom izbavljanju zarobljenog naroda u Slobodu. Letićemo vremenoplovom i sjetit ćemo se Staljina i njegovog poimanja ljudske slobode, Hitlera i ideji o "Uebermenschu" te njenim posljedicama koju je razvio jos Nietsche..
Sumerska klinasta riječ ama-gi je najstariji pisani simbol koji predstavlja ideju slobode..
"..Svi se pokoravamo zakonima da bi smo bili slobodni.." (Ciceron)
Iz novijeg doba se sjećamo Marthina Luthera Kinga i čuvene krilatice "I have a dream" u kojoj je citirao prastaru pjesmu pjevanu od robova..
Neću zaboraviti i suvremeno poimanje slobode i demokracije podmazano Bushevskom propagandom. No to je već šira opaska slobode. Zapravo sam se htio dotaći možda one najosjetljivije, seksualne ili spolne slobode.
Da razmišljam, pa čak i nešto napišem na blogu , a da nije poezija, sanjarska misao, moja priča ili fotografija koju sam uslikao me natjerao intervju gospodina iz "Najliberalnije" zemlje na svijetu Nizozemske koji je presjednik udruge pedofila i osoba koje opće s životinjama.
Da izrazim svoje mišljenje glede njega, najverojatnije bi bila jedna fraza:umno poremećena osoba.
Ali ne, danas sam baš raspoložen da raspravljam o društvenim normama. Pa bi se zapitao (a usput i vas)..
Što je ljudska sloboda?? Je li to i Sloboda koja uključuje i gore navedeno, ma ne ustvari ću točno napisati neka nam svima zapara uši, SLOBODA koja nam dopušta da imamo spolne osobe s djevojčicama i dječacima od deset godina pa nadalje. Ili sa ovcama ili kravama? Naravno od njih ne trebamo tražitit ni dopuštenje. Što zapravo danas znači biti slobodan, biti liberalan?
Nije li to nekada maska za bolesne umove koji imaju stvarnih mentalnih zdravstvenih problema ili je to nešto normalno?
Što je zapravo čovjek učinio u dvadesetom stoljeću ili ti u ekstazi rješavanja pitanja slobode demokracije u svijetu?
Napravio je dva svjetska rata, treći je negdje tu. Razvijena je atomska bomba koja je u ime demokracije i slobode bačena na Hirošimu i Nagasaki, gdje su posljedice ostale do dan danas. U Iraku u naše vrijeme, vrijeme interneta, vrijeme kada je informacija brza poput munje dnevno pogine 100-200 ljudi u Iraku -"slobodnoj" državi. Mi se ne zamaramo tim. Naš rat je odavno završio..
Naravno tu su i mnoge pozitivne stvari, ali cijena koju plaćamo za osuvremenjivanje svijeta u kojem živimo je zaista preskupa.
Je li čovjekova svijest zapravo najjače oružje okrenuto protiv njega?
Tko nam ne garanntira da će za stotinjak godina kada zemlja bude prenapučena u širenju svijesti i poimanja slobode doći do toga da cijena života bude tako niska, da se zbog prenapučenosti zakonom ljudi ubijaju.
Zapravo i danas se ljudi već zakonom i službeno ubijaju..Zbog od čovjeka postavljenih zakona..
Apsolutna Sloboda; Maska za najokrutnija djela u borbi za vlast, bezgraničnost, ili zaista nešto što čovjeku donosi dugoročni mir..??
Imate odgovor?
Ja imam.
"O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d'o,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti.."
Ivan Gundulić
Bliži se jesen..
Kao pokisli putnik ljeto mi se provuklo kroz misli..Znate ono kad ne očekujete ništa od još nečeg u nizu, a vas prasne daska posred čela. I ne boli. Uopće.
Gledam kroz prozor, vjetar mi se lagano primiče noseći sa sobom prvo opalo lišće, pomiješano s starim novinama i najlonski vrećicama. Idila velegrada.
Polazeći u nepovratne staze sebe, hvatajući dane kao sitan pijesak kroz krive prste, noseći sa sobom blage mirise onog osjećaja svima Vam dobro poznatim vidim ovu gradsku jesen nekim drugim, stranim očima..Gdje nema vrećica ni papira. Samo žuto opalo lišće, kako na vjetru igra neki magični čardaš šireći okolo veselu atmosferu..
Dan i prođe nekako. Liči mi ponekad na bijeli papir na kojem sve uredno bilježim i zapisujem i ne mislim toliko o tome, al račun se plaća noću, kad mjesec dođe iznad nas, kad obasja polja mračne nesanice. Da i meni se desi nekad da ne zaspim..I onda se uhvatim rješavanja križaljke. Na nekim poljima zastanem, al znam postoje neki ljudi koji nekad malo više znaju, pa će mi pomoći..U rješavanju..
Noć kao plašt koji te obavije oko sebe je postala moja klupa. Za rješavanje i brisanje. I dodavanje, naravno. Konačno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje u noći kao rijeka ponornica, a nova vesela izroni nekad sasvim iznenada, kad je najmanje očekuješ..
".. Samo retki nadju retke.." (Balasevic)
Često govorim s bližima o putovanjima. Putovanja su moj benzin, magični prah koji mi daje snagu za rješavanje svih problema. Oni koji se boje za mene kažu: "To je loše, putovanja ti uzmu vrijeme i novac, progutaju te kao vjetar lišće, uhvatiš se u kovitlac i godine ti prođu, a gdje si bio što si radio??"
A ja, Volim putovanja. Volim koračati dalekim, nepoznatim morskim obalama između pijeska i pjene. Plima često navrati do mene i briše otiske mojih stopala, a vjetar odnese pjenu kao perje..Al srećom more i obala ostaju dovijeka. Potpuno različiti, kontradiktorni, ali ipak usko povezani, stopljeni, privrženo žive i nadopunjuju se vijekovima..I ne mogu jedno bez drugog..Nikako...
O imenima...O prezimenima..
Ime i prezime nosi svaki čovjek. S imenom čovjek ulazi u društvo. Za ime pitamo ili ga kažemo kada se upoznajemo. Njime nas roditelji zovu od rođenja, zapisano je u evidencijama… Ime je bitni sastojak osobnosti onoga tko ga nosi.
Svi mi nosimo u sebi neko idealno ime koje bi nam najvise pasalo a samo rijetki od nas se mogu podičiti i da ga tako zovu..
Zašto uopće pišem o ovim stvarima? Nisu li zapravo ovakve teme dosadne i pokopale bi najzainteresiranijeg čitatelja ?
Današnji tekst na jednom od najpopularnijih web dnevnika me nasmijao i podsjetio na jednog starog prijatelja svirača, lika iz provincije koji je svirao gitaru i pjevao po dernecima i lokalnim svadbama. Ništa ne bi bilo neobično i smiješno da taj čovjek ne nosi ime Gordan Pogrebnik. Jedan od najviše plaćenih priučenih seoskih pjevača u regiji. Isto prezime nosi i nogometaš Rusije koji je zapečatio sudbinu Latvije u 90.oj minuti, doslovno ih je Pogrebnik pokopao golom u sudačkoj nadoknadi.
Imena su kao i ljudi i ostatak okoline evoluirala, pa je u današnje doba smiješno ili konzervativno dati ime djetetu po baki ili prabaki pogotovo ako se ona zvala Finka, a nije iz Finske ili Serafina, a nije dio nekog metala..Danas polako ali sigurno preuzimaju primat imena a la :Jack, Brad, Brian..ili naše suvremene inačice zapadnjačkih imena...
Ljudi daju imena djeci po nekad opskurnim stvarima, sjećam se intervjua Pjera Žalice jednog od boljih redatelja u Bosni, na pitanje stranaca otkud u srcu Bosne jedan izvorni Bosanac imenom Pjer?
On se samo nasmijao i rekao kako mu se stari napio ko majka kad je saznao da mu je sin rođen i dao mu je ime po omiljenom nogometašu..
Pjer u po Sarajeva..Ne ide jedno s drugim zar ne??
Gledam utakmicu Sarajevo-Rapid, isto devedeseta minuta kad na opće zadovoljstvo i delirij navijača Sarajeva gol zabija..Obuća!!!Obuća kao prezime?
Taj isti klub nekada davno je trebao trenirati Dušan Okuka..Ne pravac, ne krivina, nego..Okuka!!
Da nije iz Bosne začudio bi se..Ovako samo blagi 
na jednu u nizu smiješnih prezimena..
Svakako najjača provala u Bosni što se tiče imena je kada se na kviz sličan upitniku na BHT javio izvjesni Derim, pa je voditeljica krenula s pregrštem pitanja te je nerazmišljajući rekla:"Derime za trideset maraka!!I Derim pogodi!!
Pa drugi put Derime za šezdeset maraka!!jadan nije znao, al je imo sreće pa potrefio točan odgovor.
I kao vrhunac ili ti ekstaza je bilo treće pitanje i rečenica Derime za sto maraka i jackpot!!
Nacija je emisiju prepričavala danima. I smijala se Derimu i simpatičnoj voditeljici..:smijeh
Gledam sliku djelića bukove šume koju sam uslikao znajući da će mi nedostajati i podsjeti me na starog košarkaša Bosne i facu Nummero Uno u Sarajevu..Sejo Bukva..Je bio pojam košarkaša, ljudine i prezimena iz Bosne..
Oni malo stariji ili ti oni koji su prije rata gledali dnevnik ili informativne emisije TV SA sjećaju se Ilije Guzine koji je svaki put ponosno naglašavao prezime u izvještajima kao da je htio prkositi onima koji su mu se smijali..
Kako je nekada zaista teško pogoditi s imenom naletio sam na neke motive koji nam mogu pobliže dati smjernice imena koje nam se sviđa..
Rođenje ili redosljed kod rođenja: Rodna, Petko, Prvul;
Karakterne osobine i/ili epiteti: Blaženka, Drago, Mila, Mirko, Tihana, Tvrtko, Vedran, Jasna;
Hrabrost, borbenost: Branimir, Borna, Boris, Branimira, Trpimir;
Mitologija: Lada, Morana;
Vjera: Božica, Božena, Božana, Božidar;
Biljke: Bosiljka, Dunja, Ljiljana, Loza, Malina, Višnja;
Kovine i metali: Gvozden, Zlatan;
Nebeska tijela i svemir: Danica, Luna, Vega, Sunčana,
Svemir, Zvjezdana;
Vjetrovi: Lahorka, Vihora;
Oborine i vremenske prilike: Snježana;
Dan: Dan, Zora;
Dani u tjednu i godišnja doba: Nedjeljko, Jesenka
;
Nacija: Hrvoje, Hrvatko, Hrvojka;
Vatra i voda: Iskra, Žarko, Ognjen;
Zemljopisni motivi: Zrinko, Zrinka, Gvozden
Dalje postoji ovi zadnj instant motivi pa su postala popularna imena:Brad, Kevin, Justin, Raul, Mauro...Priscilla, Gienni..
Neki moreplovci daju imena djeci po brodovima, autoprevoznici po kamionima ili omiljenim odmaralištima, pa poslije toga deblji kraj izvuku oni koji ih nose of course..
Moj dugogodišnji drugar s kojim sam igrao klikera i sakrive i koji je sjedio prva četiri osnovne se zvao: Nermin , a prezivao
da..Ograda..
Ova tema mi je došla kao klik i ne shaćajte je nikako nego li s ciljem zabave, a jeste li se ikada zapitali što zapravo Vaše ime znači i kakve je motive imao/la/li koji su ga davali??
"Malo pive, lagane muzike, i da.. samoće..."
...večer u gradu ti donese neki lijek
u nekom kutu gdje samoća se zbraja...
Dan je bio obojen sivilom i kišom već od ranog jutra. Zvuk komunalnog najviše mrzim kad smo oči u oči u ranim jutrima, neispavani i krhki, poput promrzle ledenice. Malo jače je stisnete i ona puca..
Obučen zrakama šutnje dan je prošao brzo u svakodnevnim obvezama isprepletenim piskaranjem sms-ova, čitanja Vas i razmišlanja o stanju na bliskom Istoku..
Kapi kiše su lagano klizile niz prozore zgrade u kojoj radim i ličile su mi na suze koje sam nekada brisao pogledom. Znate one suze kojih zapravo i nema, ne teku niz lice, ali osjećate kako negdje duboko klize unutar dragog Vam stvorenja.
Depresija? Ma ne, nikako.
Znate, razlikuju se kapi na prozorima od firme i one kod mene kući. Ove tu u firmu su nekako umjetne, previše čiste nezaprljane, a one kući se pomiješaju s masnim naslagama na prozoru i dobiju neki tamnosivi ali ipak prozirni sjaj. Neobično.
U suton ove subote uprljan današnjim vijestima, iznemogao od kapitalističkog osmosatnog režima, kao što već rekoh ogrnut samoćom, blagim utjecajem hmelja i čudnih osjećaja u stomaku ili ti trbuhu odlučih napisati pjesmu...
Kroz sjene,
koraka naših
prati moj pogled
Zvijezde na nebu su gradovi
u jednom od njih ćemo odsjesti
Želiš li poći u naš grad
gdje bi ti pokloni bili nasmijani trenutci
preispitaj tamu gorskih dragulja
Ja
shrvan od želje
čekam te
u sjeni stoljetnog hrasta
..Miris noći opet postaje stvaran..
O strahovima
Zaista je lako shvatiti one koji se boje smrti.
Al ne shvaćam osobe koje se boje života(čitaj nečeg novog,izazova etc)
O starcima
Jednog simpatičnog sam upoznao prošle godine. Bivši profa. Diskusije o svemu pomalo.
Umrla mu žena bio je danima shrvan i nakon nekog vremena ga nisam viđao.
Poslije je opet navraćao u birc, rekao je da pije i da je ne može zaboraviti.
I da skuplja novac kladeći se da bi joj napravio spomenik.Penzija mu mala.
Rekao je da će javiti kad uspije.I da smo mi Bosanci kao "dobri ljudi". Ma šta to značilo.
Vidio sam ga danas. Samo je oborio pogled i okrenuo se iza ugla..Vidno zapušteniji i stariji.
Njega ne uništava ženina smrt. Ne. Nego život bez nje. Samotan i okrutan.Kao mač.
Kao da se posramio mene, neispunjenog obećanja. Možda i nje??
O kiši
Opet pada.
Nekad se osjećam kao sitna kapljica koja jedva čeka da ispari u nebo.
Rovinj 2006
O prijateljstvu nakon veze
To ti je kao da uzmeš suho pruće pa ga popoloviš i pokušaš sastaviti..
O ljudskim odnosima
Nemojte da Vam odnosi nalikuju na šahovsku ploču i da čekate na potez drugoga. Zna biti komplicirano.I pogrešno shvaćeno.
Radije neka budu nalik rijeci koja polako teče i ulijeva se u veće more..
I da nažalost al mi se čini da je danas ipak čovjek čovjeku vuk..
.
Dugo sam bio daleko...dal me poželeo netko??
06.08.2006.
Nedelja negdje pet i po popodne...
Večeras će biti noć novih odluka..
Kao i svaki puta kad se vratim s dužeg odmora..
Ovaj put će se razlikovati od prošlih.
Zaista ću napisati ono što Moram napraviti i ne sakriti to negdje ispod najstarije knjige nego se podsjećati svaki dan..
..svako jutro..svaku sekundu..
Molim Vas i vi isto podsjetite me za dan dva ,tri ,mjesec da sam nekada u nedelju popodne nešto napisao i da to trebam pročitati..I pokušati sprovesti u djelo..
Hvala..
Nije me bilo nekoliko dana. Nisam brojao točno koliko..Bio sam van svih događaja. Bez Tv-a. Interneta.Tu i tamo s mobitelom. Bez bloga. Bez Vas. Jedino mi je u desnoj ruci bio digitalac kao sredstvo bilježenja lijepih slika, utisaka, dojmova, napose i osjećaja...
Anbelivbl.
Dok me nije bilo lutao sam sljedećim čaršijama:
Rovinjska čaršija
Rovinjski sokak
Čudio sam se kako ljudi dobiju inspiraciju za slikanje, pisanje, fotografiranje u ovakvim mjestima. Ove uličice su jedan od razloga. Barem za mene.
Poreč-pogled na baštu konobe
Moja idealna plaža
Počeo sam se užasavati prenapučenih plaža nakrcanim preplanulim strankinjama,nabildanim fensi šminkerima, babama iz Njemačke, prodavačima krafni i kikirikija. Za mene je to sve samo ne odmor..
Srećom postoje i ovakva mjesta na kugli zemaljskoj..
Motovun
Obećao sam si davno da ću posjetiti ovaj gradić. San se ostvario. Konačno da i meni krene. Što reći o Motovunu, koji blista i kad pada najveća kiša..
Nakratko uhvaćen dah praznog trga u Motovunu
Trakošćan
Zadnje atome snage i volje je utrošeno za posjet jednom od najljepših spomenika kulture u dragoj nam našoj..Dvorac na vrhu brda, ispod njega jezero obojeno bojama listopadnog drveća, par turista, puteljci unedogled, pedaline...i..i..još se peku ćevapi u obližnjem restorančiću...
Vožnja živopisnim jezerom i miris ćevapa...san za sve romantičare (Romantičari- skoro izumrla vrsta ljudi, mnogo proganjana u današnje suvremeno doba prožeto hladnokrvnošću i bezosjećajnošću...Još se mogu naći po obližnjim šumarcima, poljanama, klupama uz plaže kako bulje u daljinu. Naizgled se čine kao ludi ili blago rečeno čudni. Možda neshvaćeni. Ne znam. Ako ih vidite, ne bojte se neće vam ništa...
Prolazeći kroz mnogobrojne sobe u dvorcu stalno sam dobivao dojam da su njegovi stanari tu, samo načas izišli negdje van...Na wc,..Ili u šetnju...Ova sličica govori dovoljno..
Netaknuta priroda. Proizvod koji se danas naskuplje prodaje na zapadu. A mi ga imamo u izobilju. Sačuvajmo to.
